Služeći se prilikom svog istraživanja prvenstveno literaturom koju sam autor navodi u delu (Artamonov, Danlop, Dvornik, Žitija Ćirila i Metodija) i onom do koje se moglo doći (Ibn-Fadlan, Ostrogorski, Gumiljov, Golden, Diter Ludvig, Saopštenje sa skupa Menore iz Čelareva) došla sam do zaključka da se Milorad Pavić, prilikom pisanja Hazarskog rečnika, u velikoj meri služio istorijskim izvorima i sekundarnom literaturom o Hazarima: vizantijskim hronikama, arapskim putopisima i geografskim delima, hebrejskim svedočanstvima, literarnim delima, legendama, itd kao i modernim istorijsko tekstološko-lingvističkim studijama.