- " Tko nije propatio, nema mi prava davati savjete ", citirao je Sofokla, o idealima najbolje zbori S.

Autorica se stoga ograničuje samo na dramski kanon zapadnog kruga i u prvom dijelu svoje knjige, naslovljenom " Od antike do njemačke klasike ", koji zahvaća povijest drame od 5. stoljeća prije Krista do kraja 18. stoljeća, prezentira sve paradigmatske pojave u kazalištu i drami od Eshila i Sofokla preko srednjovjekovnih i ranonovovjekovnih dramskih oblika te Shakespearea i Corneillea do Lessinga, Goethea i Schillera.

Najveća je, pak, svečanost bila u proljeće i iz tih Velikih dionizija nastala su i mnoga dramska djela Eshila, Euripida, Sofokla i Aristofana.

Ako se usresredimo na teatar i razmotrimo ključne dramske pisce antike, poput Sofokla ili Euripida, uočićemo puno političnosti u njihovim tekstovima što se vidi iz tema i šireg konteksta koji su pravile napisane drame.

Koncentrirajući se na položaj starogrčke tragedije kao najuzvišenijeg oblika njihove umjetnosti i života, razvija Nietzsche fascinatnu filozofsko-estetičku i životnu misao o antagonizmu apolonijskog i dionizijskog kao temeljnih životnih pokretača, zaključujući da su Sokratovo i Euripidovo odveć " apolonijsko " racionaliziranje i moraliziranje uškopili snagu grčke tragedije, uništivši jedinstvo " dionizijskog načela u apolonijskom ruhu " postignutog kod Sofokla i Eshila, jedinstvo koje Nietzsche ponovno otkriva u Wagnerovim glazbenim djelima.

Kod Sofokla Kreont je silnik opijen moći, a Antigona nevina žrtva, dok je kod Anouilha Kreont preuzeo vlast protivno svim svojim sklonostima da bi održao red i osigurao miran život u Tebi koji bez kompromisa nije moguć, dok Antigona poput mnogih mladih teži apsolutnim vrijednostima i odbija kompromis te i pored svih Kreontovih nastojanja da je spasi odbija život koji ograničava potpuno iskazivanje individualnosti.

1863. u Varaždinu je rođen Koloman Rac, klasični filolog i prevoditelj Eshila, Euripida, Sofokla, Aristofana, Platona i Cezara.

Samo, ne pamtim kada su zadnji put postavili, recimo, Eshila, Sofokla ili Euripida na pozornicu.

Uz dramaturšku pomoć Žanine Mirčevske, te s novim, proznim i scenski izražajnim prijevodom Lade Kaštelan, Miler jasno slijedi vlastite naglaske, ne odričući se Sofokla i ne pretvarajući grčku tragediju u suvremenu građansku dramu (što i nije tako rijedak slučaj na suvremenim pozornicama), istovremeno koristeći vlastitu interpretaciju da bi pozicionirao Kralja Edipa u koordinate suvremenog svijeta u kojemu, pak, krivnja i odgovornost (u svim oblicima) postaju tek prazne riječi, pojmovi bez sadržaja.

Rousseaua autor je često citirane misli: Najkorisnija, a najmanje razvijena od svih ljudskih spoznaja čini se da je ona o čovjeku. (Rasprava o porijeklu nejednakosti među ljudima iz 1775. god) Prisjetim o se i Sofokla i Antigone: Ima mnogo grozota ali ništa nije strašnije od čovjeka.

Zašto danas Grci nemaju Sokrata, platona, Aristotela, Sofokla, Eshila..... to valjda samo pilić zna, ali sram ga bilo šta to znanje ne podili?

Eshil, starogrčki dramaturg i otac grčke tragedije (uz Sofokla i Euripida), bio je ćelav i (zbog toga) je doživio (tragikomičnu) smrt.

Na temeljima tog mita koji je nadahnuo Euripida, Sofokla i Eshila, te brojne suvremene pisce, u ambijentu grčkog antičkog teatra kazališna grupa Atalaya razvija impresivni i univerzalni, suvremeni kazališni čin prepun izuzetne glume, odličnog pjevanja i scenskih pokreta koji su ovu predstavu učinili velikom, što je publika na kraju burno pozdravila.

U svakom slučaju, predsjednik u narodu zacijelo ne bi bio popularan kao što jest, da u svojim izjavama mudro prilagođenim svačijem ili kolektivnom ukusu nije egzaktan poput Sofokla.

Od Sofokla do Turgenjeva ništa se promijenilo nije - jedni ne razumiju druge.

Platon se od Homera i Hesioda, pa i od Sofokla, nije samo distancirao, nego ih je htio i izgnati preko granica svoje idealno zamišljene države.

Upravo tu vidim šansu da se zavoli čitanje, što je već samo korak do Shakespearea, a dva do Sofokla.

Bez Homera, Euripida, Sofokla što bismo bili?

Uspješno obrađujući svjetske i domaće klasike, od Sofokla do Harmsa, Mitterera, Ivšića i posljednjeg Bojčeva, Novi život se neprestano potvrđuje kao ozbiljno i kvalitetno kazalište koje se još uvijek bori za svoj status, afirmaciju i sustavno financiranje.

Talijanska drama izvest će Antigonu, temeljenu na jednoj od najintrigantnijih starogrčkih tragedija, a u predstavi se govori i o problemima sadašnjice U sklopu Riječkih ljetnih noći u Harteri će, u srijedu, 11. srpnja s početkom u 21.30 sati, Talijanska drama HNK Ivana pl. Zajca izvesti predstavu Antigone/Antigona Sofokla Co.

Dramaturg Kenneth Cavander u slučaju Agamemnonovih kćeri bio je još radikalniji: sažeo je čak šest tragedija, Eshilovu Orestiju, ali i tragedije Sofokla i Euripida na tu temu u isti komad.

Zna se da su u tim misterijima sudjelovali i značajni umovi Grčke, poput Sokrata, Platona, Demostena, Aristotela i Sofokla.

Šireg je zahvata i ogled o Antigoni u europskoj i hrvatskoj dramatici, od Sofokla do T. P.

Potresna ljudska tragedija antičkog klasika Sofokla vrsnom je izvedbom odjeknula kao prvorazredni kazališni događaj premijerom ' 62. Igara, za što su zaslužni uz redatelja cijela suradnička ekipa i članovi Festivalskog ansambla na čelu s Mislavom Čavajdom Edipom, za koju je ulogu dobio Orlanda.

Ovako ili onako, sasvim je jasno da ni priča o Edipu ne potiče na rodoskrvnuće, nego joj je temeljna odrednica pitanje identiteta (da Edip nije po svaku cijenu želio saznati TKO JE ON, sve bi bilo u redu, jer genetika se očito nije pokazala problematičnom kad su imali četvero fizički i mentalno potpuno zdrave djece), pitanje može li se izbjeći volja i usud bogova (pa bi bilo zgodinje da raspravljamo uklapa li se helenska baština u Kalvinove teze o predestinaciji ili je KC ipak u pravu sa svojom slobodnom voljom). Sedmorica protiv Tebe i Antigona također promatraju odnos prema domovini, državnim i božanskim zakonima, te što je tu primarno kako je očito da je Antigona junakinja ispada da se Sofokla može tumačiti i kao zagovornika teokratskog uređenja.

Od Sofokla ostala je jedna satirska drama sačuvana u fragmentima - Tragači ili Sljednici (Ichneutae) 1907. u Egiptu.

Ljenčine veliš, civilizacija koja je postavila model demokracije koji se prakticira danas u cijelom svijetu, dala Sokrata, Platona, Aristotela, Homera, Sofokla, Ezopa, Aleksandra Velikog itd?

S druge je strane ipak iznenađujuće u kolikoj su mjeri i kao nešto samo po sebi razumljivo operni skladatelji posizali za djelima Sofokla i Euripida, Shakespearea i Molierea, Schillera i Holderlina, Kleista i Buchnera, kao da je prožimanje dramskih oblika prošlosti s glazbenim sredstvima sadašnjosti pothvat lišen bilo kakvih poteškoća.

U opusu sve trojice kočoperi se drama u čijem naslovu prvu riječ čini riječ Kralj, a drugu? a) kod Sofokla; b) kod Alfreda Jarryja; c) kod Radovana Ivšića. 4. U naslovu literarne uspješnice Zdravka Tomca Moj obračun s KGB-om, KGB ne predstavlja samo simbol svih zala koja su Tomca smetala, nego i kraticu za tri konkretna.

Slavujev pjev inspirirao je brojne svjetske pisce, poput Sofokla, Keatsa ili Andersena.