Zasto pravimo od svega kultove? Zar ne mozemo biti sasvim obicni, jednostavni, prolazni, zivotni? Sama priroda stvarnosti.Sustina bitka je ispoljenje, koje neminovno jeste kao takvo u nemogucnosti da bude drugacije, jer je tu kao jedina moguca okolnost, koja nas moze osvestiti.Da li cemo mi to prepoznati, razotkriti, to je na nama.Zato Danas je novi dan, sa osmehom docekajmo kako prve znake jutarnjeg sunca, tako i lavinu koja je krenula da se obrusi na nas.Da li cemo sve to posmatrati sa osmehom, grcajuci u suzama, ili samo ispratiti pogledom, potpuno je nebitno, jer je sve bolno i itekako prolazno.Zapamtite, kako god nam to izgledalo, ne dozvolimo da nas obuzme, jer je u prirodi stvari, da ono sto postane, isto tako i nestane.Identifikujuci se sa trenutkom postajemo robovi opsene, mi nismo to sto jeste, i ako je ono upravo takvo u svojoj nemogucnosti da bude drugacije.Svedocenjem stvarnosti sloboda od veznosti budi nasu pravu prirodu, a ona je ona, koja jeste.Negirajuci to, pokrecemo krug samsare, kolotecinu karmickih zapisa, a taj nacin mozemo biti samo kao hrcak koji okrecuci svoj tocak sudbine i nadalje obitava u svom kavezu kao rob, a nikako kao neko ko svesno zivi ovaj zivot, a pri tom u neprestanom kretanju stoji u mestu, ali ne u smislu vecnosti, nego kao osudjenik koji je krivicno gonjen u neprestanom iscekivanju da mu donesu presudu " guilty, or no guilty ". Hrabro stanimo pred " porotu ", slobodni i pre no sto nas oslobode, jer, najzad, te granice smo sami sebi postavili, samo treba to da UVIDIMO, razjasnimo, RAZUMEMO i najzad PRIHVATIMO, a tada ce biti i sve OPROSTENO, posto na taj nacin " SEBI ", oprastamo.SVE JE PROCES, SPOZNAJMO GA, KAKO BI MOGLI VECNO POSMATRATI