Aragonskog, jednog od njegovih velikih pokrovitelja: 41

Nagađa se da je bio kuhar aragonskog suverena, kralja Valencije, Mallorce, Sicilije i vojvode od Katalonije, vladara Napulja, u kojemu ga je zatekla smrt jednog neočekivanog dana 1458., Alfonsa V.

Tako će, na primjer, zajedno s poslanikom Cutbertom Tunstallom 1529. god. zaključiti mir s Ligom u Cambraiju (Alijansa pape Julija II., cara Maksimilijana, Luisa XII. i Ferdinanda Aragonskog protiv Venecije).

DUCATONE Dl ORO Napolitanski zlatni novac Alfonsa I Aragonskog (1442. - 1458.), težine 10,5 gr.

Lude, kćeri španjolskih ujedinitelja Ferdinanda Aragonskog i Izabele Kastiljske, potekao je fizički nakazan i psihotičan praunuk Don Carlos koji je iz zabave naređivao bičevanje djevojaka i škopljenje muškaraca.

Iz obitelji imućna aragonskog posjednika, obrazovao se kod isusovaca, studirao u Madridu, gdje je osnovao kinoklub i upoznao F.

Intervenirala je i u uspostavljanju mira između aragonskog kralja Ferdinanda i Jakova, njegova nećaka koji ga je htio maknuti s prijestolja.

Vijeće Aragona je raspušteno, a kolektivi razbijeni. (To je doprinjelo kolapsu aragonskog fronta u ožujku 1938.)

Elizabeta je rođena g. 1271. kao kraljevska kćerka aragonskog kralja Petra III. i Konstancije, koja potjecaše iz sicilijske kraljevske kuće.

Povjesničar se u razgovoru za njemački Sueddeutsche Zeitung poziva na zabilješku o susretu Leonarda da Vincija i kardinala Louisa Aragonskog koju je sastavio njegov tajnik.

Aragonskog, kada je ovaj bio kralj Napulja i Sicilije.

Valja spomenuti samo neka od imena i događaja tog vremena: naučavanje Jana Husa i njegovo spaljivanje (1415.), Ivana Orleanska (1431.), osvajanje i pad Carigrada 1453., a time i kraj Istočnorimskog carstva, zatim značajno vjenčanje 1469. Izabele Kastiljske i Ferdinanda Aragonskog kojim su udružili svoja kraljevstva i prijelomni događaj 1492. kada Kolumbo, misleći da je doplovio u Indiju, otkriva novi kontinent, Ameriku.

Vall de Boi je najprije pripadala grofovima Tolose, tj. baskijskim grofovima Ribargoza, te od 11. st. grofoviji Pallars koja je u 12. stoljeću postala dio Aragonskog kraljevstva.

Urraca, kastilijska kraljica koja se nakon suprugove smrti 1098. udala za Alfonsa Aragonskog, provela je ostatak svog kraljevanja u ratu protiv vlastita supruga, kako bi zaštitila nasljedna prava svog sina Alfonsa Raimundeza.

Našla je u podršku u Španjolskoj, te aranžirala brak svog najstarijeg sina i najstarije kćerke za članove španjolske kraljevske porodice; sina Luja oženila je za kastiljsko-aragonsku infantkinju Anu, a kćer Elizabetu udala za kastiljsko-aragonskog kralja Filipa IV.

Poslije smrti kralja Martina Prvog kao aragonskog i Drugog kao kralja Sicilije (1356 - 1410), u Aragonu bjesni rat za nasljedstvo između Ferdinanda od Castille (1380 - 1416), čijim snagama zapovijeda guverner pokrajine aragonske, grof Luna (Martinova žena bila je Maria de Luna, a grof Frederick Luna bio je Martinov izvanbračni unuk), i grofa Jamesa II.

Većinu života proveo je na Napuljskom dvoru, u službi aragonskog kralja Alfonsa, a neko vrijeme bio je čak i ministar dvora.

Donijeli su je vojnici Aragonskog Carstva, države koja je od početka 12. do kraja 15. stoljeća naizmjence osvajala pa gubila mnoge mediteranske regije, pa i južnu Francusku.

Kada je u 15. stoljeću Benedikt Kotruljević, otac modernog knjigovodstva, od dubrovačke komune otkupio, a potom naplatio dug od aragonskog kralja Alfonsa u njegovu mu se Dubrovniku za tu gospodarsku inovaciju sudilo.

Onaj lombardijski ossobuco, ona raspiljena i na kolutove izrezana koljenica, zaštitni znak renesansnog Milana, ali za razliku od današnjeg ossobuco alla milanesa, pripremljena bez pomidora, koji će stići u Lombardiju i ovo kultno talijansko jelo nešto kasnije, iz Španjolske i aragonskog napuljskog kraljevstva.

Posljednji veliki Inka, gordi Atahualpa, koga je po uzoru na Corteza smaknuo i spalio na heretičkoj lomači okrutni osvajač Francisco Pizarro, u te je iste rajčice sakrio krv kojom je bog sunca oplodio prve žene i pretvorio je u opasan otrov, pa su u strahu od njegove kazne Europljani sve do XVII. stoljeća strepili od njegova crvenog umaka ili kašastog krvavog mesa pod opnom, i uzgajali ga kao zloslutnu ukrasnu biljku i plod koji je tek s napuljskog aragonskog stola, kad su već bila zaboravljena sva zlodjela, prešao u kasnobaroknu kuhinju.

Po ocevoj je lozi bio praunuk pape Aleksandra VL, a po majcinoj aragonskog i kastilskog tzv. katolickog kralja Ferdinanda.

Aragonskog i vojne redove Calatrave, Santiaga i Montegaudia.

S njihovim utjecajem ulazimo u dobro staro poznato područje koje nema veze s novim svjetskim poretkom, ali ima sa starim koji se zove ko jači taj tlači, a koje se može primijeniti i na Perikla, Agatokla, Aleksandra, Julija Cezara, Augusta, Konstantina, Justinijana, Heraklija, Karla Velikog, Bazila II Bugaroubojicu, Fridrika Barbarosu, Petra Aragonskog, Manuela Komnena, Karla Anžujskog, Ludovika Anžujskog, Williama Osvajača, Edwarda I, Filipa Augusta, Luja Svetog, Ferdinanda i Izabelu, Karla I, Ivana IV Groznog, Gustava Adolfa, kardinala Richelieua, Luja XIV, Petra Velikog, Charlesa II, Mariju Terezu, Napoleona, Hitlera i naravno smiješnog čovječuljka Hermana.

TRIONFO Zlatni novac tipa venecijanskog cekina, prvi put kovaoi za Ferdinanda I Aragonskog (1412. - 1416.) na Siciliji.

Kovanje srebrnih T. obnovljeno je za Ferdinanda II Aragonskog (1479. - 1518.) i nastavljeno do kraja XVIII st.

Po ocevoj je lozi bio praunuk pape Aleksandra VL, a po majcinoj aragonskog i kastilskog

Podignuta je kao znak zahvalnosti što je nakon napada na grad Filipa Aragonskog, na blagdan sv. Bartola 1483., nakon krvave bitke - neprijatelj u strahu pobjegao.

Grad gubi svoju važnost kada Sicilija postaje dijelom Aragonskog kraljevstva u ranom 15. stoljeću, ali 1434. godine grad dobiva prvo sveučilište na otoku, Siciliae Studium Generale.

Od aragonskog kralja dobio je, kao zahvalu za liječničke usluge, dvorac u Tarragoni i katedru medicine na sveučilištu u Montpellieru.