Pliva, Luka (Dnoluka) i Uskoplje (današnje Skoplje na gornjem Vrbasu) pripojeni su Bosni već prije bana Kulina.

Miroslav se oženio bogumilkom, sestrom bosanskog bana Kulina (manihejac-pataren), te poduzima nasilne mjere protiv katolika.

Poznato je da je papa još 1200. godine, dakle usporedo sa sazivanjem 4. križarske vojne, pozvao i ugarsko-hrvatskog kralja Emerika da privede bosanskog bana Kulina natrag kršćanstvu, a ukoliko to ne uspije da protjera i njega i sve heretike u Bosni (koji su se nazivali krstjani), a dobra im zaplijeni.

Uz nazočnost bana Kulina i papinskih legata na državnom crkvenom saboru (1203.) na Bilinom Polju (kod Zenice), gdje se rješava spor oko pojave heterodoksnih krstjana, prisustvuje svemu i brojni narod.

Prvi nasrtaj na Bosnu poà inje još za živoga Bana Kulina.

Zabrana uporabe hrvatskoga jezika, koja se ponajprije osjeća u medijskom području dovela je do apsurda velikobošnjačke ideologe, koji su manipulativno spremni posegnuti na primjer za Poveljom bana Kulina Dubrovčanima iz 1189., kako bi istaknuli bosansku državnost, a kad su s Otomanima pristizali u Bosnu nije očito trebala.

Neopravdan je i neukusan čak i prigovor bruxelleskoj administraciji, kako su, za razliku od danas u vrijeme bana Kulina mogli slobodno i bez viza putovati po svijetu.

Najvjerojatnije je, da je to bilo za vrijeme okupacije ovih krajeva po bizantskom caru Emanuelu (1166. - 1180.), tj. za vladanja bana Kulina (prije g. 1180.).

Posebna pažnja u knjizi usmjerena je na dešifriranje ploče bana Kulina i njezine simbolike.

Da nazivlje Ninoslavovih isprava nije odražavalo narodnosno ustrojstvo Bosne u prvoj polovini XIII. vijeka i da se ono u njoj nije upotrebljavalo, pokazuje cinjenica da isprava bana Kulina Dubrovniku iz godine 1189. ne samo da ne poznaje naziv " Srblin ", a kao starija od Ninoslavovih isprava ona bi taj naziv morala poznavati da se on upotrebljavao u Bosni, nego ni Dubrovčanina ne naziva " Vlahom ".

Na Bilinu polju (kod Zenice) državno crkveni sabor (8. travnja 1203.) rješava spor oko pojave heterodoksnih bosanskih krstjana, uz nazočnost bana Kulina, papinskoga legata i brojnoga naroda.

U Poljicima su 1180, pod vodstvom Kačića, poznatih bogumila, kamenovali splitskog nadbiskupa Rajnerija, a ubojice je primio zahumski knez Miroslav, oženjen bogumilkom, sestrom bos. bana Kulina.

Taj je izaslanik imao i prividan uspjeh, jer su se najistaknutiji bogumilski heretici 1203, na Bilinu polju, svečano odrekli hereze u prisutnosti Casamarisa i bana Kulina.

Ta banovina, poglavito za bana Kulina (1180. - 1204.) nastoji voditi i samostalnu politiku i jacati gospodarske odnose.

Bosna je oko 1200. postala neovisna drzava i Ugarska je nije vise smatrala vasalnom drzavom te je Ugarska pocela Bana Kulina da naziva " Rex Bosnae " a drugi da ga nazivaju " kraljem ".

U prakticnom smislu, izmedu Kralja Tvrtka i Bana Kotromana ili Bana Kulina nema nikakve razlike jer svi su neovisni vladari Bosanskih zemalja.

Pliva, Luka (Dnoluka) i Uskoplje (na gornjem Vrbasu) pripojeni su Bosni već prije bana Kulina. [ 1 ]

Od vremena Bana Kulina pa sve do 1463. godine su isključivo po papinom nalogu vršeni konstantno krstaški pohodi na Bosnu ciji je glavni cilj bilo proganjanje Bosnjaka na vjerskoj osnovi.

U ' Listini bana Kulina ', stoji točno i razgovijetno zapisano da je Kulin bio - " bos ' nski Ban ' ".

Samo ime Kulin se pominje u Žičkom natpisu Stefana Prvovenčanog u spisku vlaha, i to je jedini Kulin osim onog bana Kulina koji se pominje

Damjanović je istaknuo i kako je Povelja bana Kulina prvorazredni spomenik hrvatske pismene kulture, no dodao je, kako to ništa ne umanjuje značenje tog spomenika unutar bošnjačke kulturne tradicije.

Dobar pregled povijesti bavljenja ovim popisom donio je 1999. prof. dr. sc. Željko Tomičić, i to: Krčelić 1770., Rački 1872., Tkalčić 1874., Buturac 1944. i Buturac 1984. Puno autora opisivalo je djelovanje nekih legata, kao na primjer, Ivana de Casamarea poslanog 1203. po Papi Inocentu III. da u prisustvu bana Kulina utvrdi katoličanstvo, a ne bogumilstvo njegovih podanika u Bosni, iako su legati, što je manje zapisivano, daleko najčešće skupljali Petrov novčić, i to radi financiranja obrane kršćanstva u burnim vremenima.

Papa Bana KUlina naziva kraljem od Bosne iako on to nije bio.

1. to je jedan od rijetkih povijesnih dokumenata iz kojeg crpimo saznanja o najranijoj povijesti.Dokument je takav kakav je i nije mu funkcija da se tebi svidi. 2. neda mi se ponavljati ali ukratko naglasak je 8. stoljeće. (dakle bana kulina niti na vidiku) 3 i 4. evo nešto što će se i tebi jako svidjeti: Velika županija Raška bila sastavnim dijelom Velike banovine Bosne, jer nigdje ne postoje titule Velikih župana, a da nisu bile vezane za titulu Velikog Bana, kao ni titule župana a da nisu bile vezane za autoritet bana (jer sama titula ' župan ' znači ' podban ').

Dakle, i posljednji poznati Veliki župan Velike županije Raške, Stefan Nemanja je bio podanik Velikog bana Kulina.

Stefan Nemanja je optužio bana Kulina papi u Rimu da je heretik i tražio od pape da mu pomogne da svrgne Kulina s banskog stola, uz obećanje da će od Bosne načiniti katoličku zemlju.

Javlja se u vrijeme bana Kulina koji ju uz vlastelu potpomaže.

Bosna je bila i neovisna banovina vec za vrijeme bana Kulina.

Dakle, kao što sam naslov kaže, koja je to vjera većinski vladalu u Bosni, prije pojave Turaka i islama.Dobro nam je poznata zvanična teorija da su u Bosni svoje utočište našli Bogumili, bježeći iz Dalmacije u vrijeme bana Kulina, koji im je dao slobodu propovjedanja.E, sad pitanje je, koliko je ova tvrdnja tačna, tj. da li je bogumilska religija bila dominantna u Bosni, i koje su to još religije zauzimale značajan položaj.Naime, tvrdi se je tadašnje stanovništvo Bosne prelazilo na islam, zbog toga, jer je islam bio najsličniji bogumilstvu, ali suštinski gledano, o bogumilima se nema nekih većih podataka, i o tome da su bili dominantna religija, jer oni dolaze u Bosnu u 12 vijeku, a tada je moralo, već da postoji neka dominantna religija.Takođe potrebno je navesti zanimljive tvrdnje Đorđa Ćapina, koji u svojim tekstovima navodi da nema realne osnove na kojoj bi se moglo tvriditi da je bogumilstvo bilo državna religija u Bosni, te dalje navodi da je tu tezu navodno podgrijala Austrougarska, nakon okupacije, a da je Bogumile i bogumilstvo na velika vrata uveo Franjo Fraički (1869), http://www.rastko.rs/istorija/bogumi... - bogumili.html

U svom najnovijem clanku Adnan " Jasho " Jasarspahic se jada, sto nema nikakvih kulturnih manifestacija u cast dana opcine Visoko, koja taj jubilej veze s Poveljom Bana Kulina.