Slučajno sam imao priliku razgledati izložbu u Kneževu dvoru u Dubrovniku posvećenu Boškoviću, razgledati portrete nastale na temelju onog iz franjevačkog samostana Male braće, pratiti medijske napise o nizu simpozija, pa i podsjetiti se s kolikom pažnjom ga slavi jedan Milano gdje je dugo djelovao i umro, s Ulicom Ruđera Boškovića što od željezničke stanice ide k Vialle Buenos Aires s golemom spomen-pločom i reljefom.