Regularni život s monaškim opsluživanjima, prema nauku Tome Akvinskoga (II-II, q. 180, a. 2), osigurava potrebno vrijeme i smiruje dušu nemirnu zbog strasti i briga te ju tako pripravlja na kontemplaciju božanskih istina.

Crkva se prisjeća svojih istakutih osoba poput Karla Velikoga, svetoga Tome Akvinskoga, svetoga Franje Asiškoga, svtoga Franje Ksaverskoga i još mnogih poznatih drugih koje nam postavlja za primjer kako čovjek istinski treba živjeti.

Svako razvijanje pretpostavlja drugog (20) kao ogledalo i susret, pomoč da dublje upoznamo sebe. __________________________ (19) Dokumenti Drugog vatikanskog koncila, KS, Zagreb 1972., str. 216 - 217. (20) Što bi bilo s učenjem sv. Tome Akvinskoga bez Aristotelove filozofiječ

Glede drugog argumenta da je Juda time doprinio spasenju čovječanstva, jer je bila potrebna Isusova smrt na križu da bi spasio svijet, valja reći da je, kako to zgodno kaže i srednjovjekovna pjesma sv. Tome Akvinskoga Klanjam ti se smjerno, i samo jedna kap božanske krvi, odnosno i samo jedna kap božanske patnje bila dovoljna da se otkupi svijet, tj. da za otkupljenje čovječanstva Isus nije nužno morao umrijeti na križu.

Od 1986. profesor je biblijskih znanosti na Papinskomu sveučilištu sv. Tome Akvinskoga u Rimu.

Hrvoje Lasić podsjetio je da je Stipe Jurič profesor biblijskih znanosti na Papinskom sveučilištu Sv. Tome Akvinskoga u Rimu te da je objavio više studija i knjiga iz biblijskih znanosti.

Kroz knjigu tako čitamo o suvremenim ukazanjima anđela koja je priznala i Crkva; zatim se, slijedeći nauk sv. Tome Akvinskoga čitatelj upoznaje sa definicijom anđela; nebeskom hijerarhijom korova i tri velika anđeoska kneza (arkanđela): sveti Mihael, sveti Gabriel i sveti Rafael.

Samostani u kojima su postojale škole i učilišta morali su, ovisno o njihovu nastavnom planu i programu, kako za profesore tako i za studente nabavljati sve potrebne knjige, poglavito razna gramatička djela, djela Aristotela i drugih starih filozofa, Bibliju, djela crkvenih Otaca, povijest Crkve, Sentencije Petra Lombarđanina, djela sv. Tome Akvinskoga i dr.

Početak 20. stoljeća obilježen je obnovom i širenjem misli sv. Tome Akvinskoga, naročito nakon enciklika pape Lava XIII, Pija X. i Pija XI.

Dr. Gavrić: Ponuđenim izborom tekstova želimo ponajprije predočiti djelo sv. Tome Akvinskoga kao jedinstvenu filozofsko-teološku sabirnicu svjetske misli i ujedno pokušati odgovoriti na neke temeljne misaone preokupacije našega vremena.

Njegov se utjecaj u istocnoj može usporediti s utjecajem sv. Tome Akvinskoga u zapadnoj Crkvi.

Također su se mogli razmatrati tekstovi iz homilija o poslanici Korinćanima svetog Ivana Zlatoustoga, biskupa, zatim iz poslanica svetog Ambrozija te Djela svetoga Tome Akvinskoga, prezbitera.

To nas je potaknulo da o tom pitanju, ali i uopće o problemu: Kako što uspješnije otrgnuti od zaborava hrvatske povijesne velikane razasute diljem svijeta, porazgovaramo s povjesničarom dr. Stjepanom Krasićem, profesorom povijesti na Papinskom sveučilištu sv. Tome Akvinskoga u Rimu - »Angelicum« i dopisnim članom Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.

Berger, bivši urednik konzervativnog katoličkog časopisa i gostujući profesor papinske Akademije svetoga tome Akvinskoga je u razgovoru za Der Spiegel naglasio nužnost prekida s diskriminacijom istospolno orijentiranih osoba od strane Crkve.

fluide, 1. Dopusti statističke slučajeve mijenjanja uvjerenja (npr. gospona Tuđmana) iz razloga netransparentnosti DOKAZA božje opstojnosti, a ne isključivo zbog nemorala. (Nemaju logičku očiglednost - provjeri na nekom od katoličkih teoloških fakulteta - ni onih 5 puteva do boga, sv. Tome Akvinskoga koji govori da se do boga može doći SAMO analognim načinom, apsolutiziranjem konačnih vrijednosti (npr. konačno dobro u super Dobro, prolazna pojavnost oblika - u super Bitak tzv. Actus-a purus-a, itd).

Govoreći kako je Bog jednostavno prevelik za ovaj svijet i da se na temelju našeg ograničenog znanja i materijalnog svijeta ne može zaključiti nešto iz svijeta gdje nema niti prostora, niti vremena i što se ne može direktno iskusiti kao da je opovrgnuo svu vjerodostojnost dokazima za Božju opstojnost sv. Anselma Canterburyjskoga i sv. Tome Akvinskoga.

Kao doktor filozofije jednu godinu pohađa predavanja iz filozofije na Akademiji sv. Tome Akvinskoga.

Djelo je napisano na klasičnome teološkom nauku Tome Akvinskoga i Alfonza de Liguorija.

Vrijednost sv. Tome Akvinskoga je i u njegovu zastupanju dijaloškog odnosa, koji je on u svoje vrijeme bio u stanju poduzeti s arapskim i hebrejskim naučavanjem.

Uglavnom su to djela crkvenih otaca (Jeronim, Aurelije Augustin, Euzebije Cezarejski, Cecilije Ciprijan), zatim benediktinskih, dominikanskih i franjevačkih prvaka onodobne teološke i filozofske misli (Bernard iz Clairvauxa, Albert Veliki, Toma Akvinski, Antonin, John Duns Scott, Angelo da Chivasso, Michele Carcano, Bartolomeo Caimi, Johannes Herolt), potom kanonskoga prava (Bonifacije VIII. i Grgur IX.), biblijski komentari sv. Jeronima i francuskoga franjevca Nicolasa de Lyrea te Tome Akvinskoga, kao i Aristotelova djela s tumačenjima arapskih filozofa Ibn Sinne i Ibn Ružda, poznatijih po latiniziranim oblicima imenaAvicenna i Averroes, te drugih europskih humanista (Marsilio Ficino, Lorenzo Valla), djela grčkih i rimskih klasika (Diogen Laertije, Lukan, Ovidije, Silije Italik, Vergilije).

Za razliku od društvenog nauka crkvenih otaca i sv. Tome Akvinskoga, enciklika previše ističe netaknutost privatnog vlasništva i apsolutizira individualno pravo pojedinaca u odnosu prema zajednici.

Želio je filozofsku misao Aristotela i Tome Akvinskoga prenijeti na hrvatska kulturna zbivanja.

Sa strane evanđelja ovog velikog oltara prvi je oltar Blažene Djevice Marije, bez grijeha začete, sa slikom iste Marije Djevice, s desiia joj slika svetog Lovre Justinijana, mletačkog patrijarhe, s lijeva slika svetog Tome Akvinskoga.

Makar kako paradoksalno to zvuči, Ivan Merz je postao čak simbol izvjesne duhovne orijentacije i kamen međaš hrvatskoga katolicizma zato, jer je izrekao nekoliko starih, u svim kodeksima, svim dogmatikama i svim crkvenim historijama formuliranih principa o Crkvi, o Papi, o biskupima i o svećenicima i o njihovu odnosu prema katoličkom svijetu ili bolje o odnosu katoličkoga svijeta prema njima; jer je bez ikakovih pretenzija ličnoga vodstva do djetinjske naivnosti čist od svih racionalističko-političkih aspekata na sve »momente situacije«, izrekao - zapravo ponovio, verbalno ponovio, doslovno prepisao nekoliko misli sv. Oca o politiziranom katolicizmu i o crkvenom katolicizmu; jer je o problemu akcije u odnosu sa kontemplacijom mislio poput sv. Tome Akvinskoga, Tome Kempence i svih učitelja duhovnoga života.

Naravno, mogao bih odgovoriti riječima sv. Tome Akvinskoga da je religija »dužno štovanje Boga«.

Studirao je teologiju na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i na Teološkom fakultetu Sveučilišta u Fribourgu (Švicarska), gdje je 2008. postigao licencijat iz dogmatske teologije izradivši magistarski rad pod naslovom " Recepcija IV. puta sv. Tome Akvinskoga za dokazivanje Božje opstojnosti kod Hijacinta Boškovića OP ".

Riječ je o djelu koje na izvrstan način izriče bit kršćanskoga, odnosno katoličkoga poimanja vjere, što Pieper nalazi upravo u misli Tome Akvinskoga.

Povezan sam s Filozofskim fakultetom Družbe Isusove u Zagrebu, kamo također dolazim povremeno držati blok predavanja »Uvod u filozofiju Tome Akvinskoga«.

»Izabrano djelo« Tome Akvinskoga, velebna antologija tekstova koju je priredio i preveo Tomo Vereš, bila je velika prekretnica u proučavanju Akvinčeve misli u Hrvatskoj.

To me je djelo pratilo od mojih sjemeništarskih dana i itekako utjecalo na moju odluku da se posvetim proučavanju misli Tome Akvinskoga.