Ja se svojski trudim, zapinjem iz petnih žila da dam najidiotskije komentare na svaku zadanu temu, ali ne mogu se tomu ni približiti, ne mogu, ne mogu, ne mogu...

Ili ako te hvata kriza na sladoled, zamrzni vocni jogurt ili posni u koji su ubacila voce, takodjer dolazi kao opcija cokoladni whey, u kojeg ako se ubaci menta je em slatkish, zdravo i osvjezavajuce po ljeti ako radis sa hladnom tekucinom (voda, mlijeko)... to su stvari koje su mi prve pale na pamet... ako si osoba koja vishe voli bombone, tu ja zapinjem sa zdravom zamjenom =/Cak imam ako zelish da ti proslijedim za napravit domace " grancereale kekse " koji se sastoje samo od zitarica i meda, meni su odlicni, a nisu puni cokolade, secera i sl.

Ona dolazi, ja zapinjem o uglove, uopće ne razumijem o čemu priča i praktično joj guram komade lignji u usta, samo da se dovučemo do kauča.

Na tom studiju zapinjem na ispitu kod profesora kolege iz hodnika.

Iz dana u dan vidim da sam umornija i umornija, vrata su mi postala mala, zapinjem ramenima u štok kao da sam pila " štok ", a ne pijem alkohol.

Prelazim glatke, dobro održavane kocke fugirane i ispolirane, i zapinjem lijevu svoju nogu o kut Radićeve desnu postupno istežem prema Tkalči Tapkam, podižem, zabacujem, spuštam je, zatežem kao kad bacaš sidro osvajam novi položaj čekam da se tetive i mišići istegnu kad se naviknu opet tapkam, podižem i tako dalje ide, polako, ali ide Ili mi se to samo čini? (Bilo bi puno lakše u Amsterdamu s onim uskim ulicama koje idu u špic)

Međutim.... ono gdje zapinjem i ne mogu domisliti to je ovo mjesto gdje kažeš: Budućnost pojave se po svojoj prošlosti već dogodila; pa bih te zamolila ako mi možeš to malo pojasniti osim ako se ne radi o onome, da je u svakoj sjemenki, u klici, već skrivena.... itd....

Hodam retardirano, putem rušeći vazu i neku zdjelu sa stola, zapinjem za ormarić i padam, ali dižem se.

Jedino za što zapinjem je upravo taj prednji rub na koji žuljam dlanove i zapešća...

I opet je ostavio ruksak na sjedalu, pa mu zapinjem još i za sandale.

Nekad kad mi se dogodi da moram noću nekamo pješke ići, a oko mene nema svjetala, samo pogledam gore i više ne znam hodati, samo padam po rupama, zapinjem za koješta, ali pogleda ne spuštam.

Ajd pogodim ja nekako bravu... ulazim u stan... jašim preko stola... zapinjem za krevet... a svo vrijeme otkopčavam šlic.

Bog Zrile..... pokušavam se držati ovih tvojih osam savjeta i već zapinjem na prvome.... što se tiče tvoje zanimljive ponude napiši mi nešto na mail..... imaš ga na mom blogu.... bilo bi dobro kad bi vidio ili čuo to što radiš... čisto radi orjentacije..... pošalji štogod na mail, a možeš i broj tf. pa ću te nazvati sutra u jutro ako mi posao dozvoli..... Veliki pozdrav (boljun 02.04.2008., 16:05:00)

Jednom rukom uzimam torbu i kljuceve, drugom navlacim cipele, u prolazu pogled u ogledalo (tip-top), otvaram vrata i zapinjem o tvoje cipele.

Joj CC, šta sad da ja radim.. šmlc: ((znam ja kaj je point, al gledam naprijed i ne zapinjem na ne važnom.

Ne želim da mi promiču važne stvari Da zapinjem na pojedinostima Od stabla da ne vidim šumu Da mi je razvit ' bistrinu u umu Ne želim se gubit ' oko detalja Želim imati oštrinu vida Da reagiram kad je bitno A ne da nešto prebirem sitno Želim očistiti svoje vidno polje Od šumova i smeća svake vrste Da mi istina bude nadohvat ruke Dostupna u svakom trenutku

Išla ja na chat (e ko da sam išla kuda, sjedim na kauču, laptom mi u krilu, dupe mi utrnuto, samo čekam kad će me zatvor uvatit, pa da se ne mogu pošteno ni istovariti da šta istovariti pa u školjku za wc di drugdje??) Aha, šta sam ono htjela reći (al danas zapinjem....., a ljep dan vani, a ja pišem, zato mi tako, ajd nema veze da ne duljim).

Nekad sam bio uvjeren da ću biti marljiviji i uspješniji ako se uspijem dobro usredotočiti na svoje poslove, neometano krčiti put prema jasnom cilju, no sve više shvaćam da kao osoba bolje funkcioniram u svojevrsnom neredu misli i baš kad pokušam biti uredan i koncentriran, izgubim tekst i zapinjem - jednostavno ne znam što bih.

Noge sve teže dižem pa nakon jedne okuke zapinjem za neku ploču između tramvajskih tračnica.

Naravno, zapinjem istom onom nogom u kojoj me muči žulj i padam na cestu.

Tina: Hm anegdota nekakva... Svako putovanje je priča za sebe, poznato je jedino da sam ja užasno smotana osoba van dvorane, zapinjem, padam, razbijam se... nemam nešto sto mi je obilježilo natjecanja, ali pokušat ću se sjetit, a možda mi se nešto dogodi baš u Osijeku hehe.

Neopisivo sporo je teklo uređenje ovog stana... prvo izbaciti hrpetinu smeća iz jedne prostorije kako bi u njoj napravili spavaću sobu, pa iz druge napraviti kuhinju, pa kupatilo preurediti tako da ne zapinjem guzicom o razno-razne predmete svaki put kad ulazim unutra... pa dnevni boravak, pa, pa...

Potpuno sam izgubio apetit i volju, poremećen mi je osjećaj za ravnotežu i svakih par koraka zapinjem za kamenje. Ä itavo vrijeme u glavi ponavljam kako trebam piti puno tekućine i da je posljedica visine i gubitak volje, ali ništa ne pomaže.

Znam da mi je potrebna stručna pomoć da se pretvorim u " labudicu " i zaplovim u život, jer trenutno zapinjem i gegam ko ružno, nespretno, odbačeno pače po šikari života..

Danas sam umalo ispala najveća bruka od najvećih, kako je moj bic meni malo malen, ja pametnjakovićka redovito zapinjem nogom po betonu, a danas sam išla po nekoj stazi na livadi, pa su mi noge konstantno zapinjale za busene trave pored puta hehe skoro se obrukah pred Novozagrebačkom nacijom što se u kolonama vraćala kući.

Zapinjem o korijenje stabala, nenaviknula na ovakve puteve.

A što se udaraca u tijelo tiče, ja ili udaram ramenom u stok ili zapinjem na dijelu parketa koji je potpuno go, tako da mi je prava misterija kako to uspijevam:)

Puno mi je bolje, više ne zapinjem nogama kada je gužva u crkvi, kad sam u liftu, ili gdje već prolazim, a i higijenu mi je puno lakše održavati.

U vratima, da zapinjem nogom za njega svaki put kad ulzim i izlazim, da ispada i da ga na kraju izgubim?

Dok trčim ovo slikati, zapinjem u Nikolinu nogu.