Priča o Kopačkom ritu počinje puno ranije, konkretnije 1699. godine kada se darovnicom ugarsko-hrvatskog kralja Leopolda l. osniva gospodarstvo koje sustavno upravlja područjem Kopačkog rita. od tada do danas parkom su gospodarili različiti vlasnici, od Habsburgovaca preko Karađorđevića do Mađarskog narodnog muzeja.

Varaždinska županija je početkom 2006. godine obnovila Husarsku gardu, legendarnu postrojbu ratnika-konjanika koji potječu još iz 15. stoljeća i pojavljuju se u vrijeme ugarsko-hrvatskog kralja Matije Korvina, koji je u drugoj polovici 15. stoljeća donio odluku da veliki feudi za vojsku daju svakog dvadesetog čovjeka (mađ. husz-dvadeset), po čemu su i dobili ime.

Ponajprije se desilo iznenadna smrt despota Lazara Brankovića 1459. a to koristi Stjepan Toma kralj bosanski, zatekavši se u Segedinu na saboru, tih dana i privolijo ugarsko-hrvatskog kralja Matiju Korvina da potvrdi despotovstvo njegovu sinu Stjepanu Tomaševiću.

Prvi se puta spominje u 1244. godine u povelji ugarsko-hrvatskog kralja Bele III.

Prvi poznati pohrvaćeni oblik antičkih naziva Tilurium i Pons Tiluri je Tril, a nalazi se u ispravi ugarsko-hrvatskog kralja Andrije II. iz 1210. godine.

Ime hrvatskog grada Broda u bogatoj Slavoniji na rijeci Savi prvi put spominje se u povelji ugarsko - hrvatskog kralja Bele IV 1244. godine kao Villa Broid - utvrđeno naselje u posjedu plemića Berislavića Grabarskih.

Krunidba za češkog (1655) i izbor za ugarsko-hrvatskog kralja (1656) prošli su bez problema, ali je francuska diplomacija uspijevala spriječiti Leopoldov izbor za njemačkog cara, pa je to pitanje ostalo otvoreno i nakon smrti Ferdinanda III.

Tek 1239. godine zbog nemira u Bosni izazvanih u sukobima sa Bogumilima, brat ugarsko-hrvatskog kralja Bele IV., Koloman, poklonio je grad i cijelu okolicu Bosanskom biskupu za novo sjedište biskupije.

Kan Batij sa svojim je hordama provalio preko Kapele kako bi uhvatio ugarsko-hrvatskog kralja Belu IV.

Poznato je da je papa još 1200. godine, dakle usporedo sa sazivanjem 4. križarske vojne, pozvao i ugarsko-hrvatskog kralja Emerika da privede bosanskog bana Kulina natrag kršćanstvu, a ukoliko to ne uspije da protjera i njega i sve heretike u Bosni (koji su se nazivali krstjani), a dobra im zaplijeni.

Pokrajinom su do tada vladale redom mudre i sposobne žene habsburškoga roda (tako i udovica ugarsko-hrvatskog kralja Ludovika II), ali je sada došao krvoločni španjolski vojvoda od Albe, koji je pobunu htio skršiti terorom, čime je izazivao samo sve veći otpor.

Naime, po osvajanju Zadra papa se oglušio na molbe ugarsko-hrvatskog kralja Emerika da se zauzme kod križara da vrate Zadar Ugarsko-hrvatskom kraljevstvu.

Poraz i pogibija ugarsko-hrvatskog kralja Ludovika II Jagelovića na Mohačkom polju u ljeto 1526. imao je za posljedicu raspad kraljevstva i tursko osvajanje njegova najvećeg središnjeg dijela, s Podunavljem kao strateškom prometnom okosnicom.

Izgleda da su već 1663. postojali ozbiljni planovi da se Nikolu izabere za ugarsko-hrvatskog kralja, što je on odbio.

Škrinju je dala izraditi Jelisava, žena ugarsko-hrvatskog kralja Ludovika I.

Bastašića nema ni među hercegovačkim porodicama koje su krajem XV vijeka stigle sa knezovima, Vladislavom, vojvodom od Svetog Save i knezom Balšom Hercegovićem, koji su od ugarsko-hrvatskog kralja dobili znatna vlasteoska dobra u donjoj i gornjoj Slavoniji, među kojima i Mali Kalnik. Žumberak je mnogo stradao godine 1528, u jesen, provalom Turaka, koji tada poharaše čitavu okolicu Metlike i Novog Mesta.

Datum: 17.11. Svetica Elizabeta je bila kcerka ugarsko-hrvatskog kralja Andrije II.

Švapskog zaručio s Konstancom, kćerkom ugarsko-hrvatskog kralja Bele III.

Kralj Tvrtko umro je 1391., a mirom između njegovog nasljednika bosanskog kralja Stjepan Dabiše i ugarsko-hrvatskog kralja Sigismunda iz 1394., Hum je opet (nakratko) vraćeno u vlast sada već znatno oslabljenog bosanskog kralja.

Istodobno nastaju i svi međunarodni sporazumi kojima je Dubrovačka Republika osigurala svoju samostalnost, među kojima je najvažniji Višegradski sporazum 1358. kojime je uz priznavanje ugarsko-hrvatskog kralja Ludovika dobivena mogućnost samostalnog biranja kneza i druge povlastice koje su značile samostalnost.

Ime grada prvi se puta spominje 1256. godine u povelji ugarsko-hrvatskog kralja Bela IV., a već 1334. godine Kutina se spominje kao župa s crkvom Svih Svetih, a krajem 15. stoljeća kao župa s crkvom sv. Katarine.

Tijekom 9. stoljeća Trogir plaća danak hrvatskim vladarima kako bi zadržao svoju autonomiju, u 11. stoljeću dobiva vlastitu biskupiju koja biva ukinuta tek u 19. stoljeću, a 1107. godine grad dobiva autonomna gradska prava od ugarsko-hrvatskog kralja Kolomana.

Od 1357. do 1382. pod vlašću su ugarsko-hrvatskog kralja Ljudevita I., a potom ih je zauzeo i sjedinio s Bosnom Tvrtko I.

Kako je poznato, zlatno-srebrnu škrinju dala je izraditi kraljica Elizabeta Kotromanić, žena ugarsko-hrvatskog kralja Ludovika I.

Tijekom 10. i 11. stoljeća u u gradu drže vlast hrvatski vladari, da bi već početkom 12. stoljeća Zadar priznao vlast prvog ugarsko-hrvatskog kralja Kolomana.

Mirom u Zadru 1358. godine, Zadar dolazi pod vlast ugarsko-hrvatskog kralja Ludovika I.

Rat je završen 1463, kada je Friedrich sklopio ugovor s Matijom Korvinom, prema kojemu je ovome vratio krunu sv. Stjepana, ali se nije odrekao vlastite titule ugarsko-hrvatskog kralja, obećavši ipak da neće pokušati ništa, kako bi svoja prava doista i ostvario.

Sam ugovor ipak nije bio dovoljno jamstvo da će ikada doći do tog prijestolja, jer je funkcija ugarsko-hrvatskog kralja bila izborna, a ne naslijedna.

Predstavnici dijela patricijata i crkve, kako katoličke, tako i pravoslavne, sastavili su izaslanstvo i uputili ga u Beč, da od ugarsko-hrvatskog kralja traži ostvarenje njihovih zahtjeva za sjedinjenjem.

Svetište Majke Božje Volavske u kotaru Jastrebarskom spominje se već u 13. st. i u jednoj povelji ugarsko-hrvatskog kralja Andrije II. 1217. godine.