Istovremeno ga je kao pristašu ilirizma i Narodna skupština jednodušno izabrala za bana Trojedne kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije.

U uvodnoj bilješci, u kojoj obrađuje same početke rješavanja profesionalizacije kazališnoga pitanja u Hrvatskoj (povijesni Članak LXXVII o kazalištu jugoslavenskom trojedne kraljevine od 24. kolovoza 1861.), Batušić ocrtava kontekst koji je iznjedrio taj prvi zakonski akt, koji je, iako nikada promulgiran od strane cara Franje Josipa I, bio od iznimnoga značenja za daljnje konstituiranje našega kazališta kao nacionalne umjetničke ustanove. [ 3 ] Ako izuzmemo široku analizu nastanka i utjecaja toga kratkoga dokumenta koju nam je u svojem kapitalnom djelu Povijest hrvatskoga kazališta iznio sam Batušić, do navedenoga teksta u Prologu, taj su zakonski članak u svojim radovima navodili mnogi naši povjesničari i teatrolozi, ali uglavnom u širem kontekstu ostalih povijesno-političkih pitanja i dubioza koje su znatno opterećivale razvoj hrvatskoga kazališta i kazališne umjetnosti u XIX. stoljeću.

Burne godine 1848. ratovao je Jelačić u interesu Carevine, pobjeđivao mađarske ustanike, borio se za dobrobit hrvatskoga naroda i pravedan položaj Trojedne kraljevine u Monarhiji.

U vrijeme kadno Hrvatska još ne bijaše tako sretna da bude pretvorena u zemljopisno i političko otajstvo trojedne kraljevine, časna domaja Austrija bila je načičkana brojnim sveučilištima, kao što je još i danas.

Izdana je 2007. godine, a govori o obnovi Paviljona, poklonu Vlade Trojedne kraljevine 1891. Botaničkom vrtu Sveučilišta.

Ova crkva neizbježan je detalj razglednice Grada poradi svojega višebojnog zvonika i krova na kojem se nalazi grb Zagreba i grb Trojedne kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije.

Glede županija: kada bi se povukla usporedba s vremenom Trojedne kraljevine, desnica najlošije stoji u Hrvatskoj.

To nezadovljsvo također je potaknuto mađarskim postupanjima prema pitanju ujedinjenja tog dijela vojnički ustrojenog hrvatskoga teritorija sa civilnim dijelovima Trojedne Kraljevine.

Koliko znam razvojacenjem vojne krajine ona je postala dio trojedne kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije.

Izlaganja su pratile projekcije relevantne dokumentacije i plakat s letkom Sabora Trojedne Kraljevine i preslikom br. 87 »Novina dalmatinsko horvatsko slavonskih«, a svi su sudionici primili presliku Kukuljevićeva saborskoga govora.

Zakonsko utemeljenje dobiva kazalište 1861. saborskim Zakonskim člankom LXVII o kazalištu jugoslavenskom trojedne kraljevine, čime počinje institucionalizacija nacionalnoga glumišta.

Kao austrougarski klubovi suosnivači su Svjetske veslačke federacije (FISA) 1892. u Torinu. 1890. U Splitu osnovan " Rowing and Yachting Club Andria ", 20. srpnja 1891. U Zadru osnovan klub " Il Circolo Nazionale " 1892. U Puli osnovan klub " Serenissima " 1892. U Rijeci osnovan " Cannottieri Fiumani Eneo " 1892. U Osijeku osnovan klub " Drava " 1896. U Karlovcu osnovan veslački klub, 16. veljače 1900. U Zadru osnovan klub " Diadora " 1901. U Zadru osnovan klun " Zara " 1901. U Osijeku osnovan veslački klub " Dunav " 1905. U Osijeku osnovan veslački klunb " Galeb " 1905. U Zadru osnovan veslački klub " Societa Juventus Iadertina " 1907. U Osijeku osnovan veslački klub " Neptun " 1908. U Zadru osnovan veslački klub " Jadran " 1908. U Karlovcu osnovana veslačka sekcija Olimpije 1909. U Zagrebu osnovan Hrvatski športski savez, 5. listopada 1910. U Rijeci osnovana HVK " Vila " 1911. U Rijeci osnovan HVK " Velebit " 1910. U Osijeku osnovan VK " Drava " 1912. U Zagrebu osnovan " Hrvatski veslački klub " (HVK), 19. ožujka 1912. U Vukovaru osnovan VK " Vukovar ", 11. svibnja 1912. U Crikvenici osnovan veslački klub 1913. U Zagrebu osnovan VK " Macabi ", 23. ožujka 1914. U Splitu osnovan HVK " Gusar " 1914. Osnovan stručni odbor za veslanje pri HŠS u Zagrebu radi učlanjenja Trojedne Kraljevine Hrvatske u FISA.

Tu će Tu će se moći vidjeti pečatnjak Sabora Trojedne Kraljevine Dalmacije, Hrvatske i Slavonije iz 1865. i pečatnjak Predsjedništva Sabora Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije oko 1868. zatim lenta vratara Hrvatskoga sabora s početka 20. st., kao i snimka saborskog vratara iz Ilustrovanog Svijeta, prilog " Zabavnika " iz 4. srpnja 1918. te spomen na " saborski vritnjak ": čizmice i štap za šetnju darovani saborskom zastupniku, pravašu Josipu Gržaniću 1885. i razglednica " Josipu Gržaniću neustrašivom branitelju naših prava " iz 19. ožujka 1886. te 12 listova s izložbe " Slava Saboru ".

Uslied svečane nagode, učinjene medju Ivanom Korvinom i stališi ugarskimi i hrvatskimi prilikom izbora novoga kralja Vladislava, dobi Ivan Korvin uz ogromna imanja u Hrvatskoj i Ugarskoj, na temelju darovnice kralja Matijaša, sve gradove celjske u Zagorju, zajedno s naslovom vojvode opavskoga, liptovskoga i slavonskoga i bana trojedne kraljevine.

Na čelu bijahu barjaktari i barjaci trojedne kraljevine i porodice Erdödah, zatim štitonoše sa dva ogromna štita, na kojih bijahu izdjelani i bojama urešeni grbovi porodice; za ovimi nosjaše jedan plemić na crnom jastuku red sv. spasa, što ga pokojnik bijaše dobio od Filipa II. kralja Španjolskoga za slavnu pobjedu nad Turci, stečenu kod Siska g. 1593. Sliedjahu zatim konji crnim suknom sasvim pokriveni, noseći sa strane slikane grbove.

Kvaternikov nacionalno-politički cilj bio je uspostava Trojedne Kraljevine Hrvatske kao hrvatske države u Monarhiji ili izvan nje, što je smatrao i važnim korakom u rješavanju tzv. istočnog pitanja koje je zaokupljalo pozornost europske javnosti.

U vrijeme djelovanja osredečke staklane, koje je podudarno s razdobljem Ilirskog preporoda, osobito su popularne čaše s rodoljubnim natpisima, ukrašene ilirskim grbom i amblemima ili grbom Trojedne kraljevine.

Odjel za unutarnje poslove djelovao je kao sastavni dio Zemaljske vlade Trojedne Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije u Zagrebu, od 1869. do 1921. godine, temeljem odredbi Hrvatsko-ugarske nagodbe, poglavito članka 6. Nakon 1918. godine Unutarnji odjel se pojavljuje pod nazivom Povjereništvo.

I nakon što je Hrvatsko Kraljevstvo povezano personalnom unijom s Ugarskom (1102. 1526.), a potom s habsburškom krunom (1527. 1918.), Hrvatski sabor i hrvatski ban bijahu nositelji nacionalnoga suvereniteta i branitelji državnosti Trojedne kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije, i onda kad su one bile teritorijalno razjedinjene.

Najteža odredba Hrvatsko-ugarske nagodbe bila je u potpuna financijskoj zavisnost Trojedne Kraljevine o mađarskog centra moći, a po tom sporazumu u domovini je ostajala tek trećina prihoda dok su dvije trećine odlazile u Budimpeštu.

Najbolje ih ilustriraju oltarne slike iz zagrebačke katedrale s razrađenim scenama iz njegova života, na kojima je prikazan je kao hrabri ratnik, osnivač biskupije, milosrdni kralj te u novoj ulozi zaštitnik Trojedne Kraljevine Hrvatske.

Osnivač je botanike (zajedno s Vukotinovićem) i entomologije u Hrvatskoj, bio je praliječnik Trojedne kraljevine, prvi član Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti te predstojnik Prirodoslovno-matematičkog razreda Akademije.

Njezin ponovni uspon do najmoćnije političke stranke u zemlji išao je na čitavom području Trojedne kraljevine.

Na svom šarolikom krovu nosi grbove grada Zagreba i grb Trojedne Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije.

Zato molimo Vašu Preuzvišenost i Slavnu Narodnu Skupštinu Trojedne Kraljevine (Hrvatski sabor) " stoji u pismu daljskih podložnika banu Jelačiću burne 1848. " da nam ono, što smo prije uživali kao svoje, natrag povrati jer ako to ne dobijemo, propast i pogibelj smrtna nam prijeti.

Na krovištu su uočljiva dva grba, lijevo je grb " Trojedne kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije ", a desno je grb grada Zagreba.

Na tom putu susretao sam brojna imena sudskih dnevničara, oficijala, auditora i pristava širom Khuenove Trojedne kraljevine.

Uzorak današnjeg hrvatskog grba prvi put se pojavljuje 1491. kao dio grba obitelji Perović, a naredba kraljevske zemaljske vlade, odjela za unutarnje poslove, od 16. studenoga 1876. broj 18.307 - opisuje zajednički grb trojedne kraljevine.

- Prijedlog je već dne 16. ožujka 1874. predan zemaljskoj vladi na potvrdu kao Pravila sbora liečnikah trojedne kraljevine t. j. kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, a u ime inicijativnog odbora dokument su potpisali dr. Franjo Milličić kao predsjednik, dr. Šime Švérljuga kao potpredsjednik i dr. Josip pl. Šepić kao odbornik.

Ljubiteljima književnog opusa Julesa Vernea bit će sigurno zanimljiv i podatak da su u Zemunu, koji je u to vrijeme grad u Srijemskoj županiji, čije je sjedište u Vukovaru, a koja s Požeškom i Virovitičkom županijom tvori Kraljevinu Slavoniju, sastavni dio Trojedne kraljevine Dalmacije, Slavonije i Hrvatske, u dva navrata tiskana Verneova djela također na njemačkom jeziku.