Ushit ostvarenjem neovisne države, iskazan tijekom svečanog dočeka Poglavnika dr. Ante Pavelića, uskoro potiru Rimski ugovori - kojima su Italiji odstupljeni veliki dijelovi nacionalnoga teritorija - rasna i vjerska diskriminacija Srba i Židova te državni teror nad svima koji ne zastupaju ideje ustaškoga pokreta, posebice komunistima.

služit će se sv. Misa u povodu obljetnice smrti Poglavnika Ustaškoga Pokreta i Nezavisne Države Hrvatske, Ante Pavelića (1889 1959).

To jest, ne smiju ti naslovi biti takvi, da iz njih netko dobije predodžbu kao da do sada nije bilo uopće Ustaškoga pokreta.

Riječ pristupaju mora nestati i treba isticati da su to samo formalni čini, oživotvoravanje narodne volje, pošto je cijeli hrvatski narod, napose seljaci, već u prvim danima ustanka bio sav uz ustaše i pristaše Ustaškoga pokreta.

Na toj strani treba nadalje donositi čestitke poglavniku, izraze mu zahvalnosti i priznanje Ustaškom pokretu. 7. Treba posvećivati najveću pažnju prošlosti ustaškoga pokreta, a napose djelimja ustaškog poglavnika počevši od 1927. godine pa do časa oslobođenja Hrvatske.

Istom 1934. g. pojavljuje se promidžbeni srebrenjak od 5 KUNA Ustaškoga pokreta u iseljeništvu, kovan u Mađarskoj.

Zato je njihova vlast brutalnom silom gušila rad Ustaškoga pokreta, zabranjujući njegovo novinstvo, hapseći njegove istaknute članove i šaljući ih u zatvor u Lepoglavu i u koncentracioni logor Kruščica, kod Travnika....

Međutim, u vrhu Ustaškoga pokreta i u hrvatskoj državnoj vladi bili su istaknuti članovi svih prijašnjih političkih stranaka.

Sve što se događalo oko spomenika Mili Budaku, a zacijelo je samo manji dio pred očima javnosti, izvrsno je poslužilo ideološkim nasljednicima pobjednika u Drugome svjetskom ratu na našim prostorima za još jedan obračun sa zakletim neprijateljem koji - po njihovu uvjerenju - očito nije bio dovoljno kažnjen ni smaknućima, ni prijekim sudovima, ni Bleiburgom i jazovkama, ni križnim putovima, ni partizansko-komunističkim poustaškim logorom u Jasenovcu, ni zatiranjem i potpunim obespravljivanjem i članova obitelji pripadnika i katkada samo simpatizera ustaškoga pokreta, ni gotovo 50 - godišnjom totalitarnom vladavinom pobjednika koji je nametnuo isključivo svoje ideologizirano viđenje Drugoga svjetskog rata, hrvatske prošlosti i cjelokupne stvarnosti.

Bio je šef zagrebačke policije u dva navrata, prvi puta od kraja 1924. do 1926. godine a drugi puta od travnja 1929. do 1935. godine. [ 2 ] U razdoblju između 1926. i 1929. godine bio je u Beogradu u ministarstvu unutarnjih poslova. [ 2 ] Početkom travnja 1929. godine postaje upravnik policije u Zagrebu kada se istaknuo nemilosrdnim progonima svih politički nepodobnih osoba a osobito je bio okrutan prema komunistima i pripadnicima ustaškoga pokreta, napose nakon proglašenja šestosiječanjske diktature kralja Aleksandra 1. [ 2 ] Po svjedočanstvima vlastoručno je mučio svoje uhićenike na policiji. [ 5 ] [ 6 ] Vodio je zagrebačku policiju u akciji u kojoj su ubijeni Mijo i Slavko Oreški a Janko pl. Mišić je izvršio samoubojstvo [ 7 ], u Samoboru 27. srpnja 1929. godine, te tom prilikom iskoristio zaplijenjene dokumente za veliki proces protiv komunista.

U daljnjoj raščlambi Scwartz iznosi ono ključno s čime se mi i danas svakodnevno susrećemo, a to je besramna i bezočna negativna stigmatizacija NDH i neprestano ispiranje mozga o zločinačkom karakteru te države i ustaškoga pokreta, a to se radi zbog stalne afirmacije lažnoga antifašizma, jer bi prestankom te propagande ti tzv. antifašisti ostali bez nužnih izmišljenih neprijatelja koji po njihovoj izopačenoj logici stvari moraju biti fašisti.

U obiteljskome stablu najviše pažnje ipak dobiva Hubert Deutsch, muž očeve tete čiji život i smrt nakon osude ustaškoga pokreta 1942. Ksenija pokušava fragmentarno rekonstruirati u poglavlju ' Nasljeđe.

Prešućivati zasluge dr. Ante Pavelića i Ustaškoga pokreta u cjelini ničim se opravdati ne da.

Kad god je mislila, da se može sporazumjeti s Jugoslavijom, zabranjivala je rad Ustaškoga pokreta, a ustaše je, uključivši i samoga Pavelića, zatvarala, slala u zatočeništvo i raseljavala po Italiji, tako da ne mogu doći u svezu jedan s drugim.

On naime europskoj aperceptivnoj masi nudi argumente geneze hrvatskoga ustaškoga pokreta kao normalne reakcije na srbijansku imperijalnu politiku od Garašanina do Memoranduma, na kojoj je slici hrvatskoga naroda kao genocidnoga srbijanska politika našle zaštitnike i lobiste u Francuskoj i Engleskoj.

Državom je vladao vođa ustaškoga pokreta poglavnik Ante Pavelić, dok je kralj Tomislav II. imao samo simboličnu ulogu koja je i kao takva ukinuta nakon talijanske kapitulacije 1943. godine.

Sve je to pak duhovna baština dr. Ante Pavelića i Ustaškoga pokreta.

Naime, ona ustaškoga pokreta, koji je utjecao i na protagonističinu obitelj.

Državom je vladao vođa ustaškoga pokreta poglavnik Ante Pavelić, dok je naslovni kralj Tomislav II. imao samo simboličnu ulogu koja je i kao takva ukinuta nakon talijanske kapitulacije 1943. Sjeverna i srednja Dalmacije, dio Hrvatskog primorja i Gorskog kotara pripojeni su Italiji, pod čijom su kontrolom bila sve do pada Mussolinija.

status Hrvata u KuK monarhiji plusevi i minusevi južnoslavenske ideologije koju smo inicirali naša neintegriranost sve do Radića, uz Starčevićev verbalni ekstremizam i sterilnost u zbilji ozbiljna analiza ustaškoga pokreta, prirepka fašizmu, ali ne fašističkog (ustaše su bili, realno, ideološki staromodni) rat i poraće hrvatska šutnja povjesničara - ne od 71., nego od 45. - o tom u Tuđmanovoj biografiji autora Sadkovicha sadašnja konfuzija - da ne kažem nješto gore - hrvatskih zgubidanskih elita demografija i sve to demonizacija M. P.

Kada je 1929. uvedena šestosiječanjska diktatura i onemogućen svaki oblik nacionalnoga političkog djelovanja, on odlazi u emigraciju, odakle kao poglavnik Ustaškoga pokreta svim sredstvima, dakle usmenom i pisanom riječju, atentatima, pa čak i jednim ustankom lokalnoga značaja, otvoreno vodi borbu protiv Kraljevine Jugoslavije za uspostavu Nezavisne Države Hrvatske.

Članak sadrži deo " Partizanski zločini ", dok članak " Ustaše " ima tako metafizičke podnaslove kao što su " Značenje pojma " ustaša " i njegova demonizacija " ili " Promišljanja o sudbini ustaškoga pokreta "?

Autor članka, sin suutemeljitelja Hrvatske pučke seljačke stranke, Stjepana Radića, doktorirao je u Parizu disertacijom o odjecima skupštinskog atentata od 20. lipnja 1928. u međunarodnome tisku, a godinama je bio vrlo blizak dr. Anti Paveliću i vodstvu ustaškoga pokreta.

Đapićev ideolog dobio je spontani logorejično-histerični napadaj govoreći o toplim humanističkim aspektima ustaškoga pokreta, i njegovu psihoverbalnu bujicu dulje vrijeme nisu mogli prekinuti ni voditelj Merlić ni sugovornici.

Nakon uspostave Nezavisne Države Hrvatska došao je u sukob s čelnicima ustaškoga pokreta poradi njihova političkog ekstremizma, što ga je ponovno odvelo u egzil.

Nacizam je govori otvoreno o istrebljenju pojedinih naroda... a i mi hrvati bismo završili na tu listu... jer mi smo samo bili pasje sluge njima... Ni su oni bili toliko zaljubljeni u nas ka ča mi mislimo i tu je velika greška ciloga ustaškoga pokreta koja je uglavnom nalazila sljedbenike po zaostalim selima u lici i zagori.

Sedamdeset nas već godinica dijeli od svetoga, uzvišenog časa kada je, uime Poglavnika Ustaškoga pokreta, nakon 839 godina uskrsnula Hrvatska Država, Nezavisna Država Hrvatska.

Zbog bjesomučnih laži koje se više ne daju podnositi i zbog izostanka bilo kakvih reakcija na stalno stigmatiziranje Hrvata a preko ustaškoga pokreta, Hrvatska čista stranka prava, je odlučila pekinuti zavjeru šutnje o stravičnim partizansko-komunističko-velikosrpskim zločinima nad hrvatskim narodom.

Tako je i novouspostavljena vlast NDH odlučila intenzivno djelovati na tom području te na njega primijeniti osnovne postulate svoga programa iskazane u Načelima ustaškoga pokreta.

Za svaku negaciju holokausta i veličanje ustaškoga pokreta slat u zatvor, ispravit zločinačku tuđmanovsku politiku pod firmon pomirbe iz 90 - tih i vrednovat pobjednički partizanski pokret