Da bi ulica sa Sinišinim imenom osvanula, Vukovar je dobio ulicu Zmaja Jove, Vuka Karadžića (Drašković nije prošao) Čast bezimenim, istinskim braniteljima, onima po kojima se ništa neće znati i čija će djeca odrasti ne znajući da je baš njihov tata Josip branio i moj grad.

izjednačavanje narodnoga i književnoga jezika, što je u praksi značilo jezičnopovijesni nihilizam i zabacivanje hrvatske književne baštine, kao i nekritičku adoraciju djela Vuka Karadžića

Koncem 18. i početkom 19. stoljeća, uvjetovan značajnim društvenim promjenama (afirmacija srpske građanske klase u Habsburškoj monarhiji i srpski ustanci u Osmanskom carstvu), stvoren je normativni tlak nužan za radikalni prijelom s prošlošću, utjelovljen u djelu etnologa, folklorista i jezikoslovca Vuka Karadžića.

Kada je obilazak siromašnih molskih obitelji priveden kraju, Radivoj je maskiran u Djeda Mraza svratio u kafić, a kada se pripit vraćao kući u 15.40 sati u Ulici Vuka Karadžića ugledao je automobil marke Zastava 101 s ključevima u kontakt-bravi, pa je sjeo u automobil, upalio ga i krenuo kući.

1. Da li je moguće da su takve zločine izazvali učenje Vuka Karadžića i Ilije Garašanina ili je u pitanju bilo nešto drugo?

daj oladi malo bgt-i i sjeti se i drugih stvari. već tamo 85 - te smo svi morali gledat onog cotavog brkatog vuka karadžića sa svake kutije šibica, klanjati se moštima lazarovim koje su nosali k ' o krnjevala diljem juge, itd itd. čak je i našim, ovdašnjim malo kulturnijim srbima to do izdilo. ali ispostavilo se da je to bila temeljita i sustavna priprema svih balkanskih troglodita za krvavi pohod. naravski da je takvih troglodita bilo i među ' rvatima, ali nismo mi nosali mošti zrinjskih i vrankopana po šumadiji... profesor

Škola hrvatskih vukovaca, kojoj je na čelu bio Tomislav Maretić, a zastupala je gledišta temeljena na osnovnim shvaćanjima Vuka Karadžića i Đure Daničića, imala je sljedeće stavove o hrvatskome jeziku:

Zanimljiva je Vaša teza da bi srpski jezik bio bolji da nije bilo Vuka Karadžića.

Bio je to posve originalni duh, koji je prije Vuka Karadžića više cijenio govor s usta naroda od tradicija književnih i koji je u ovoj gramatici, i ako to u povijesti slovjenske filologije nije poznato, prvi odredio i posve točno obilježio četiri hrvatska akcenta, dok je Vuk u Srpskom rječniku (1818.) pozna samo tri akcenta. Istu ocjenu vrlo opsežno, detaljno i argumentirano razrađuje i u poznatoj posebnoj studiji.

Sjetite se Vuka Jeremića, pa Vuka Karadžića i priče o nama kao Srbima katoličke vjere.

No, afirmacijom srpskoga imena nakon ustanka godine 1804. i daljnjih političkih previranja, te radova Jerneja Kopitara, tada moćnog cenzora za sve slavenske knjige na području Monarhije, koji je ključna osoba u promoviranju i pomaganju Vuka Karadžića u procesu oblikovanja suvremenoga srpskoga jezika, u slavističkim radovima sve se snažnije buja nazovislovna zbrka: od Dobrovskog koji je 1792. podijelio ilirski jezik na bugarski, racko-servski, bosanski, slavonski, dalmatinski i dubrovački do primjedbi istoga u kojima slovenski jezik proglašava« zapravo »hrvatskim.

Za srpski jezik se drži da je nastao reformama Vuka Karadžića, no, da su te reforme, u onome dijelu koji se tiče hrvatskoga, već ionako bile u svim elementima nazočne u korpusu hrvatske pisane riječi desetljećima i stoljećima prije Karadžića.

U svojim gramatikama, kao i leksikografskom radu, te brojnim opsežnim studijama, zasnovao je klasični oblik toga jezika, u dobrom dijelu ugledajući se na nazore Vuka Karadžića, zanemarivši stoljeća hrvatske jezikoslovne tradicije.

Uh koje brčine kod tvog ćaće pomislio je Marijan kao kod Vuka Karadžića, kad su stigli do Markovog ćaće iza njega se pojavila jedna slatka ženska glavica sa mašnom u kosi.

Ideološki, prihvatio je zamisli Vuka Karadžića " koji je govorio o ' Srbima triju zakona ' te je Srbima smatrao sve štokavce, bez obzira na to jesu li pravoslavni, katolici ili muslimani " [ 1 ].

Robujući dogmi, srpski hegemonizam zatvara cijeli narod u ljušturu svetosavlja, Kosova, Marka Mrnjavčevića i Vuka Karadžića.

Pogledajmo kako je to zapisano u Otkrivenju poglavlje 17 (u prevodu Vuka Karadžića sa engleskog u izdanju iz 1937.): 1. I dođe jedan od sedam anđela, koji imahu sedam čaša, i govori sa mnom govorći mi: hodi da ti pokažem sud kurve velike, koja sedi na vodama mnogim. 2. Sa kojom se kurvaše carevi zemaljski i koji žive na zemlji opiše sa vinom kurvarstva njezina. 3. I uvede me duh u pusto mesto, i videh ženu gde sedi na zveri crvenoj koja beše puna imena hulnijeh i imaše sedam glava i deset rogova. 4. I žena beše obučena u porfiru i skarlet i nakićena zlatom i kamenjem dragim i biserima, i imaše čašu u ruci svojoj punu grozota i poganštine kurvarstva svojega. 5. I na čelu njezinu napisano je ime: tajna, Vavilon veliki, majka kurvama i grozotama zemaljskim. 6. I videh ženu pijanu od krvi svetih i od krvi svedoka Isusovih.

S jezične točke motrišta ta je faza različito ocjenjivana: većinski srpski kritičari smatrali su da je Andrićevo spisateljstvo od 30 - ih godina nadalje (s vrhuncima u 40 - im i 50 - im) kontinuacija jezičnoga modela Vuka Karadžića s naglaskom na obogaćenome folklornom izrazu, pa je po njima Andrić umjetnički kodifikator« vukovskoga »folklornoga idioma - po nekim ocjenama zreli ostvaraj toga oblika jezika.

Iako je često navođen utjecaj Kierkegaarda, Tomasa Manna i, dijelom, Dostojevskoga na Andrića (sam je autor bio književno veoma obrazovan), iz piščevih djela to nije vidljivo - kritika je ustanovila plodonosnije sveze sa srpskom književnom tradicijom, poglavito tekstovima Bore Stankovića, Kočića, i, još dalje u prošlost, Vuka Karadžića.

Znači ime smo imali odavno standardizirani jezik od (uglavnom) tri stoljeća prije Vuka Karadžića, koji je kroz moje školovanje hvaljen i slavljen kao naš glavni prosvjetitelj, a negirao je hrvatsko ime i jezik, jer je smatrao da su svi štokavci Srbi.

Nadam se kolumnama: Vuka Karadžića, Zdravka Tomaca, Miljenka Jergovića ili MoameraElGadafija... samo ih dajte... jer udruženi svi dušmani i različitosti zajedno nemaju snagu kao ostatak novine koji nadlazi sve lokalne novine koje mi dolaze pod ruku. (zapravo i nije toga puno)

bejzbol miriše na Vuka Karadžića i sramota je za Hrvatski jezik.Piši kako govoriš govorio je Vuk K. i to je tek usvojeno u Samostalnoj i slobodnoj Hrvatskoj državi.U jugi je naš jezik bio mnogo bolji.Ovo je bilo nemoguće zajedno sa imidžom o tinejdžerima.Živeli

A uz nju i Vuka Karadžića u konkurenciji su još bili premijer Zoran Milanović s " Kyrie esdepeison ", predsjednik HDZ - a Tomislav Karamarko s uratkom " Sve još miriše na nju ", gradonačelnik Zagreba sa " Gootham City " i naposljetku fra Šime Nimac sa " Tko želi biti milijunaš? ".

Vukovi su uvijek bili misaoni tipovi od Vuka Karadžića, preko Vuka Đuričića, do Vuka Draškovića i puk.

Nikako da skuži kako to Karamarko želi vratiti Stranku Tuđmanovoj doktrini uz toliko drugih krasnih i privlačnih doktrina kao što je Mesićeva, Pupovčeva, Sanaderova, Kosoričina, Šeksova, Tome Grobara, Ante Tomića, Vuka Perišića, Vuka Draškovića, Vuka Obradovića, Vuka Đurišića, Vuka Karadžića itd.

Čega nema u djelima Vuka Karadžića, toga nema ni u hrvatskom narodu.

A kakvo je to društvo bilo, dosta je, da spomenem Mažuranića, Vuka Karadžića, Miklo - šića i Daničića.

I na kraju, četništvo je već rehabilitirano u mnogim naseljima u istočnoj Slavoniji, odnosno nije mu ni trebala rehabilitacija jer je nekažnjeno ostalo živjeti, pa se u " srpskim " kavanama dan-danas pjeva pjesma " Svud su straže generala Draže ", a Hrvati nazivaju ustašama, te u ponekoj školi vise veliki porterti Vuka Karadžića.

Po dokazima dr. Marijana Stojkovića, Kopitar je potičući Vuka Karadžića u Beču za narodni jezik, uputio ga upravo na hrvatske (ilirske) leksikone i uvalio mu na putu u domovinu hrvatske rječnike u torbak, da po njima sakuplja, a da negovorene riječi u njima briše.

Da su Hrvati prihvatili istinu Vuka Karadžića da su Srbi rimokatoličke vjere, onda bi i Hrvati imali svoj 80 % kadra u JNA.