Spominje ga jedno od apokrifnih evanđelja, koje Crk va ne smatra nadahnutima od Duha Svetoga: Jakovljevo protoevanđelje.

Kod apokrifnih evanđelja posrijedi su samo neke izdvojene pojedinosti Isusa Krista ili izvještaji o njemu.

Činjenica je da se mnoge teze iz apokrifnih spisa najblaže rečeno ne uklapaju u nauk Staroga zavjeta i potonje Isusovo naučavanje (koje se naslanja na Stari zavjet).

Inače se ova Djela smatraju najheretičnijim od svih drugih apokrifnih Djela jer su opterećena gnostičkim zabludama.

Nazarenos ilir Nazoraios je bio izraz kojim su se nazivali izvorni sljedbenici. (Maccoby, Revolution in Judea: str. 236 Pritz, Nazarene Jewish Christianity: str.13 Schonfield, The Passover Plot: str.199) Kada je riječ o istini o tome tko je doista naslijedio Isusa kao vođa učenika nakon učiteljeve smrti, nešto iz Novoga zavjeta govori o tome, no veće indikacije postoje u djelima nekih ranih crkvenih otaca i u odlomku jednog od apokrifnih evanđelja.

Uz četiri kanonska, postoji i veći broj apokrifnih evanđelja (Petrovo, Jakovljevo, Tomino i dr.).

Budimpeštanski fragment (12. st., s odlomkom Legende o sv. Simeonu Sulitu Starijemu; Legenda o sv. Tekli (13. st., dio apokrifnih Djela Pavla i Tekle).

Ono što sam imenovala kao« volju za red »osjeća se i u numeriranju pisama te abecednom popisu apokrifnih autorica, uglavnom kršćanskih svetica i djevica mučenica u jedinom proznom poduhvatu Dunje Robić koji se zbog palimpsestne naravi svoje intertekstualnosti može nazvati postmodernim.

Iz toga vremena nije se sačuvao nijedan cjeloviti kodeks, već samo tridesetak manjih odlomaka liturgijskih tekstova (misala i brevijara), hagiografskih i apokrifnih tekstova.

Jednako tako valja napomenuti da je Judino evanđelje zapravo samo jedno od brojnih apokrifnih (skrivenih, tajnih) evanđelja i mnoštva drugih apokrifnih (novozavjetnih) spisa, dakle spisa koji nisu ušli u kanonske spise Novoga zavjeta.

krščani nisu pod 10 zapovjedi kao Izrael Božji, već pod vjerom kao plodom Duha. (Luka 16:16 i 24:45, 46), posebno je zanimljivo objašnjenje za one koji tvrde da žive po Zakonu, Luka lijepo objašnjava, da ne priznaju Krista jer su pod Zakonom; al kaj bi vi to znali, ne stigne to doći na red od silnih litanija o svecima, apokrifnih bljezgarija, tradicionalnih totema iz poganskih religija, a imendani, pa politika, pa progonstva onih koji znaju čitati i misliti svojom glavom

Izvan slutnji i sumnji, višeznačnih indicija i apokrifnih svjedočanstava, oportunističkih tumačenja neshvatljivog i traganja za ključevima neobjašnjivog, nadnaravno u svijet glavnih junaka ne ulazi neposredno, tako da ovaj roman nije fantastičnog žanra iako je fantastika mogući sudbinski izlaz za svu trojicu.

Njegov redatelj Eugenio Barba jedan je od začetnika ritualnoga kazališta, u kojem s različitim uzorima, ponajčešće iz istočnjačkih izvora, neumorno, s uvijek jednakim žarom, u slično izduženim scenskim prostorima nadomak gledateljima ustrajno niže inačice svojih fantazmagoričnih apokrifnih evanđelja, nastojeći s malim, kazališnoj misiji odanim glumačkim ansamblom povezati arhetipske izvore sa suvremenim doživljajem.

Šuma starozavjetnih i novozavjetnih apokrifnih spisa

Što se pak tiče apokrifnih spisa - evanđelja i poslanica o kojima pitate - njih je doista bilo više (Tomino, Petrovo, Judino, Marijino, itd. već prema imenu osobe o kojoj govori ili koju se naziva autorom) i znamo da donose događaje iz Isusova života, koji ne moraju biti neprihvatljivi i nisu potpuno »u neskladu« s četiri kanonska priznata evanđelja i drugim svetopisamskim tekstovima, no njihova poruka nema snagu cjelovitosti i nezamjenjivosti za spasenje pa ih Crkva nije uvrstila u kanon.

1) Pojavom brojnih apokrifnih spisa koji su se pozivali na apostolski autoritet.

(6) Klement Aleksandrijski (150. 211.) u svojim Stromatima navodi imena četiriju evanđelista te razlikuje njihove knjige od apokrifnih knjiga koje su se pojavile u njegovo vrijeme.

Isus Krist prvorazredna je i vječna tema i nadahnuće svekolike umjetnosti slikarstva (sjetimo se samo svjetlosnoga Grünewaldova ili crvenokosoga Boschova Krista), glazbe (veličaju ga i Beethovenova Misa solemnis, i Händelov Mesija i Shützov Uskršnji oratorij), književnosti (počevši od apokrifnih evanđelja preko Bulgakovljeva remek-djela do Da Vincijeva koda), kiparstva (romanički slavodobitni Krist, gotički mučenici u misticizmu) i, konačno, filma.

Kr. do 50. g. poslije Kr.), ne citiraju iz apokrifnih knjiga, premda to čine iz kanonskih.

Tako i pisci Novog zavjeta citiraju iz devetnaest od dvadeset dviju knjiga židovske Biblije, ali niti jednom iz apokrifnih knjiga.

Ako je Bruce Springsteen odgojio Kaina, Leonard Cohen olajao Izaka, a Nick Cave ronio po manje veselim psalmima, tko je snimio album baveći se životom Isusa Krista po kazivanju apokrifnih tekstova?

Bavi se filološkim istraživanjima hrvatskoglagoljskih biblijskih, apokrifnih i hagiografskih tekstova.

Rječnik će uvelike olakšati i unaprijediti istraživanja još neistraženih hrvatskih glagoljskih biblijskih, apokrifnih, liturgijskih i književnih crkvenoslavenskih tekstova, kojih Hrvati imaju u obilju.

Javno se iznose i pretpostavke da se u nekima od 30 - ak apokrifnih evanđelja, koja su cirkulirala prije no što je sv. Irinej u 4. stoljeću odabrao četiri koja predstavljaju današnju Bibliju - spominjala reinkarnacija.

Povijesnih podataka, ako zatreba i apokrifnih, u tekstu ima taman toliko da zaintrigiraju pitanja oko uloge lika u toj nekoj stvarnoj ili pričinjenoj povijesti.

Uz Bibliju ima PUNO APOKRIFNIH SPISA U VATIKANU KOJI NISU ZVANIČNO UŠLI U BIBLIJU, jer bi bilo previše, a možda i Bog nije htio.

> Veoma voljen motiv drugih apokrifnih evanđelja, poput Knjige odmora ili Pseudo Melitona, je smrt i Uzdignuće Blažene Djevice Marije, gdje nam se kaže da je umrla okružena apostolima, te kako ju je naš Gospodin uzeo na nebeskim kočijama.

Nam June Paik 1964. godine odlazi u New York, gdje je ' otkrio ' Sony Portapak i video, što je postala jedna od najtrajnijih, ako ne i apokrifnih legendi video umjetnosti.

Dio apokrifnih spisa nastao je međutim u gnostičkom ambijentu u 2. stoljeću i kasnije.

Nema dvojbe da su u ovim dijelovima Kur ' ana preuzeti tekstovi iz Matejeva i Lukina Evanđelja, ali s brojnim dodacima apokrifne literature, napose iz Tomina evađelja, Jakovljeva praevanđelja, Arapskoga i Armenskoga evanđelja djetinjstva, i drugih apokrifnih spisa koji su u ono vrijeme kružili Egiptom, Arabijom i Sirijom, a koji na legendarni način govore o Isusovu rođenju i djetinjstvu.