Dramaturginja Magdalena Lupi rekla je, među ostalim, kako izreka ' Make love, not war ' nije samo hipijevska već se može vezati i uz Aristofana, te da se nažalost i danas na tu jednostavnu poruku oglušujemo.

Najveća je, pak, svečanost bila u proljeće i iz tih Velikih dionizija nastala su i mnoga dramska djela Eshila, Euripida, Sofokla i Aristofana.

Već se kod Aristofana naviješta teorija koja će se kasnije razviti kod kasnoga Freuda.

To važi koliko za Aristofana toliko za Erazma i Voltairea, a sad i Stefana Bennia. [ 7 ] No, pri tome nije riječ ni o glorifikaciji niti o ismijavanju specifično filozofske ironičnosti koja bi se uzdizala iz intelektualne nadmoći nad ostatkom nefilozofskog svijeta niti pak o ironičnosti kao egzistencijalnom osjećanju, proisteklom iz dubljeg, tragičkog osjećanja života zbog nemoći apsoluta.

To je smijeh koji nas, rekao je Karahasan, u tradiciji Platona, Aristofana i Čehova, prisiljava na saznanje i samosaznanje.

Zanimanje za Aristofana tijekom povijesti vrlo je sporadično i redovito vezan uz njegove literarne kvalitete.

1863. u Varaždinu je rođen Koloman Rac, klasični filolog i prevoditelj Eshila, Euripida, Sofokla, Aristofana, Platona i Cezara.

Premda, za rijetku prisutnost Aristofana na našim scenama ne bi se moglo okriviti isključivo nedostatak dobra prijevoda.

Zanimljivo je i vrlo pozitivno da je glavni predstavnik nove komedije Menandar, kojega poznajemo prema samo jednom djelu, a i tom u fragmentima, dobio tek nešto manje prostora od meštra stare komedije Aristofana, čije djelo poznajemo iz jedanaest sačuvanih komedija i koji je u prethodnim povijestima bio redovito zastupljeniji od Menandra.

On kao intedant ne treba ni znati razliku između Aristotela i Aristofana (dobro, bilo bi poželjno), on treba znati organizirati ljude koji znaju, stručne ljude.

Kao Homerov neuspjeli heroj, od svih antičkih junaka najviše slavljen i najviše ponižavan, Heraklo sa svojih dvanaest junačkih djela - kako to kaže donedavno živući, opet neizostavni, naš suvremenik Jan Kott - od Aristofana i Plauta do Dürrenmatta nepodijeljeno pripada u komediju.

Glumačko vodstvo i režiju potpisuju Rade Šerbedžija, Aleksandar Cvjetković i Lenka Udovički, a u dramaturgiji im se pridružuje Nikola Petković, autor dodatnih tekstova u ovoj adaptaciji Aristofana.

I tako, sjediš i pričaš to strancu, a on te gleda, pijucka naš " Plavac " i lakonski odvali - " sjećate se Aristofana i njegove izreke-Domovina je tamo gdje mi je dobro? - Riješenje vas bode u nos i ne vidite dalje od nosa. Odite napolje, svijet je danas, posebice u Evropi, sve na sat-dva, budite gost u zemlji, biće vam bolje, djeca će učiti i gledati pametnije stvari i imati više izbora.Ovdje vas čeka, ako je tako, samo čemer i nevolja, kako ovo sve ide, a ide nekom kraju, koji nije dobar... " I onda doista pomislim-zar bih svojoj djeci savjetovao doista da im " kušin bude stina " ili " krepat ma ne molat ' ", a za koga i zbog čega?

Jer, stara atička komedija, to bogato vrelo Atene s kraja petog stoljeća prije Krista kojoj su osim Aristofana pripadali još Krates, Platon (ne filozof), Ferekrates, Eupolid i Kratin, spomenimo samo najvažnije, i inače nije bila osobito scenski obljubljena nakon pojave nove komedije na prijelazu iz petog u četvrto stoljeće.

Tako je bilo već i u doba Aristofana; i njega je tužio jedan atenski silnik, profiter svega i svačega, netko iz atenske hobotnice iz onih dana.

za mene nije problem da Mucalo brka Aristotela i Aristofana problem je njegovo objasnjenje greske, tj. zasto i kako se dogodila

pa recimo da je dotični zamijenio aristofana s aristotelom...

Na njegovu redateljskom repertoaru nalaze se i djela klasika Aristofana, Sofokla, Shakespearea, Moli rea, Goldonij a i Schillera.

Ako je u tome smisao Bennijevog protesta protiv videocentrizma koji kritički misaoni naboj, zajednički i komici i filozofskom mišljenju, stavlja na periferiju programskih shema zabave i spektakla, o kojima govore Grass i Bourdieu, onda je Platonova kritika grafocentričnosti s kraja herojsko-tragičkog doba i početka klasične kulturne ere zapravo prefiguracija refleksije jednog modernog Aristofana, svakako manje ciničnog i sarkastičnog i više melankoličnog.

Bilo je riječi i o stanju u teatru danas, a Šnajder je naglasio da nažalost vlada klijentielizam, da je teatar korumpiran, a da bi ustvari, na uzor grčkog Aristofana, teatar trebao biti sada i ovdje, odnosno kritičan prema svom vremenu.

Uvodni razgovori petorice govornika: Fedra, Pausanija, Eriksimaha, Aristofana i Agatona - prema Platonovu sudu - predstavljaju završnu večernju molitvu starijeg helenstva.

Spominje se i Pegaz kao kasniji prikaz ovog stvorenja, što bi činilo konja-pijetla Pegazovim neželjenim starijim bratom, a ako znamo (a znamo) da je Posejdon Pegazov otac, još je zanimljivije pisanje Aristofana o slikanju hippalektryona na galije.

Možemo i ovako: istog trena kad glumac, ujedno i građanin, u ruke uzme Euripida, Aristofana, Shakespearea, otvara se pitanje pojedinca i društva

Drugi dio ljetnih dramskih festivala čine komedije, od Aristofana preko mima i pučkih srednjovjekovnih oblika pa do renesansnih komedija.

Kako sada stvari stoje, u novom će Zakonu o kazalištima stajati uredba da ravnatelj treba znati razliku između Aristotela i Aristofana (da nam se ne ponovi Mucalo), da ravnatelj ne smije prikupljati sponzorstva i donacije te voditi birtiju za privatno kazalište ako je zaposlen u javnome (da se ne bi ponovio Stazić na Brijunima) i da će glumci moći glumiti gdje i što hoće (bez obzira na ugovore o radu), a troškove tog« neprirodnog bluda »plaćat će porezni obveznici i producenti.

U sezoni što je protekla u znaku antike ansambl Hrvatske drame riječkog HNK, među ostalim, premijerno je 20. veljače odigrao i Lizistratu, jedno od najpoznatijih djela grčkog komediografa Aristofana.

Zbog prikaza odnosa spolova i seksualnosti, aluzija i otvorene opscenosti, tekst je stoljećima izazivao pozornost, a suvremeni teoretičari Aristofana nazivaju prvim feministom.

Pornografija je ovde iskorištena da bi glumica scenom prošetala u negližeu i da bi se publika smejala klasičnim prijapskim šalama, poznatim još od Aristofana.

Jedan o bitnih razloga takvim pisanim odjecima jest u doživljavanju komedije, a posebice vodvilja, kao manje vrijednih umjetničkih vrsta književnosti, kazališta ili filma u kojima se visoki dometi priznaju tek rijetkim klasicima od Aristofana do Chaplina, ali nikako ne i velikanu ne samo vodvilja nego i komedije još uvijek scenski živom Georgesu Feydeauu (1862. - 1921.).

Jedva su dočekali komediju i Aristofana i njegovu sklonost zajebavanju i prirodi, koji je kao prvi osviješteni ekolog u povjesti pisao komedije:« Oblaci »,« Ose », »Žabe », »Ptice »i svima poznatu, ali naivnu« Lizistratu ».