Bez obzira na prilično veliku snagu, u Tridentu se ponose i vrlo malom potrošnjom motora koji je ugrađen u Iceni Grand Tourer model, a koja je zaista nevjerojatna, samo 4,1 L/100 km.

Zato je s pravom sabor u Tridentu izrekao: ' ' Ako tko ustvrdi da u Evanđelju nije ništa osim vjere zapovjeđeno te da je sve ostalo na volju, niti zapovjeđeno niti zabranjeno nego slobodno, ili da se Deset zapovijedi ne tiču kršćana, neka je izopćen. ' '

Ako vam 430 konja nije dovoljno, u Tridentu će vam vrlo rado s dodatnim paketom snagu povećati na 660 konja.

To je sveta Katolička Crkva napose izrekla na saboru u Tridentu govoreći: ' ' Tko bi rekao da opravdani i još tako savršeni čovjek nije dužan vršiti zapovijedi Božje i crkvene već mora samo vjerovati kao da Evanđelje jednostavno i bezuvjetno obećava vječni život bez uvjeta izvršavati zapovijedi neka bude izopćen ' '.

U Tridentu (Tirol) radio je kao šum. vježbenik i obilazitelj šuma (Waldbereiter).

Doista, Drugi vatikanski koncil nisu odredili odgovori na heretička zastranjenja - poput antičkih koncila; niti potrebe da se ustroji kršćanska civilizacija - poput lateranskih koncila u srednjemu vijeku; niti dramatični izazovi - poput koncila u Konstanci, Baselu i Tridentu; niti je, naposljetku, realizirao jasno određeni projekt, kao Prvi vatikanski 1870. godine.

Dr. Josip Horak u svojoj knjizi Baptisti povijest i načela vjerovanja donosi slijedeći odlomak Kardinal Hosius, koji je predsjedao nekim zasjedanjima rimokatoličkog koncila u Tridentu (1546 - 1563) rekao je: Ako bi se istinitost religije sudila po spremnosti i radosti koju vjernik neke sljedbe pokazuje kroz trpljenje, onda nazori i osvjedočenje bilo kojeg ne bi moglo biti sigurnije od onog u baptista, jer ni jedna skupina vjernika nije bila žešće kažnjavana u svih proteklih 1200 g., niti su se radosnije žrtvovali i podvrgavali se najokrutnijim vrstama mučenja kao ti ljudi.

Katolička je crkva započela protureformaciju, osnovani su novi redovi napr. isusovci kako bi obranili katoličanstvo, a papa je u Tridentu sazvao koncili koji reformira Crkvu, ponovo potvrđuje dogme i odgovara na pitanja reformacije.

Epsku bitku na Tridentu između Roberta Baratheona i Rhaegara Targaryena prikazala nam je Addison R.

Nalik Wyclifu stigmatiziran kao heretik devet godina nakon svoje smrti označen na Koncilu u Tridentu (1545. - 1547., 1551. - 1552., 1562. - 1563.).

Datum proglašenja je simboličan, budući da je 4. prosinca 1563., točno 400 godina ranije svečano završio koncil u Tridentu, zaslužan za veliku liturgijsku obnovu 16. stoljeća koja je kodificirala i obilježila katoličku liturgiju sve do Drugog vatikanskog koncila.

Da bi zaštitili takva učenja, u travnju 1546. godine, na Četvrtom zasjedanju koncila u Tridentu apokrifnim je knjigama dana kanonska vrijednost i one su izjednačene s ostalim knjigama Svetog pisma.

Do konačnog prihvaćanja apokrifa Staroga zavjeta došlo je u okviru Katoličke crkve, kao što smo već rekli, na koncilu u Tridentu (1546.), a u Pravoslavnoj crkvi tek na sinodima u Carigradu, Jaffi i Jeruzalemu održanim tijekom 17. stoljeća.

" Katedralna škola " za spremanje budućih svećenika postojala je u drugoj polovici XIII. stoljeća zalaganjem biskupa bl. Augustina Kažotića, a nakon sabora u Tridentu biskup Juraj Drašković, među prvima u Crkvi, otvorio je sjemenište 1576. godine.

Stoga je Gračanin " ogolio " tekst od utjecaja Grgura i " Podrijetla naroda Langobarda " te je pokušao, na temelju preostalih podataka zapisanih od strane Pavla, rekonstruirati Sekundove doprinose Povijesti Langobarda pri čemu argumente za takav postupak pronalazi u činjenici da Pavao donosi niz vijesti o Tridentu te širem prostoru u sjevernoj Italiji do Istre.

Jeronimovu ' Vulgatu ' je Rimokatolička crkva na četvrtoj sednici sabora u Tridentu, 8. aprila 1546. godine proglasila autentičnom, odnosno dovoljnom za dokazivanje dogmi.

Naprotiv, nama katolicima sabor u Tridentu ovako kaže:

Broj sakramenata potvrdio je Tridentski sabor, ekumenski sabor Katoličke Crkve održan u razdoblju od 13. 12. 1545. do 4. 12. 1563. u Tridentu (današnji Trento u Italiji).

Nakon velike liturgijske obnove koncila u Tridentu u 16. stoljeću, liturgija Crkve ostala je nepromijenjena duga četiri stoljeća te su se već u 19. stoljeću javili prvi pokreti za njezinom obnovom, s obzirom da je u nekim svojim segmentima liturgija, kroz slavljenje sakramenata, postala samo puka formalnost, a njezino bogastvo i snaga za kršćansku duhovnost postali gotovo nerazumljivi.

Opisuje kako su se katoličke i protestantske snaga 10 godina pripremale za bitku, kako su se potom 13 godina borile, kako je Crkva sa zakašnjenjem krenula u obranu (pomoću isusovaca i Koncila u Tridentu), zatim daljnje borbe i, na kraju, posljednju veliku bitku za očuvanje jedinstva kršćanskoga svijeta, tj.

Prije Tridentskog sabora (održan 13. prosinca 1545. do 4. prosinca 1563. u Tridentu), svećenici su odgajani na različite načine, od življenja i učenja sa i od starijeg svećenika, do kaptolskih, redovničkih i samostanskih škola.

Popravke od pada tjemena svoda pri urušavanju kamenja sa zvonika stradalog od udara groma 1587. godine slijedile su znatne promjene prostora prema odredbama koncila u Tridentu, valjda zaključene podizanjem novog središnjeg oltara 1603. godine i premještanjem kora visoko u apsidu.

U Tridentu je rezervirano 550 soba.

Od 163 osobe ubijene u napadu u Mumbaiju od 26. do 29. studenoga, u Tridentu su ubijena 22 gosta i 10 zaposlenika, a u Taju 31 osoba

Zna se da su se za vrijeme zasjedanja u Tridentu redovno izvodila djela flamanskog majstora Jakobusa de Kerle, koja su čistoćom stila i jasnoćom teksta naišla na opće odobravanje.

Godine 1565., dakle samo dvije godine nakon završetka koncilskih zasjedanja u Tridentu, počele su se voditi matične knjige na Olibu.

On je bio biskupom u Tridentu nakon 381. g.

7. Nije istina da je Katolička Crkva dodala ove knjige u Bibliju na koncilu u Tridentu.

Cak i nakon sto je koncil u Tridentu odredio ogranicenja takvom neumjerenom dijeljenju duhovnih povlastica, praksa se nastavljala i dalje.

Ne mogu zamiliti lika poput Jaimea umjesto Roberta na Tridentu