Eto, odabrao je Benedikt XVI. da se od antimodernizma ne ograđuje, niti da se zbog antimodernizma ispričava.

Kravar je komparatist koji se već duže vrijeme bavi temom antimodernizma u sklopu koje istražuje neka popularna književna djela (fantasy romane i Da Vincijev kod), ali i tradicionalnije oblike kao što je operni libreto.

Danas Miloševićeva demokratska opozicija i beogradski liberali u Moskvi demonstriraju pravoslavno jedinstvo istočnjačkog antimodernizma, a u Zagrebu, lijevo, liberalno građanstvo i alternativci pokušavaju zaustaviti prodor kapitalizma u gradski centar, te spriječiti luksuznu gradnju koja će sirotinju, a zapuštene dućane zamijeniti raskošnim magazinima te atmosferu ovog provincijskog gnijezda napokon pretvoriti u normalni ugođaj jedne tranzicijske provincijske metropole.

Njegovu jezgru u pretpostavci da Matoševu Moru valja čitati kao izraz pjesnikove nelagode u kasnograđanskom, liberalno-kapitalističkom svijetu te da su korijeni Matoševa antimodernizma konzervativni.

Te tendencije bivaju iznenada prekinute ekonomskom krizom i dolaskom nacista na vlast 1933. Dvadesete su bile arhitektonski obilježene avangardnim idejama, izgradnjom infrastrukture i socijalnog stanovanja, a razdoblje nacizma rigidnim momumentalnim zdanjima tzv. antimodernizma (kako neki zovu arhitekturu nacionalsocijalizma) i monstruoznom zamisli Hitlera i Speera o grandioznoj svjetskoj prijestolnici Germanije, čije je ostvarenje pretpostavljalo rušenje cijelih gradskih četvrti.

Ovaj krak leve kulture u Srbiji je očišćen a NSK vrši jednu vrlo komplikovanu aproprijaciju svega, zapravo jednog drugog toka srpske neoavangarde konceptualizma srpskog koji je po meni ambivalentan kao i sva srpska avangarda ako pođemo od Micića i njegovog koncepta Barbarogenija koji je ambivalentan pa onda preko Šejkinog antimodernizma, pa i ovaj neokonceptualizam je isto ambivalentan.

Harmoniju između doktrinarnoga antimodernizma i visoke fantastike uočavamo i kad se zapitamo čemu su njihovi filozofski odnosno pripovjedni protusvjetovi najizravnije suprotstavljeni.

Teme tekstova protežu se od kolektivnog sjećanja i dekonstrukcije preko filmova Davida Lyncha sve do romansi i antimodernizma Virginije Woolf.

Nešto od antimodernizma urođenoga vrsti ipak je preostalo, ponajprije, kako sam u knjizi rekao, " idolatrija iskona ", prepoznatljiva u motivu " staroga jezika ", i koncepcija vladara kao izdanka iskonske aristokracije (Arren u The Farthest Shore).

Antiprosvjetiteljstvo koje zanima Sternhella zato je više od pukog antimodernizma.

Radi se o nastavku radikalnog antimodernizma posljednih godina, oni ga čak čine i ekstremnijim.

U četverokutu između antimodernizma, visoke fantastike i dviju ekologija linkovi su ovakvi: 1) postoji uočljiva srodnost između antimodernističkoga i fantastičarskoga prirodoljublja, što sam u knjizi ilustrirao usporednom analizom filozofskih teza i književnih motiva, napose u poglavljima Filozof sveživota, Unutrašnji život stabla i Zla sila; 2) postoji povijesna sukcesija između vitalističkoga uvjerenja o organskoj tvari kao temelju svega postojećega i današnjih doktrina o Gei, na kojima počiva holistička ekologija; 3) neki kojima se sviđaju alternativna ekologija i njezine utopije tu i tamo pišu o Tolkienovu arboretumu ili se, razmišljajući o promjeni čovjekova odnosa spram prirode, inspiriraju hobitskim i elfskim poglavljima Gospodara prstenova.

Na koji se način visoka fantastika uklapa u matricu antimodernizma?

S obzirom na to da se pod utjecajem Hegelova hiperracionalizma moderna često (i pogrešno) jednoznačno identificira s vladavinom uma ultimativno shvaćenog kao razum, a antimodernizam odnosno postmodernizam kao opozicija takvom (dogmatskom) racionalizmu kroz afirmaciju (iskonskog) iracionalnog, onda je jasno da afirmacija emocionalnog sloja nad dobronamjerno zamišljenim, ali riskantnim i u konačnici kontraproduktivnim presezanjem racionalnog (prezentiranog kroz znanstveni progres) čini Vječni sjaj programatskim antimodernističkim filmom, ali onim izdankom antimodernizma koji se služi izrazito modernističkim oblikovnim strategijama.

U tom času sam bez ikakvog dvoumljenja ugasio TV i prihvatio se Antimodernizma Z.

Poznajući temeljito svjetonazorsku pozadinu tih tendencija njihov povijesni kontekst, njihove misaone temelje i misaone realizacije ponudio je niz vrlo zanimljivih uvida u manifestacije antimodernizma u kulturi oko godine 1900., i to najprije u europskoj (Antimodernizam, Zagreb, 2003.), a onda i u hrvatskoj (Svjetonazorski separei, Zagreb, 2005.).

42 U vrijeme katoličke obnove, integralizrna i antimodernizma, Crkva je uvijek iznova glašavala nepogrešivost Biblije u svim izričajima, Službenu prekretnicu predstavlja tek, enciklika Pija XII.

Večina književnih kritičara koja se zanimala za stvaralaštvo Viktora Vide zamječuje tri tematska kruga koji ga zaokupljaju i isprepliču iz pjesme u pjesmu: smrt, zavičaj, duhovnost. (2) Mi čemo se osobito osvrnuti na posljednju, stavljajuči je u novi, do sad neistraženi kontekst antimodernizma (3), kako ga omečuje i razmatra Zoran Kravar (Antimodernizam, 2003) " kao historiografsku oznaku za odrečenu skupinu kritičkih pogleda i reakcija na modernu, pri čemu se pod modernom ima na umu razdoblje novije povijesti koje se, kako je danas uobičajeno u povijesnim znanostima, omečuje pojavom prosvjetiteljskih tendencija u 18. stolječu i, s druge strane, samoproglašenim i još uvijek aktualnim povijesnim stanjem za koje se tvrdi da nije posve istovjetno s pravom ili ' prvom ' modernom, a za koje se nude nazivi ' postmoderna ' (Lyotard 1979), ' druga ' ili ' refleksivna moderna ' (Beck 2001), ' likvidna moderna ' (Bauman 2000) ". __________________________ (2) Lucijan Kordič, Viktor Vida pjesnička vizija osobe: " Poezija Viktora Vide vrlo je zatvorena, personalna; ona je bljesak i jeka njegova osobnoga svemira i vremenskih lokalnih osječanja.

Ali, njihovo se razračunavanje s modernom, o čemu je već bilo govora u prvom poglavlju, razlikuje od antimodernizma, kako je ovdje zamišljen.

Ipak, elementi antimodernizma onkraj njegove povijesne granice obično su samo svojevrsna kulturnopovijesna spolia: bivaju ukomponirani u tumačenja moderne koja su kritična na nov način ili uopće nisu kritična, nego opisna.

Ipak, vjerojatno je i njegova knjiga, koja se mnogo čitala, utjecala na to da »civilizacija« postane uhodani i samorazumljivi pejorativ njemačkoga antimodernizma

Ako se romantički i postmoderni nazori o moderni odvajaju od antimodernizma već po tome što im se temelji nalaze onkraj vremenskih granica moderne, po čemu se onda antimodernizam razlikuje od kritika moderne uključenih u vizije totalitarnih pokreta 20. stoljeća?

Prirodno je mjesto antimodernizma bilo na razmeđu ideologije u širem, nestranačkom smislu riječi, filozofije i estetičke kulture, a kad se približavao desnoj politici, udio u njezinim projektima plaćao je ublažavanjem svoga izvorno jakoga antikapitalističkog sentimenta

U kritičkoj literaturi o autorima ili krugovima što ih ovdje obuhvaćam pojmom antimodernizma nerijetko se pojavljuje prigovor antisemitizma (na primjer, Furness 2000, 119 - 120, o Klagesu; Breuer 2001, 355 - 360, o Wagneru i Nietzscheu; North 1991, 128 - 186, o Poundu).

Ali, tvrdnji o modernitetu antimodernizma dobro bi došli i dokazi o udjelu moderne u kontrafaktičkoj imaginaciji antimodernistâ, u historionomskim shemama i u iskonskim ili eshatološkim protusvjetovima.

Pretpostavka je ove knjige da se i iz očitovanja antimodernizma može izvesti nevelik broj apstraktnijih programatski zamisli.

Razloga je bilo više: prvo, holistička je ekologija nastavak kanonskoga antimodernizma u naše doba, pa ulazi u moje interesno područje; drugo, uvijek je zanimljivo osvjedočiti se kako misle, u kakvoj se svjetonazorskoj konstrukciji kreću ljudi koji svijet vide dručkije od nas; treće, Kane lijepo piše, pa ga je ugodno čitati.

Naime, s Koncilom je, osobito s konstitucijom Gaudium et spes, završilo razdoblje antimodernizma.

Razlika između doktrinarnoga antimodernizma i visoke fantastike uglavnom je modalne naravi, kakva već može biti razlika između filozofije i fikcionalne književnosti.

Ali, baš u činjenici da se medijski vrlo razgranata utjelovljenja antimodernizma prepoznaju kao takva leži potvrda njegove sistematičnosti