Mi smo ih stavili, i time ostvarili u obliku parodije misao Waltera Benjamina da u prijevodu treba odzvanjati eho originala.

U mješavini čitanja, rasprave i interaktivne izvedbe korelacija između relevantnih čimbenika i mogućnosti za razvoj demokracije u kontekstu informacijskog doba, rad Waltera Benjamina spaja globalizaciju, kapitalizam i marksizam.

Uz subjektivnost umjetnosti u Waltera Benjamina i Theodora W.

Teorijska objaašnjenja se mogu čitati kod Solara i Waltera Benjamina, ali šta će se stvarno zbivati to nije moguće znati, jer je to konačno živa materija, koja se ne podvgrava ničemu tek tako (zato Lenjin aka gale opet frkće a i žižekovci i razne snage).

Da ponovimo, za Waltera Benjamina prijevod je trenutak u procesu sazrijevanja pisanih riječi.

Poznati esej Waltera Benjamina iz 1936. Umjetničko djelo u doba mehaničke reprodukcije izazvao je pažnju tvrdnjom da će reprodukcije u knjigama, na plakatima, na razglednicama, itd. (na poštanskim markama napokon) razoriti karizmatično i magično djelovanje umjetnosti na nas njenu tzv. ' ' auru ' '.

Roland Barthesova knjiga O Racineu i njegova dva eseja o Robbe-Grillet primjer su analize forme primijenjene na djelo jednog autora. (Najbolji eseji u knjizi Mimezis Ericha Auerbacha, kao što je " Odisejev ožiljak ", također su toga tipa.) Primjer analize forme primijenjene istodobno na žanr i autora jest esej Waltera Benjamina " Pripovjedač: Razmišljanja o djelu Nikolaja Leskova ".

Kod Marxa i pitanja fetišizma, a osobito u radu Waltera Benjamina i njegovim fragmentima o kapitalizmu kao religiji, zanimljivo je pitanje što točno znači tretirati tu varljivu apstrakciju niza odnosa koji ograničavaju i dominiraju socijalnim životom, no u osnovi ne ovise o uvjerenju.

Pored nekoliko desetaka znanstvenih radova, objavio je knjige: Svjetlosti trava (1983.), Materijalistička teorija umjetnosti Waltera Benjamina (1986.), Umjetnost i društvo (2010.), Prosijane svjetlosti, lica, prah (2003.), Filozofija moderne umjetnosti (2006.), Parmenidov san (2007.).

Masovno psihološko ozračje koje je među hrvatskim narodom vladalo tog dana možda je najbolje izraziti riječima njemačkog (židovskog) filozofa, pisca i književnog kritičara Waltera Benjamina (1892 1940), koji je za takve sretne, povijesno iznimno rijetke i neponovljive događaje znao kazati da su ovjenčani »slavom trenutka, njegovom aurom«.

Ovdje bismo se trebali prisjetiti tvrdnje Waltera Benjamina da su i izvornik i prijevod podjednako izloženi promjenama u vremenu. [ 3 ] Prvo, izvornik nije entitet čije je značenje fiksirano jednom zauvijek u trenutku kad je nastao.

Koliko su reakcije na vaš tekst povodom dvadesete obljetnice Republike Srpske, u kojem ste nas podsjetili na rečenicu Waltera Benjamina da je svaki spomenik civilizacije ujedno i spomenik barbarstva misleći time na režim koji je zasnovan na genocidu bile ključne za nastanak ove priče?

U bezazleno vrijeme našega druženja, kad su svi kestenovi u ulici Đure Đakovića bili na svom mjestu, a kafana " Šetalište " u dubokoj hladovini, pa, jedina agresivnost koju pamtim: Zoran Ilić, upućenik u filozofiju Waltera Benjamina, bit će - podstaknut vinom, iz vaze na stolu je pokupio ružu i njom prošao kroz supu pred Matom Bašićem.

Kad je radeći na doktoratu (doktorirala je 1936. godine) upoznala u biblioteci slavnog Waltera Benjamina, intelektualca širokih obzora, filozofa, literarnog kritičara, prevoditelja, bilo je to u njezinom životu važna prekretnica.

U organizaciji Upgrade Zagreb, u klubu Booksa, u petak, 7. lipnja, s početkom u 19 sati, austrijska konceptualna umjetnica Alexandra Reill, predstavlja publikaciju ' WB: citirajući Waltera Benjamina ', napisanu isključivo na Facebook platformi u razdoblju od 2010. do 2012. godine, koja reflektira današnju relevantnost medijskog teoretičara i filozofa Waltera Benjamina.

2003 Kolegij Umjetnost i društvo na postdiplomskom studiju Kultura i društvo Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zadru 1999 - 1996 Nastava predmeta filozofija, logika, sociologija, etika, politika i gospodarstvo na Sportskoj i Gornjogradskoj gimnaziji 1990 - 1986 Kolegiji Teorija umjetnosti Waltera Benjamina, Ontologija umjetnosti Romana Ingardena, Filozofija umjetnosti Martina Heideggera na Odsjeku za filozofiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu 1995 - 1991 Kolegij Uvod u filozofiju na Odsjeku za filozofiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Ne one eksplozivne, u duhu Karla Krausa (ili Borisa Budena), već mnogo suptilnijeg ugriza; primjerice rečenicama koje katkad podsjećaju na filološku kritiku nasilja iz pera anarhiste Waltera Benjamina.

Antičke kovanice na neočekivan način dopunjuju, čak ispravljaju, ideje Waltera Benjamina o auri.

Preuzet je, naime, iz posljednjega teksta Waltera Benjamina O pojmu povijesti (1940), u kojem filozof rezigniran njema č ko-sovjetskim paktom (1939) dovodi u pitanje ideju kontinuiteta povijesti i kulture.

Prije nego krenemo dalje s pokušajem analiziranja realizacije teme u Autoportretu, treba podsjetiti da je taj eksperimentalni film nastao 1980. godine, dakle u jeku postmodernističkih strujanja u svim umjetnostima i neumjetnostima, u vrijeme rasapa, odnosno umnožavanja subjektiviteta, u vrijeme koje je poznato po tezi ⠀ postmoderna počima ondje gdje završava cjelina. 25 Uz to, korisno je ovdje spomenuti i tezu Waltera Benjamina o razlici između slikara i snimatelja prema kojoj se njih dvojica razlikuju po udaljenosti od predmeta prikazivanja ⠀ dok slikar zadržava prirodni razmak, snimatelj prodire u tkivo danosti 26, no važan je, zapravo, rezultat tih različitih susretanja ⠀ slikareva je slika totalna, a snimateljeva rascjepkana u mnogo djelića koji se slažu po novom zakonu (Benjamin, 1986:142).

Nepotpunost tih rukopisa načrčkanih na komadiće papira, stare kuverte, pozadine rukopisa i druga čudna mjesta čine Pessou glavnom postmedernističkom osobnošću, a kovčeg čiji se sadržaj još katalogizira (sadržavao je oko 25.000 bilježaka) dobio je ista mistična obilježja poput naprtnjače Waltera Benjamina, koju je on nosio za svojega sudbonosnog bijega iz Vichyja u Francuskoj.

U istraživačkom se radu bavi medijima, tehnologijom i prezentacijom znanja, s naglaskom na rad Marshalla McLuhana i Waltera Benjamina.

Nije posrijedi glavna kritika, posrijedi je stimulativna lektira, čitanje jednog inteligentnog neprijatelja, obdarena velikim osjećajem za historijsku sintezu i način formuliranja koji je zavodio najrazličitije političko-književne duhove, od Lea Straussa i Jacquesa Derride preko Waltera Benjamina.

Pritom je esej posvetio ruskim putopisima Josepha Rotha, Waltera Benjamina i Izletu u Rusiju Miroslava Krleže (sve iz sredine dvadesetih godina), gdje naš pisac ne prolazi loše u tako uglednu društvu.

Kre ć e se od teme svjetlosti, koncepta nacija, dok se pokušava referirati na institucionalni okvir Bijenala sve do literarnih izvora Iluminacija Rimbauda, zbirke eseja Waltera Benjamina ili srednjovjekovnih iluminiranih rukopisa.

Uplakana kreatura zemljanih tonova Waltera Benjamina neodoljivo je podsjetila na anđela povijesti koji ondje gdje mi vidimo slijed događaja vidi jednu te istu neprekinutu katastrofu.

Možda je još zanimljiviji slučaj Waltera Benjamina, koji je volio sovjetske filmove i hvalio romane poput Gladkovljeva Cementa, ali je istodobno sa " skrovitim udivljenjem " čitao Fragmente Alfreda Schulera, a imao je pomirljivih riječi i za Stefana Georgea, za Klagesa, za pruskoga zavičajnog pisca Alfreda Brusta.

Teza Waltera Benjamina da umjetnik nije genij nego zanatlija koji u suvremenom društvu demokratizira pisanje preplećući ga s drugim medijima gotovo proriče današnje vrijeme.

Radio je i na objavljivanju židovskih autora, poput Nelly Sachs, Paula Celana i Waltera Benjamina.

No, koja je temeljna razlika između pariških arkada koje su oduševljavale njemačkog teoretičara Waltera Benjamina i suvremenih tržnih centara?