Žene i književnost, žene u književnosti, žene književnice... varijacije su na vječnu temu Virginije Woolf, poznatije u nas kao prozne spisateljice predstavnice engleskog modernizma.

Film Sati prikazuje odsječak vremena u životu triju žena kroz tri različita povijesna razdoblja, povezanih likom i djelom spisateljice Virginije Woolf, koju tumači izvrsna Kidman.

Međutim, Ljubim i pričam je jako dobar i vrlo interesantan esej o biografiji, ali kao romansirana biografija je nažalost, puno manje zanimljiv i umnogome nedorađen. (Od štiva te vrste, od srca vam preporučujem ' Orlanda ' Virginije Woolf.)

Prisjetimo se tek Silvije Platt i Virginije Woolf, onih koje, u najmanju ruku, nisu zaboravljene.

Sudjelovao je u uspješnoj dramskoj produkciji HKK, predstavi " Tko se boji Virginije Woolf ", zatim " Pričama iz 1001 noći ", a režirao je i najnoviju predstavu u zadarskoj produkciji, " Moju staru gospođu ".

Kompozicija drame je osmišljena tako da ulazi »u sredinu stvari«, odmah započinje rasprava dvaju bračnih parova, okupljenih zbog dječjeg sukoba, da bi završili u supružničkom paklu koji nalikuje na prizore iz klasičnoga dramskog komada »Tko se boji Virginije Woolf?«.

Kad sam je počeo pisati, i pisati njen um u tom stanju užurbane površinske aktivnosti koja skriva duboko neugodne misli, vrlo brzo, nadahnuće i književni izvor za to je postala Gospođa Dalloway Virginije Woolf. (smijeh) Tu sam knjigu volio na faksu.

Silno sam u tome uživao, a u knjizi na nekoliko mjesta otvoreno odajem počast romanu Virginije Woolf.

Tako već od danas (ako vam se šef neprestano prešetava kroz sobu i viri iza leđa pa ne možete u miru surfati internetom, igrati igrice ili chatati) možete u miru čitati kratke priče Marka Twaina, Virginije Woolf, Tolstoja ili Scotta Fitzgeralda, ponešto poezije pa čak i čitave romane klasika kao što su Oscar Wilde i Emily Dickinson, a sve to smješteno je u Wi (n) dows foldere zamaskirane različitim grafovima, tablicama, slikama i strelicama koje ni najsumnjičaviji šef neće razotkriti, bar ne na prvi pogled.

Tko se boji Virginije Woolf? prati priču ogorčenog bračnog para koji se na trenutke vole, a na trenutke mrze.

Glumica je dobila Oscare za uloge u filmovima Tko se boji Virginije Woolf " i za brilijantnu izvedbu u filmu Butterfield 8 ".

Koncept me podsjetio na roman Virginije Woolf " Flush " koja se sa ovim načinom pripovjedanja pozabavila još tamo početkom prošlog stoljeća.

Strast upisana u redove i između redaka znamenitoga literarnog remek djela Tko se boji Virginije Woolf?

Prije slutnja puža iz Znaka na zidu Virginije Woolf.

To su emfatično točne priče.ÂŤ Ruski junaci, iz otuđene perspektive Virginije Woolf, kao da su Âťostali bez odjeće u nekoj strašnoj nesrećiÂŤ, što ih osposobljuje da govore u ime cijeloga ljudskoga roda.

Neformalno udruženje pisaca, umjetnika i intelektualaca sakupilo se početkom dvadesetoga stoljeća, u početku u londonskom domu Virginije Woolf i njene sestre Vanesse Bell, kako bi, i ne znajući, promijenilo kulturnu sliku cijeloga svijeta.

Prijevodom Vlastite sobe, nezaobilaznim djelom feminističke proze, Centar za ženske studije započeo je sustavno objavljivati neprevedeni opus poznate književnice u biblioteci Djela Virginije Woolf (pored ostalih, Tri gvineje i Selected Essays).

NACIONAL: Jeste li ikada prije čitali djela Virginije Woolf? U školi nisam baš bila zainteresirana za njezine knjige, mnogo su me više zanimale sestre Bronte i Byron, pisci iz faze romantizma.

Poput pedantnog sapuničara i Zupančič svoj tekst, njegov unutrašnji udes, pravi domaineom, umjetničkim niveauom drame Edwarda Albeeja Tko se boji Virginije Woolf? (brošura predstave uz navedenu knjigu kao obrazac spominje i film Anga Leeja Ledena oluja/The Ice Storm, 1997 /), a ne stanovitim katarzičnim osobnim filtriranjem, što je primjerice Bergman emocionalno deklarativno podvukao kod pripremanja i realizacije Prizora iz bračnog života.

On je u cijelosti oslonjen na bravurozne partiture istaknutih dramskih i filmskih (Mike Nichols 1966. godine radi kinematografsku adaptaciju Tko se boji Virginije Woolf? (Who ' s Afraid of Virginia Woolf?) s Elizabeth Taylor i Richardom Burtonom u glavnim ulogama) monumenata niti najmanje tranzitorno koristeći osobne ili bliske životne skelete.

Pritom, gotovo je nemoguće zamisliti veću količinu referenci na Tko se boji Virginije Woolf? u Igri parova, a da ne ulazimo u zonu plagijata.

Mislim da je pisac Michael Cunningham u svojoj knjizi The Hours sjajno sumirao sve što se događalo u mislima Virginije Woolf.

Quentin i Julian Bell, nećaci Virginije Woolf, u svojim su tinejdžerskim godinama pokrenuli male novine The Charleston Bulletin.

Jedan od mogućih odgovora daje lik Virginije Woolf, koja dok planira " ubiti " svoju Mrs.

Film počinje scenom samoubojstva Virginije Woolf, 1941. godine u Sussexu, a zatim slijedi uvod koji prikazuje tri kratke scene iz tri paralelne priče sjmeštene u Richmondu, 1923., Los Angelesu, 1951. i New Yorku, 2001. godine.

Kraljevski vrtlari i nadalje tvrde kako je rije č o potresnom fenomenu koji odvla č i pozornost od strave Melvillea ili opsesivne melankolije Virginije Woolf.

Književnice umiru dostojanstveno, čak i kad poput Virginije Woolf skončavaju u mulju neke prljave rijeke, ili kad poput Dorothy Parker umiru u zapuštenim stanovima koji smrde na mokraću, ostavljene od bivših prijatelja.

Što se tiče nagrade za najbolju žensku glumicu, iz neslužbenih, ali razumljivih razloga očekivali smo da će je dobiti Nicole Kidman: kako zato što je neprepoznatljiva uspjela istumačiti jaki ženski lik poput Virginije Woolf, tako i stoga što joj je Oscar prošle godine izmaknuo za ulogu kurtizane u filmu Moulin Rouge.

Nagradu za najbolji prijevod esejistike primila je Bosiljka Brlečić za Fragmente ljubavnog diskursa Rolanda Barthesa (Zagreb, Pelago, 2007.), a u kategoriji prijevoda fikcionalne proze Društvo je nagradilo roman Subota Iana McEwana u prijevodu Ivana Matkovića (Zagreb, Znanje, 2007.) Povjerenstvo za nagrade ove je godine istaknulo još nekoliko vrsnih prijevoda beletristike: Valove Virginije Woolf u prijevodu Ive Grgić, Naslijepo Claudija Magrisa u prijevodu Ljiljane Avirović, Zaposjedanje A.

Mann, 1960.; Oscar); Tko se boji Virginije Woolf? (M.