Žitija Svetih, ta enciklopedija Svetoga Duha, u kojoj su dati životi i podvizi pravoslavnih vitezova vere od najstarijih vremena do danas, puna je povesti o odolevanju demonskim silama koje deluju putem vradžbina i magije, odolevanju Duhom Božjim, svesilnim Zaštitnikom.

Njegov Isus poziva na originalno učenje, vrlo uspješno citirajući žitija, i zapravo naizgled pokušava osnovni religijski moment humanizirati, a strukture rituala i vjerovanja svesti na najmanju moguću mjeru.

Koleblju se gusti legioni ka po ravni sazrela žitija koja kosu k pogibiji bruse kad ih ludi uzmute vihori.

Ipak, post sam po sebi samo priprema i rastresa teren našeg srca koje posle toga može da upije molitvu, Reč Božju, Žitija Svetih i dela Svetih Otaca, a što će biti praćeno pojačanom borbom sa svojom grehovnom prirodom, što će nas podstaći da aktivno činimo dobra bližnjima.

Srpski konvertit Ivan Tonko Mrnavić, izaslanik Kongregacije, a kasnije bosanski biskup, u cilju širenja unije u to vreme piše svoju verziju žitija Svetih Save i Simeona, po kojoj su prvi Nemanjići bili vatreni sledbenici rimskog pape.

Godine 2007., u izdanju Sveučilišne knjižnice Rijeka, izlazi i reprint Kožičićeva izdanja Knjižice od žitija rimskih arhijerejov i cesarov, Rijeka, 1531. Urednica izdanja je A.

(ova molitva se čita pre čitanja Sv. Jevanđelja i Žitija Svetih)

Molim Ti se, i sa suzama pripadajući vapijem Ti: Gospode, prosvetli me, nauči me, urazumi me, da svetu reč Tvoju i Žitija Svetitelja Tvojih čitam ne na greh, nago na obnovljenje i prosvetljenje, na osvećenje i spasenje duše svoje, i na nasleđe večnoga života.

Hagiografske legende u prozi i u stihovima, među kojima ima i domaćih, sačinjavaju glavnu građu mnogih hrvatskih rukopisnih i tiskanih spisa kao što su: Žića sv. Otaca (oko 1400), Cvet vsake mudrosti (15. stoljeće), Transit sv. Jeronima (Senj 1508), Mirakuli slavne Dive Marije (Senj 1507 - 1509), Libro od mnozijeh razloga, Divkovićeve Besjede (1616), Kožičićeva Žitija rimskih arhijereov i cesarov, razna Zrcala, Korizmenjaci, Čudesa itd.

Među takvim drevnim predajama je predaja o takozvanim mitarstvima, koju đakon Lav Puhalo tako odlučno odbacuje nitko ne može dogmatski ustanoviti postojanje mitarstava točno u skladu sa formom opisanom u snu iz žitija Bazilija Novoga međutim je ta predaja ostala očuvana, sa varirajućim detaljima, iz duboke prošlosti i ne sadržava ništa što je suprotno pobožnosti.

U pitanju je Zbornik srpskih žitija taha-monaha Marka, iz osamdesetih godina 14. veka.

Ima u on-line knjizi prepodobnog Ave Justina Ćelijskog (r. 1894. u 1979.) kojega je Srpska pravoslavna Crkva kanonizirala u svibnju 2010. godine (9) u biblioteci na Svetosavlje.org još mnogo lijepih žitija; za dan 01. Februara daje se također i izvadak iz Muke sv. Perpetue i Felicite (vidi početak ovog našeg članka).

Služeći se prilikom svog istraživanja prvenstveno literaturom koju sam autor navodi u delu (Artamonov, Danlop, Dvornik, Žitija Ćirila i Metodija) i onom do koje se moglo doći (Ibn-Fadlan, Ostrogorski, Gumiljov, Golden, Diter Ludvig, Saopštenje sa skupa Menore iz Čelareva) došla sam do zaključka da se Milorad Pavić, prilikom pisanja Hazarskog rečnika, u velikoj meri služio istorijskim izvorima i sekundarnom literaturom o Hazarima: vizantijskim hronikama, arapskim putopisima i geografskim delima, hebrejskim svedočanstvima, literarnim delima, legendama, itd kao i modernim istorijsko tekstološko-lingvističkim studijama.

A ko se, ne povinujući se, utvrđivaše u bogomrskim jeresima, ovoga proklevši a velikim beščašćem iz cele svoje zemlje izgonjahu, rasudivši da nije dostojno da budu kupine zajedno sa vinovom lozom (Teodosije: Žitija, digit. izdanje Učiteljskog fakulteta Univerziteta u Beogradu, 2009., Str. 85.).

Inače, manastir Krupa je prihvaćao brojna velika pera srpske knjižnjvnosti: uz već pomenutog pisca " Žitija " Gerasima Zelića, u njemu je izvjesno vrijeme boravio i Dositej Obradović; njegov savremenik i zemljak, učitelj Vasilije; Simo Matavulj je u manastiru boravio četiri godine i, prema sopstvenom iskazu tu naučio skrivene ljepote srpskog jezika.

I doista, tendencija da se u romanu sublimiraju i sintetiziraju različiti diskursi, iskustva i teme često preuzete iz ranijih vlastitih djela, tendencija karakteristična za dosadašnje Karahasanove romane: Isto č ni diwan, Stidna žitija, Stid nedjeljom, Šahrijarov prsten i Sara i Serafina, vrlo dobro se može primijeniti i na njegov novi roman No ć no vije ć e.

I u bogodanoj mi vlasti provodih žitija mojega vreme, koliko blagome izvoli se Bogu, leta 38.

Tropari, žitija i pohvalna slova dopali su guslarima.

Ali je znao i aba Justin što piše (izvorni tekst žitija sadrži reference na vrlo ozbiljne izvore, koje je taj vrsni teolog konzultirao).

(Srpska) Pravoslavna Crkva, tako, dopušta vjerovati u sadržaj npr. izvješća Žitija Vasilija Novog (7) (8), gdje se navodi da se taj svetac 940. (četiri godine prije svoje smrti) godine mnogo molio za svoju učenicu sv. Teodoru Carigradsku, koja je bila netom umrla.

Od milijun duša što svoja žitija u glavnome nam gradu živu, dvije i po duše rvacke i deset iračkih i palestinskih, digle glas protiv tuđe čizme i imperijalističkog terora američkog dušmana.

Tema izlaganja profesorice Mirjane Crnić iz Zavoda za povijesne i društvene znanosti HAZU u Rijeci bilo je kazivanje Žitija Konstantina i Metoda te Velikomoravska misija.

Iskustvo svakog od nas, i zdrav razum, Žitija Svetih i istorija svih naroda nas uveravaju u postojanje zlih duhova...

KNJIŽICE OD ŽITIJA RIMSKIH ARHIERJEOV I CESAROV.

Tu se nalazi i najbolje očuvani primjerak knjige Knjižice od žitija Rimskih arhijerejov i cesarov Šimuna Kožičića, tiskane u Rijeci 1531.

Našao se tek jedan starac, vršnjak baćuške, koji je i dao Motovilovu podatke koji su sada ušli u sva izdanja žitija prepodobnoga.

Pošto je ono sveta povijest cijelog svijeta, osobito Naroda Božjeg - Crkve, i povijest otjelovljenog Boga Slova, i zbirka brojnih žitija (života), pošto mu je svaki djelić povezan sa našim životom, ono nam nikada ne može dosaditi.

Jedne od temi vjeronauka za mlade svakako bit će i žitija svetaca, porijeklo slavljenja krsnih slava, djelovanje raznih vjerskih sekti i crkvenih organizacija, objašnjava Jokić i dodaje da će se tu govoriti i o očuvanju srpske tradicije i obilježja kroz pravoslavnu vjeru.

Do 1531. godine tiska još 5 glagoljskih knjiga:« Oficij rimski »(molitvenik), Knjižice krsta »(mali ritual),« Misal hruacki »(misal), »Knjižice od žitija rimskih arhijerov i cesarov »(povijesno djelo o rimskim papama i carevima),« Od bitja redovničkog knjižice »(priručnik o tome kakav treba biti redovnik):

Nista nije tragičnije, nego videti nekoga tko je podignut u Pravoslavlju, tko ima određene ideje o vjeronauci, čitao je nešto od Žitija Svetih, ima uopćenu ideju što zastupa Pravoslavlje, razumije nešto od službi, a nije svjestan što se dešava oko njega.