Bezuvjetni ideal siromaštva prihvatili su i augustinci pustinjaci i karmelićani koji su se preselili iz Svete zemlje u Europu 1228. Imali su svi oni i žensku granu, ali je ženskih samostana bilo manje i za njih je trebalo pripremiti dobar miraz.

Jedno je vrijeme htjela poći u putujuće propovjednike sa svojim sestrama, ali su je augustinci od toga odvratili.

U križevačkome gornjem gradu djelovali su redovnici augustinci, a odobrenjem zagrebačkog biskupa Petra Domitrovića na njihovo mjesto došli su franjevci te djeluju od 1628. do ukinuća samostana 1786. godine, dekretom cara Josipa II.

Gradnju opekom su uveli augustinci i franjevci za svoje crkve i druge zgrade.

Dok o benediktincima i o tobožnjim bazilijancima na B-n. području ne znamo ništa pouzdano, dotle o pustinjacima sv. Augustina imamo sigurne vijesti, da su naime već u 13. st. došli u hrvtaske krajeve, gdje su osnovali svoju Dalmatinsko-hrvatsku provinciju, koja je tijekom vremena podigla svoja prebivališta: u Splitu, na Hvaru, u Neretvi, Makarskoj i u Zaostrogu. 91) Zasad nije poznato, kada su augustinci podigli te samostane. 92) Međutim, sigurno je da su augustinci u 15. st., prije nego su Turci zauzeli Krajinu, imali svoja prebivališta: sv. Mariju u Zaostrogu i sv. Petra u Makarskoj. 93) Pustinjaci se sv. Augustina nisu mogli dugo održati u Makarskom primorju.

Gessen ili Gersen, koji je navodno živio u 13. stoljeću u Verceli; nešto bolje argumente navodili su Francuzi zastupajući mišljenje da knjiga potječe od slavnog kancelara Johana Gersona (umro 1429); Nijemci i redovnici Augustinci tvrdili su da je autor Thomas von Kempen.

Od 1555. samostan vode augustinci Sv. Jeronima na Rijeci, a od 1723. isusovci.

I ono što su redovnici ovoga samostana, i augustinci i franjevci kroz nekoliko stotina godina, pratimo svoga dragog brata redovnika i svećenika i molimo dobrog Boga neka ga primi u nebesko kraljevstvo.

Uoči turske vladavine na B-n. području bila su samo tri katolička samostana ili prebivališta, i to sva tri franjevačka, koja su pripadala Bosanskoj vikariji: stari franjevački samostan u Imotskom i novi njihovi samostani u Makarskoj i u Zaostrogu, koje su augustinci napustili 1468., a od kojih je zaostroški samostan zahvaljujući obitelji Vlatković postao najmoćniji.

Osim redovnog svećenstva, za duše ovog područja, brinuli su se i redovni franjevci trećoreci iz Dalmacije (od 1469.), a potom augustinci: Kasnije je osnovana župa, no točan datum nije poznat.

Augustinci su uvijek tvrdili kako se pri razmatranju bitnih vjerskih istina ne može osloniti isključivo na razum.

Riječki su ga augustinci prodali 1723. moćnom isusovačkom sjemeništu u Rijeci, a nakon što je ukinut isusovački red, koncem devedesetih godina 18. stoljeća, pripao je riječkome koligijalnom kaptolu.

Crkva je sagrađena 1389. godine, a obnovljena u 15. st. od kada, pa sve do kraja 18. st., crkvom upravljaju augustinci.

U crkvi Blažene Djevice Marije od Karmela (1450.) molili su, radili i propovijedali dominikanci pa augustinci i franjevci trećoreci - glagoljaši.

Augustinci pustinjaci koji su prosjački red poput franjevaca, bili su prisutni u Hrvatskoj u srednjem vijeku sve do 18. stoljeća, a za Augustince regularne kanonike nisam uspio naći podatak da su ikada bili u Hrvatskoj.

Član jednog od prosjačkih redova osnovanih za vrijeme srednjeg vijeka, od kojih su najpoznatiji franjevci, dominikanci, karmelićani i augustinci.

Od 1555 - 1723. samostanom upravljaju augustinci iako nisu tu.

Augustinci su tu imali mnoga zemljišta.

Mnogo prije Turaka u Zaostrogu su živjeli fratri sv. Augustina, zvani augustinci.

Kada je 1463. pala Bosna, augustinci su od straha da ne bi odmah došli Turci, pobjegli na Hvar.

Tu su živjeli prije toga augustinci a zatim pavlini.

A kako je još 1429. Reinprecht Walseeovac augustinskom samostanu na Rijeci, među ostalima, darovao i sela Lipu i Studenu, i augustinci su to područje smatrali njihovim.

Na sredini jezera je otočić Visovac gdje su u 14. stoljeću augustinci (pustinjaci) sagradili samostan i crkvicu, a 1440. Visovac naseljavaju franjevci koji su se održali tu sve do danas.

U samostanskom životu Luther je našao ne samo dosta strogu stegu (erfurtski augustinci pripadali su strožem dijelu svoga reda), nego je stekao dragocjene prijatelje, posebno priora Johanna von Staupitza.

Osim dominikanaca na Sveučilištu su bili i franjevci, augustinci, benediktinci te članovi kanoničkih redova.

Augustinci su došli god. 1565., franjevci 1577., isusovci 1581., a dominikanci 1587. Njihov je rad donio najdivnije rezultate: god. 1585. bilo je na Filipinima vec 400.000 kršcana, god. 1591. vec 700.000, malo kasnije, tj. 1620. dva milijuna, što je znacilo polovinu pucanstva.

Na davna vremena podsjeća nas i velička župna crkva sv. Augustina koja sa svojim tornjem dominira naseljem, a spominje se već u 12. stoljeću i misli se da su joj osnivači augustinci.

God. 1792,. RIJEKA, Augustinci [ 30 ] Ovaj podatak možemo uzeti kao pretpostavku.

Crkva se zvala i Majka Božja od Puka (Madonna del Popolo), a u njoj su bili prvo dominikanci, pa augustinci, te konačno franjevci trećoredci (franjevci trećeg reda).

GLAŽAR: Najprije bih volio podsjetiti da Apostolat mora vuče svoje korijene iz razdoblja s kraja 19. stoljeća kada su se augustinci u Francuskoj 1894. počeli skrbiti za francuske pomorce, a istih godina članovi družbe sv. Vinka Paulskog posjećuju pomorce u britanskim lukama.