Butkovići, tomići, pavičići, kuljiši, jergovići, pofuci i drugi ' ' hrvatski vukovci ' ' marljivo i budno čuvaju hrvatsko stado da ne bi zabludjelo s Titova puta.

Katičić je podsjetio kako su hrvatski vukovci, uz političku pomoć bana Khuena Hedervarija, odbacili hrvatsku jezičnu tradiciju, a posebno onu čakavsku i kajkavsku pa je zahvaljujući Franji Ivekoviću čak i u katoličkim crkvama čitan prijevod Vukovih evanđelja.

Jest da su na sceni bili hrvatski vukovci, točnije daničićevci, predvođeni Maretićem, ali ne treba smetnuti s uma da u to vrijeme nastaju velika djela posve u duhu hrvatskoga jezičnog nasljeđa, kakav je, primjerice, veliki Parčićev Hrvatsko-talijanski rječnik iz 1901, kojega se pretisak pojavio prošle godine, kao i to da je dio hrvatskih političkih i dnevnih novina godinama nakon uvođenja novoga pravopisa ostao vjeran hrvatskoj tradiciji.

Zaboravljaju u nas ljudi da su prekodrinci doslovni vukovci, a ne pretežiti u pravopisu kao mi, pa oni sva imena ili nazive poznatih ljudi i poduzeća prevode na vukoslovnu formulu piši kako govoriš, čitaj kako pišeš.

Ono što Vas razlikuje od većine jezikoslovaca jest želja da se hrvatski jezik što više odmakne od jezika kakvoga urezuju hrvatski vukovci - pa i u školstvu.

Godine 1968. objavljena je Biblija poznatija kao Zagrebačka Biblija, koja je dala nemjerljiv doprinos hrvatskomu jeziku jer su se njezini priređivači i prevoditelji nastojali maknuti od jezika kakav su uređivali hrvatski vukovci.

Poruka je priređivača: hrvatski vukovci iskoristili su postojeće ideološke trendove, društveno-političke i kulturne prilike, te svojom radinošću i stručnošću, prateći promjene u europskome jezikoslovlju i nadahnjujući se njemačkim mladogramatičarima, nametnuli svoja viđenja i koncepcije hrvatskog jezika i pravopisa, o kojima se i danas vode žestoke (jezikoslovne i političke) polemike.

Maretić i drugi takozvani »hrvatski vukovci« proglašavali su klasičnima ne samo same novoštokavske naglasne zakone nego i Daničićevu konkretnu primjenu u svim detaljima.

Hrvati međutim nikako ne misle da su vukovci bili bezgrešni, kao što im se vrlo dugo i stručno i politički sugeriralo.

Naprotiv, vukovci su imali dubokih i dalekosežnih zabluda.

- Je, Miroslav je taj roman napisao 1863., ali ga hrvatski vukovci ne uzeshe kao izvor za ARj (doticsni svezak je iz 1925.).

Dapače, hrvatski i srpski standard su vrlo bliski, jer su se razvijali u neposrednom doticaju, s utjecajima u oba smjera (" vukovci " u Hrvatskoj s jedne strane, novosadski lingvisti, koji su jako utjecali na suvremeni srpski, a bili pod utjecajem iz Zagreba, s druge strane).

Krajem 19. stoljeća vukovci su iz pozadine održavali pravopisnu nesređenost i sprječavali izradbu službenoga pravopisa koji bi poštivao norme zagrebačke filološke škole, čekajući nove političke odnose u kojima će oni uzmoći nametnuti svoje koncepcije.

Imao je jak osjećaj za pravila potrebna dobroj standardizaciji hrvatskoga jezika, a to su: koherentnost standarda koju su i vukovci poštovali, ali su samo nju poštovali, ali on je uz to duboko poštovao kontinuitet s književnom i kulturnom baštinom i težio za harmonizacijom književnoga jezika izborom takvih crta štokavske stilizacije koje će biti što bliže svima trima narječjima.

I hrvatski vukovci nastupili su raspravama o grafiji i ortografiji zalažući se za fonološki pravopis, dok će konzekventno fonološki slovopis Đ uro Daničić predložiti u Ogledu za Akademijin rječnik 1878. Osim u Rječniku i Akademijinim izdanjima ovaj dosljedno jednoslovni slovopis neće uhvatiti ko rijena, osim grafema đ.

Zanaglasne duljine su obična fora, i nemaju baš nikakve veze se bilježenjem pojedinih riječi koje je konvencija - sjetimo se samo kako su se vukovci oko 1890 - ih mučili s tim kako se piše: povjest ili povijest, te navodili gomilu argumenata pro et contra, koji svi bijahu samo mlaćenje prazne slame.

Crnogorski " stručnjak za dobijanje muške djece, 87 - godišnji Blaž - Bajo Šuškavčević iz sela Vukovci otkrio je svoj recept jer ne želi da ode s njim u grob.

Ilustrirajući svoju tezu da su na ujedinjenju više insistirali Hrvati nego Srbi spomenuo sam u svom tekstu i činjenicu da su Hrvati imali cijelu jednu jezikoslovnu školu pod nazivom hrvatski vukovci kojoj je u osnovi bila potpuna vjernost jezičnim i pravopisnim nazorima Vuka Karadžića, a da Srbi ne samo da nisu imali ništa sličnoga nego ni neke od temeljnih Karadžićevih zahtjeva nisu nikada prihvatili (npr. ijekavicu).

No, ta je škola bila premoćna nad drugim dvjema po osposobljenosti stručnjaka, koji su se zalagali za njezin program i njezin će silazak uslijediti tek kada se pojavi nova skupina, tzv. hrvatski vukovci.

Jezičnu situaciju u XIX. stoljeću možemo podijeliti u dva dijela: prvi pripada hrvatskom narodnom preporodu i rezultatima koji su postignuti u to vrijeme, a drugi je dio obilježen jezikoslovnim raspravama među predstavnicima filoloških škola (zagrebačka, zadarska, riječka, hrvatski vukovci).

U to vrijeme prvu su veliku jezičnu pobjedu odnijeli hrvatski vukovci, a Šimić je prihvatio pravopis Ivana Broza, doista najbolje pravopisno rješenje za hrvatski standardni jezik, kazao je osvrnuvši se prije svega na jezikoslovnu problematiku koju obrađuje ova knjiga profesor Lisac.

Vjerojatno je to točno, dodajući da su mu takav dar osigurali hrvatski vukovci " kad su, spram većinske hrvatske ikavice, njegov (Pupovčev) zavičajni idiom manjinsku vlašku ijekavicu, uzeli fatalnom osnovicom hrvatskoga standardnog jezika. [ 40 ] I dok naš zavičajnik, posebice, kajkavske ili čakavske baštine, zamuckuje na hrvatskom standardu, naš Chomsky " svojom mutivodnom epistemom, [ 41 ] lakoćom vlada svijetlima političke i ine pozornice. [ 42 ] Ima li u svemu tome kraja?

Ostao je ipak sažetak na hrvatskom što je neprocjenjiva šteta i očiti barbarizam, no politički motivirani vukovci i sveslaveni nisu prezali ne pred gorim zločinstvima.

Primer u Nemačkoj može studirati jedino srednjoškolac koji je kao naši vukovci. (sa svim odličnim ocenama) A njih je strahovito malo.

Pokazuje se također da različito bilježenje dugoga i kratkoga jata potječe od Karadžića, i to kao ije za dugi, a kao je za kratki slog, što su preuzeli i hrvatski vukovci.

Sličan bi slučaj bio s hrvatskim, gdje je do vukovaca dominiralo pisanje izčupati (Kašić) i isčupati (Marin Držić), a tek su vukovci uvalili " iščupati " koje je jednostavno nefunkcionalno i glupo (slično prijedlozima da se piše hrvacki ili gracki).

Nisu nam krivi ni ilirci, koji su za hrvatski književni jezik na cijelom hrvatskom prostoru uveli štokavštinu, ni hrvatski vukovci, koji su se opredijelili za novoštokavštinu, ni Maretić, koji je napisao prvu gramatiku tog (novoštokavskog i hrvatskog) jezika.

Jezicsne znacsajke: - shch -, m > n, - o > - ija smatraju se temeljnim znacsajkama csakavice, pa vukovci kazsu da se to iz csakavskog proshirilo u shtokavski.

Mareti ć i vukovci htjeli su Karadži ć a koji Hrvatima nije stran.

Iako su " vukovci " naizgled izvojevali pobjedu koncem 19. stoljeća, uskoro se pokazalo da se radilo o Pirovoj pobjedi.