" Na kavanskom stolu nema žigica; nisam u domovini " Zamislih se.

Ukratko, Milan nije bez šansi, ali i uz ispunjavanje svih ovih taktičkih zamislih i još nekih dodatnih, teško da mogu spriječiti Barcu da zabije barem 2 gola već i danas.

Nisam ja važna, nije važno ono što ja pišem, ja sam samo jedna od 7 milijardi ljudi, jedna koja traži pa u svojoj potrazi ponekad zalutam na vjerski blog misleći da ću tu naći nešto u skladu s Bibilijom i u skladu s onim kako ja zamislih svećenika.

Kome je sve jasno NB-Buđavi, zamislih se nad tvojim umotvorinama.

I zamislih se u evoluciju pušenja, zašto sam postao pušač i zašto sam se svezao s cigaretom i uzeo nju kao jedinu pratilicu, druga i utjehu u životu.

Spremih se ja na potpis ugovora i onda pogledah svoje torbe i zamislih se

Ali kako sam ono " daleko " osjećao kao nešto protivurječna, a to protivurječje kao nešto preteška za moje sadanje oslabljene i istrošene misli, pravom snagom zamislih ono blisko.

Reko je da se zamislim na nekom relaksirajucem mjestu, i tako zamislih kako lezim na pjescanoj plazi.

Zatvorih oči I zamislih želju O, hoće li doći Ne odolih veselju I nasmijah se na ovu sliku Zamišljajuć tebe u obliku Oblaka laka Što me ljubi Nježno kao sunčeva zraka A onda i sunce iza Oblaka proviri A meni se sanja I mašta I žmiri, žmiri, veselo žmiri

Zamislih se i sam nad time, pa se prisjetih što napisa Meša Selimović:

Ljudi trebaju shvatiti kako se do novca dolazi samo svojim radom... - zamislih se pa nadodah: - Hajd neki i kradom, tj. krađom, ali očekivati bogatstvo na sreću, to je ludost

Mi smo ipak znali razgovarati uz čašu vina i ja si nikada ne zamislih boljeg druga za razgovor i pijanku.

Zamislih se, pitajući nije li Gesha moj anđeo čuvar koji želi spasiti mene od mojeg nutarnjeg« ja »osvetnika i spriječiti da se do kraja razbukta destruktivna želja za osvetom.

I malo se zamislih, da li je to slučajno, što za mene ne postoji, već samo namjerno.

ma baš se zamislih gdje si mi dosad veliki mislioče, pravedniče nad pravednicima, prosvjetitelju, NEbranitelju, najveća uvredo ljudskog dostojanstva, jedina moja bljuvotina je kad napišem LEMMY, ispričavam se svima koji moraju pročitati......... već si me u brigu dao..... da se nije razbolio pomislih.... oooo nepresušni izvore najvećih gluposti i gadarija........ moj dobri, dobri, stari, propali i neperspektivni LEMURE.........

UH, pa to i nije bilo davno, a vec danas sve je manje susreta licem u lice; Transakcije se automatiziraju, SMS bankiranje nije samo prisutno u Aziji vec i druge drzave razmisljaju da li izabrati jednu ili drugu soluciju? Ako se ostane pri NADINOJ verziji (na pismeno), trebati ce vise specijaliziranih radnika/ca, a ako se prati azijsko SMS bankiranje, da li ce svaka Banka biti u stanju izdvojiti milijarde za pracenje tehnologije? Bankovni kapaciteti nisu samo pod jednim kljucem; Ljudstvo zaposljeno u Bankama sve se vise nalazi izmedju trgovanja i prenosa novca na dugme tako da osjecaj ne trebanja upucuje na (pazi ovo), drzavne sudce kao da je stvarno rijec o izvanrednosti i kriticnom casu?.. A dovoljno je samo rasteretiti jer drzava ne moze biti malena itd. - (Post scriptum; Zamislih G.

Pomislihza trenutak da će me obuzeti grčevito bjesnilo, te zamislih bolničara u bijelom ogrtaču kako mi, s nepristojnim oprezom, oblači luđačku košulju.

Ali ne smiješ misliti na ono što nećeš, kao neću ovakvog, neću onakvog... jer ćeš takvog dobiti... energija ne razlikuje dobro i loše... pa se zamislih... ipak nesvjesno ja sam vizualizirala... ako provrtim film - imala sam par prolaznih aferica baziranih na seksu... tipove nesklone osjećajima... više potrošnja kao takva... mislila sam, uhh da mi je neko produhovljeno biće koje razabire fine osjećaje... koje će uvažiti ženski princip... koje će me jednostavno voljeti... pa je naiš ' o kralj osjećajnosti, fin čovjek, Sven... neuhvatljiv čovjek, prerasplinut u duhovnim sferama, fluidan čovjek... puno sam o njemu pisala na ovom blogu... prisjelo mi, šta da pričam... ta neodređenost... neuhvatljivost... nije se on mogao usredotočiti na nas... jer je previše stvari zaokupljalo njegov um... poslije njega poželjela sam čovjeka čvrstog, jednostavnih pojmova, konkretnog, koji je djelatan, nefilozofski nastrojenog... nek ' bude muško a ja nek ' budem žena... uprav ' takav mi je i naišao... jednostavno, jednoobrazno čeljade... čvrsto ukopano u zemaljske vrijednosti... nimalo profinjen... grub danevelim, pa i sirov... obilo mi se o glavu... poslije njega nisam više vizualizirala... niti sam poželjela muškarca... prisjelo mi, recimo... pa sam proglasila odmor... ne, ne, ne, ne ne ide me

Zamislih morske dubine iz hodžine priče.

Kaže mi prijatelj:« Pa kaj ti ne vidiš da si sa svojim pisanjem slon u staklarni? »Zamislih se nad tim pitanjem.

Bijeli kamen ' Još malo.. ' Manijakalno zurih u prizor staklenog dvorca, izrezbarenog nekim, meni nepoznatim, ornamentima s mnoštvom lukova, arkada i kula stršeićih čipkasto u vis... i zaraslog u.... bršljan... prizor iz bajke... ' Kakva ironija.. '... cijelo zdanje kao da je odisalo prizvukom dobrodošlice, ali one varljive, na prvi pogled nevine i čiste... spretno nađosmo prolaz i opkolismo ga.. u trenu se nađosmo na stepenicama, s obaju strana uokvirenim spiralnom ogradom bršljana čiji je svaki, pojedini listić blještao jarkom svjetlošću odraza od stakla, svaka žilica je bubrila pod, do sada neviđenim, naletima biljnih sokova... mogla sam čuti zvuk toka mom oku nedostupnog prizora... ' Šteta ', pomislih... Na prvoj stepenici stajala je školjka s gornjim bijelim i donjim crnim poklopcem, otvorena... u njoj bijeli kamenčić, okrugao, savršen... i prije nego promislih zaustiti pitanje svojoj suputnici, ona se primakne bliže i rekne da uzmem kamen... instinktivno pružim ruku kada me njezin trzaj i meki, baršunasti hvat oko zgloba ruke spriječe pri spomenutoj namjeri... ' Ne, ne, ne... nije to baš tako lako.. '.. ' Pa nisi li rekla da...? '... ' jesam, rekla sam i čekala da vidim kako češ to odigrati, mislila sam da ćeš biti opreznija... odmakni se i gledaj '... okrenuh se na prstima i udaljih par koraka... Miriam je stajala onako jako sićušna pred ovim monumentalnim uratkom... krila su joj lepršala kao sa svih strana nošena nekakvim povjetarcima i obavijena u zelenkastu izmaglicu, a kosa se viorila i svaka kovrča imala je mnoštvo dugih i kratkih niti koje su plesale u različitim ritmovima... najedanput ona podigne ruke i riječi se prospu u smjeru pogleda uperenog u školjku... ona se zavrti i pretvori u dvostruko prijestolje... na jednom je sjedala bijela, na drugom crna kraljica... obje u dugim plaštevima što su se u slojevima naslagali do poda... bijela je izgledala na prvi pogled slična mojoj vili, ali bezizražjna i prazna pogleda dok je crna nalikovala sablasnoj sjenovitoj pojavi koju sam probola mačem, samo malo materijaliziranija... s oštro crno uokvirenim kapcima očiju i crvenim, otrovnim ustima s iskešenim tamnim zubima u nekakvi posprdni izraz... iz svakog rukava izlazile su joj crne guje, a plašt su grizli veliki bijeli crvi.. zurile su obje stakleno u mene, ne mičući se... ' Tvoj red ', Miriam se veselo okrenula i uputila mi ohrabrujući pogled... stajah ukipljena pred prizorom bića koja ničim nisu odavala da su živa, mi treptajem, ni glasom... ' Moram birati... baš me to veseli... da vidimo... '... zamislih se i stadoh pročavati one dvije što su se prezentirale nasuprot mene... sjetih se jednog tamnog muškarca koji je bio čest gost mojih snova... sjetih se kukuljice na njegovoj glavi s virećim licem s ožiljcima iz nje... sjetih se i poruke ispisane krvlju na bijelom papiru... da, ali i onoga anđela koji bi se svaku put kada bi se približila crnoj prilici pojavio i otrgnuo me prije nego sam uspjela skinuti kukuljicu.. a zatim bi nestajala sve dublje i dublje u ponoru u kojemu bi se ugušila od grcanja u vlastitim suzama... uvijek me zbunjivao taj san.. a uvijek me ispunjavao takvim užasima da sam imala dojam kako se sve stvarno dogodilo, samo u nekom drugom svijetu, nekom drugom životu, prilici... pomno razmotrih sličnost sadašnje situacije - ' Crno ili bijelo, trećega nema... '... instinktivno se uputih prema crnome... crno je uvijek bilo tu, uz mene, možda mi je bilo i poznatije, prisnije... zagledah se u tamne oči s vertikalnim prorezima po sredini, oči one crne kraljice... kao da se zagledah u kugle koje su vrtjele meni neke poznate prizore... iz nih samo što nije gorjela vatra... Miriam je cijelo vrijeme šutjela... ali nekako sam je osjećala kraj sebe, iako se bila udaljila malo više... i odlučila ne odigrati veliku ulogu u mom izboru... nisam točno znala što trebam napraviti, ali odlučno dodirnuh crni plašt, naslonih se na tvrdu pojavu ispod, nimalo živu... sjedoh joj u krilo... ona ostane neko vrijeme zuriti pred sebe, a zatim se okrene i rekne da mi čestita na hrabrosti... i pruži svoju ruku u kojoj je bliještio bijeli okrugli kamenčić... ja ga zahvalno uzmem i okrenem se ogledavajući se oko sebe, u to se otvorio prolaz stepenica... a moja me prijateljica zovne s nekog drugog kraja... pogledam visoko poviše i ugledah kako mi majušna silueta maše... uđoh u dvorac...

Ne znam za vas, ali ja se lijepo zamislih.

Oduvijek sam sanjao ovakvu pustolovinu. - obradovah se i u isto vrijeme zamislih

Pa se zamislih, koliko brakova je upravo baš takva.

Ostavši bez oslonca, sjedoh na trosjed i zamislih se.

Plitko si pogladih bradu i duboko se zamislih, a nakon nekoliko trenutaka općenja sa šutnjom napokon nešto i pomislih: Ta gori nisam, prošlost nemam, a budućnost im ne dam.

" I to su nježna tjelešca, jer su jedna ogavna, vrlo ogavna oteklina... " Odmah si zamislih drugu jednu bol: udarati nečim tvrdim, kvrgastim po oteklini i... natezati djecu za usta... i prividi mi se užasnim zamisliti paranje ličnih mišica...

I opet zamislih bol, kad se olupi koža: uopće meso bez kože...

U prvi mah nakon citanja Odjecom govorimo o sebi, ali i o profesiji. zamislih ponovno kardinala Bozanica u misnom ruhu gdje pravi red i raspored, ocito, nakon slabe organizacije jednih, drugih i (sic), trecih

I, što zamislih to i provedoh, u dva popodneva sam se oboružao malim ravnalcem, papirićem i olovkom i izmjerio sve rubnjake na potezu od Srednjaka/Remize do Svilkovića na izlazu iz gradskog područja - sveukupno, guza neumornog biciklista se na tom potezu zatrese čak 46 puta (u smjeru zapad-istok, južna staza) odnosno 42 puta (smjer istok-zapad, sjeverna staza) i to nije zanemarivo, pogotovo ako se uzme u obzir da su tek rijetku rubnjaci uzorno spušteni (0 - 1 cm), dok je većina u kategoriji " osrednje " (1 - 2 cm) ili " jedva izdrživo " (3 - 5 cm).