Moja čaša vina napola ispijena Mrzovolja u mom tapkanju po podu Prolijevam te Kakvo nepristojno smeće od čovjeka Svi znaju da me više nisi dostojan i da te više ne sanjam Sada si samo neostvarena želja na mom jastuku mogućih robova Jedna zvijezda više ili manje koja je pala u zaborav Ponekad se uhvatim gledajući odraz u zrcalu Misleći kako te želim mučiti Baciti na iskorištene igle Tvoje oči sačuvati u staklenci a prste upotrijebiti kao privjeske za ključeve Takva sam - da Da ti uskratim životna putovanja i ostavim da truneš Među životinjskim truplima Tamo ti je mjesto Tamo ćeš zauvijek pripadati