Dubrovačko kazalište novu sezonu počelo je izvedbom najbolje drame conte Iva, dostojno obilježivši godišnjicu Vojnovićeva rođenja, no bio je to i Suton koji je otvorio neke nove koncepcijske mogućnosti, predstava koja je oduševila dubrovačku premijernu publiku

Nakon Skupa slijedili su novi redateljski uspjesi: Vojnovićeva Dubrovačka trilogija (1965), Molièrov Don Juan (1966), Shakespeareov Julije Cezar (1969), i Palmotićevo Prikazanje Pavlimira ljeta 1971.

' Izdanjem monografskog broja ' Arhitekture Ivo Vitić ' Udruženje hrvatskih arhitekata ostvaruje jednu kulturnu obavezu, ali i ispunjava mnogostruko izraženu želju i potrebu za publikacijom o autoru tako važnih i moćnih građevina kao što su: stambeni kompleks Laginjina-Vojnovićeva u Zagrebu (za čiju je obnovu danas gotovo prekasno), Dom Armije (danas pregrađen za potrebe gradske biblioteke) u Šibeniku, Dom Armije (danas devastirana ruina) u Komiži ili Paviljon 40 na Zagrebačkom velesajmu (danas zanemarenog i dogradnjom izmijenjenog izgleda).

Najuspjelije su se pak Spaićeve režije, kao Držićev Skup u parku Muzičke škole, Dundo Maroje na Gundulićevoj poljani, Vojnovićeva Dubrovačka trilogija s dramom Allons enfants u Kneževu dvoru, Suton u palači Sponza i Na taraci u Gružu (gdje je Spaić obnovio prethodnu Gavellinu režiju) održale uz najveći mogući odaziv publike dugi niz godina, po čemu bi se mogle usporediti jamačno jedino s prvim, Fotezovim Hamletom na Lovrjencu te poslije sa Stulićevom Katom Kapuralicom i Goldonijevom Kafetarijom u obradi Frana Čale i režiji Tomislava Radića.

Iako je favorit bio Ante Tresić Pavičić s povijesnom tregedijom na tragu devetnaestostoljetne kazališne tradicije Veliki Simeon, pobijedila je ipak Vojnovićeva salonska komedija, a njemu je priskrbila atribut začetnika moderne hrvatske drame.

I da smo uz naše umjetnike... virtuoze riječi i glazbe, načas zaboravili svakodnevicu ispunjenu tmurnim tonovima i slikama.... i otplovili u vrijeme Vojnovićeva Dubrovnika i romantični svijet glazbe F. Šopena i R.

Na programu su ostale i provjerene festivalske uspješnice kao što su Vojnovićeva »Na taraci« u Juvančićevoj režiji, Držićev »Skup« kojeg tumači Goran Grgić ili pak famozne Genetove »Služavke« u izvedbi ansambla dubrovačkoga Kazališta Marina Držića.

Odjeli Obavještajne službe NDH bili su sljedeći: za talijanska pitanja (Bogovićeva ulica 4/VI), za saveznike, masone i HSS (Šufflayeva ulica 18, danas Masarykova ulica 18), za Srbe (Jurišićeva ulica 2 a/1), za komuniste (Ksaverska cesta 74), za muslimane (Fonova ulica 4), za Židove (Vojnovićeva 31), za državne neprijatelje (Šufflayeva ulica 7/I, danas Masarykova ulica 7/I), za ostale neprijatelje (Ilica 139 a/IV).

Marija Kohn govorila je ulomke iz Krležina Vučjaka, Kolarova Svoga tela gospodar, Vojnovićeva Ekvinocija, Držićeva Grižule, Tomovićeve monodrame Koncert za ženski glas i hrkanje te Novakovih Mirisa, zlata i tamjana, koja do te večeri nikada nisu izvođena za Hrvate u Beču.

Budu li to ostale okolnosti dopustile, realno bi bilo planirati objavljivanje tog izdanje godine 2.012. na 155. obljetnicu Vojnovićeva rođenja čime bi se započeta izdavačka suradnja NSK i MH-Ogranak Dubrovnik i dalje uspješno mogla nastaviti i time ujedno doprinijeti strvaranju kompletnije slike o radu i djelu velikog hrvatskog pisca, jer on to uistinu i zaslužuje.

Pridružimo li tome činjenicu da nemali broj Vojnovićevih pisama krasi zavidna literarna razina, razborito je zaključiti da su pisma Iva Vojnovića osobit dodatak njegovoj stvaralačkoj bibliografiji, nezaobilazan u svim budućim književnokritičkim, književnopovijesnim i književnoznanstvenim čitanjima Vojnovićeva književnog opusa.

Zaista, za brojna Vojnovićeva pisma, zbog njihove iznimne sadržajnosti, s jedne strane, te zbog literarnih vrijednosti s druge, možemo s pravom reći da će podjednako biti nezaobilazna građa za raznolike interpretacije piščeva stvaralačkog opusa, kao i dobro literarno štivo za književne sladokusce.

Pisma gospara Iva pomnome čitatelju živopisno predočuju povijesno-političke, društvene i kulturno-umjetničke prilike u Hrvatskoj uoči, u vrijeme i nakon Prvoga svjetskog rata, dok će široj hrvatskoj kulturnoj javnosti vjerojatno najzanimljivija biti Vojnovićeva korespondencija s poznatim osobama toga doba: Ivom Andrićem, Milanom Begovićem, Josipom Bachom, Ivom Raićem, Milivojem Dežmanom i mnogim drugima.

A na mome stolu i dalje danima stoji crno⠀ bijela Zorina fotografija, ali sada se iznad nje kao u oblačiću stripa pojavljuju: Shakespeareova Julia, Ofelija i Lady Macbeth, MolnĂĄrova Mariška, Hauptmannova Rautendelein i Elga, Buttijeva Jelena Vargili, Veberova Luta, Sudermannova KĂ then, Ibsenova Helene Alving, Hedda Gabler, Gina Ekland i Nora, Dumasova Margaritha Gautier, Strindbergova Elisa i Gerda, Sofoklova Antigona, Mihajlovičeva Nastasja Filipovna, Shawova Kitty Warren, Tomićeva Anica, Vojnovićeva Jela i Mara, Ogrizovićeva Hasanaginica, Marulićeva Judita i niz drugih likova koji se skupljaju u jednoj jedinoj osobi, prvakinji osječkoga Hrvatskog narodnog kazališta.

Kultna reprizna predstava na ovogodišnjim Igrama, Vojnovićeva Dubrovačka trilogija, tijekom svoja četiri izvođenja odvijala se pred polupraznim gledalištem.

Milan Ogrizović, Milan Begović i Josip Kosor hrvatski su dramatičari koji su rođeni u različitim krajevima hrvatske, ali su se kao književnici i kazališni djelatnici formirali u Zagrebu, te od Beča očekujući potvrdu nacionalnog značaja u književnosti i kazališnom radu. 13 Ondašnji bečki suvremenici, dramatičari: Bahr, von Hofmannsthal, Schnitzler, trojica autora koji su privukli posebnu pozornost zagrebačkog dramskog i kazališnog kruga. 14 Zagrebački i bečki dramaturzi bili su glavni posrednici između hrvatskih i austrijskih dramatičara. (Kako ćemo kasnije vidjeti, ova potonja činjenica postat će vrlo bitnom za sudbinu Ogrizovićeve Hasanaginice.) Ogrizovićeva Hasanaginica kao i Vojnovićeva Smrt majke Jugovića spada u drame koje

Sama Nacionalna i sveučilišna knjižnica Zagreb, istaknuo je Maštrović, u posljednje vrijeme ima običaj organizirati obljetnice naših književnika, a Vojnovićeva dolazi nakon Držića i Zoranića.

U dubrovačkom Kazalištu Marina Držića nova sezona počela je izvedbom Vojnovićeva Sutona, premijerno prikazana 9. listopada točno na dan 150. godišnjice rođenja velikana hrvatske moderne i jednog od najvažnijih književnika Dubrovnika Iva Vojnovića.

U režiji Joška Juvančića, kojemu je ovo i treći Suton u redateljskoj karijeri, no prvi na sceni KMD a, nastala je predstava koja nije samo prigodničarsko kulturološko obilježavanje Vojnovićeva rođenja, već u brojnim segmentima, i novo čitanje kronike propasti dubrovačke vlastele »neimenovanog dana 1832. godine«.

Dubrovačko kazalište novu sezonu počelo je, prema stajalištu hrvatske kritike, izvedbom najbolje drame conte Iva, dostojno obilježivši godišnjicu Vojnovićeva rođenja, no bio je to i Suton koji je otvorio neke nove koncepcijske mogućnosti, predstava koja je, treba i to reći, oduševila dubrovačku premijernu publiku.

UVDR podržava najave prosvjeda 18 stradalničkih udruga iz Domovinskog rata u Vukovaru dođe li do Vojnovićeva imenovanja, navodi se u reagiranju udruge što ga je potpisao predsjednik Goran Zlopaša. Sramotno je da se osobe poput Vojnovića koje su sudjelovale u oružanoj pobuni protiv RH, a potom abolirane stupanjem na snagu Zakona o oprostu 1997. godine, uopće mogu kanddirati za mjesta u sudstvu, a kamoli da mogu biti izabrane ili imenovane.

Da su jednako vrijedne i druge nekretnine jasno je kada se pogledaju adrese: Kaptol, Zvonimirova, Trg kralja Petra Krešimira IV., Klaićeva, Ribnjak, Vinkovićeva, Vodnikova, Škrlčeva, Ilica, Kurelčeva, Habdelićeva, Jezuitski trg, Teslina, Strossmayerovo šetalište, Degenova, Vojnovićeva, Šestine, Britanac, Opatovina

Vojnovićeva je pisma vrlo lako pregledati jer su poredana po abecedi, i svako pismo pojedinom adresatu kronološki, a s jezičnog su gledišta vrlo zanimljiva zbog toga što se čitatelj u ovim svescima suočava s različitim jezicima poput njemačkog, francuskog i talijanskog, a ondje gdje se služi hrvatskim, snažno se osjeća profinjeni književni jezik s primjesama dubrovačkoga dijalekta.

skočibuha se pamti kao jedna od najljepših ljetnih pozornica gdje je izvođena vojnovićeva ' dubrovačka trilogija ' u režiji joška juvančića. danas je to srušeni objekt u kojem se još nalazi brdo knjiga iako se je znanstvena knjižica formalno odselila u povijesnu jezgru.

Vojnovićeva " Taraca " u Juvančićevoj režiji

Za razliku od uobičajenih općih mjesta o muzikalnosti Vojnovićeva stvaranja, koje i sam spominje, znanstvenik vrlo precizno ustanovljuje sveze dramatičareva stvaranja i glazbe, te kvalitetu piščeve glazbene obaviještenosti.

U njoj je i glumački velikan Pomet, Dundo, Arkulin, Vlaho Slijepi... Predrag Vušović, koji samo fizički nije bio s nama, njegova Riječ (izvanredno uklopljena u cjelinu kroz radiofonski snimljeni monolog Vlaha Slijepoga iz Vojnovićeva Ekvinocija) u svim je porama Grada i Svijeta.

Premijerna izvedba Kunčevićeve predstave dogodila se 13. siječnja 2012. na velikoj haenkaovskoj pozornici devedeset godina nakon što je Vojnovićeva drama praizvedena u Pragu, 7. prosinca 1922. Kunčevićev se pogled prostire na Dubrovnik, na nekadašnju Dubrovačku Republiku, na dubrovačku diplomaciju i tzv. otvorenost prema Europi iz ponekad klaustrofobične vizure dubrovačkih zidina.

Izvan matičnog teatra pamte se njegove uloge u " Kralju Ubuju ", " Mušici ", u " Onaj koji govori da, onaj koji govori ne ", " Lovu na bljedolikog "..., kao i mnogobrojni njegovi nastupi na Dubrovačkim ljetnim igrama, gdje je obilježio naslove kao što su Vojnovićeva " Dubrovačka trilogija " u režiji J.

Vojnovićeva Taraca u Parku Umjetničke škole bila je obnova predstave iz 1999. kada je Joško Juvančić inovativno i koherentno postavio cjelokupnu Trilogiju u istom prostoru.