Za boravka u Brodskom Stupniku prava je sreća da smo kod škole sreli učiteljicu Ranku Banoža koja je istnski zagovornik zlatoveza, vodi sekciju učenika od prvog do četvrtog razreda u školi a ispričala je i anegdotu.

Novi članovi, Jurišić, Banoža i Matković

Matea Banoža-Blažević u svom umjetničkom izričaju vodi se istraživanjem, dosjetkom i konceptom. kako je odjeća nepresušna inspiracija, iako je ciklička kao takva, sa svakim novim iščitavanjem postavlja nova/stara pravila.

Stoga se Banoža odluči praviti mrtav, što je igrom slučaja, s obzirom na njegovu situaciju bilo i najjednostavnije.

Pod krinkom nepomičnog mrtvaca stao je Banoža oštećenim vidom skenirati prostoriju, nastojeći locirati debelog Kravoloka, živog ili mrtvog, u komadu ili u dijelovima bio mu je potreban bilokakav

I predobro svjestan na šta je spao, bio je Banoža ipak toliko očajan da prihvati poziv i tako se njih dvojica ruku pod ruku, s polupraznom bocom loze koju su otkupili od Masnog miša, zaputiše put ministarstva, s time da je više Banoža teglio za hod nesposobnog Debelog nego što je ovaj vukao očajnog inspektora

U međuvremenu, Debelog je puno više zanimalo kako nešto prigristi, pa je nakon nakon dvije zdjele čipsa s golubljom mašću i nekoliko glavica luka prešao na juhu od puževa, nastavio s mahunarkama, nakon kojih se prebacio na stol s rižotima, kad ih je sve probao odlučio je kušati masnu kajganu sa sirovim ribicama, što ga je logikom prehrambenog lanca dovelo do većih riba, prvo fratara i listova, pa onda lososa i sabljarki, trpao je pritom i salatu od moruzgvi, a kad se moruzgvi zasitio prešao je u mesni kut, pozabavio se srnetinom, veprovinom i friganim krticama, zatim se vratio na juhu da malo predahne, i u trenutku kad je Banoža stao svlačiti magistra Potpornja da bi zajedno zaplesali sambu odlučio se napokon pozabaviti samim volom

Danas u Buhovu žive tri obitelji Banoža

I tako Debeli i Banoža, obojica tog jutra potreseni u suočavanju sa stvarnim svijetom, padoše jedan drugome u zagrljaj, topli zagrljaj, i potekoše suze, potekoše jadikovke, poteče rakija...

Nedugo nakon njega, na mrežu je spojen Hrvoje Banoža na istu pristupnu točku istim modelom wireless router-a.

Banoža nam je, mislili smo, bio već toliko blizu da na nove pohode na terenu nismo više mogli ni pomišljati, izlaženje u hodnik također više nije dolazilo u obzir, a ni izlaženje sigurnosnim podzemnim tunelom nije se osobito preporučivalo, s obzirom da je isti, nakon kružne putanje od osamsto metara s ciljem da se zametne trag, izlazio na površinu na parkiralištu pred zgradom; Banoža je uvijek mogao vrebati na drvetu

Tu je Banoža morao posegnuti duhoko u zalihe svog bogatog policijskog iskustva i nakon mnogo noći što ih je proveo viseći o lusteru kako bi svu krv preusmjerio u misaone napore, iz najskrovitijih kutaka njegovih moždanih vijuga niče ideja da se okuša u onome što je uostalom i bila njegova najveća specijalnost (poslije maskiranja, naravno), a to bijahu tajne prislušne metode

No imao je Banoža dovoljno vlastitih problema da bi mogao predugo žaliti za nestankom nenadanog gosta bilo je već dovoljno teško dovršiti jutarnju masturbaciju, nalakćen na prozor, u onih nekoliko trenutaka koliko je susjedu Vjeki trebalo da zamakne za prvi ugao i pošto po tko zna koji put u tome nije uspio, on iscijedi desetak kletvi pa napokon, onako mrzovoljan, ponovo utone u san.

Pošto su zajedno pogledali ostatak večernjeg programa, Banoža se napokon primi posla po kojemu je i došao

Bijaše Banoža, još u vrijeme dok je pouzdano znao koje od brojnih imena što ih je koristio predstavlja njegov pravi identitet, a koja su samo krinka, poznat i priznat kao vodeći stručnjak za neprimjetno ozvučavanje ljudi u čitavoj regiji, ne računajući Garešnicu i Novi Sad.

Znao se on tako neprimjetno prišuljati čovjeku i priviti se uz njega poput kakvog nevidljivog ljubavnika, da bi ovaj samo na tren osjetio lagano milovanje po slabinama i već bi Banoža zamakao za prvi ugao, a njegova žrtva bila bi ozvučena mikrofonom smještenim u kakvoj lažnoj bradavici ili madežu koji više ni najvještiji kirurg ne bi mogao razlikovati od prirodne izrasline

Ipak, upamtite, ako se štogod desi, ja sam uvijek tu... ", zaključi Banoža tonom za koji je teško bilo prosuditi je li, osim njegove poslovične učmalosti, sadržavao u sebi i natruhe lukavštine

Oštećenog vida i vrlo limitiranih mogućnosti usmenog izražavanja, našao se Banoža tako već kroz kojih pola sata na hrpi trupala najbližoj ulaznim vratima, a iz tog je položaja daljnjom neverbalnom istragom uspio uočiti trag masne sluzi koji je vodio na hodnik, i dalje, u nepoznato..

Upuzavši u kamenolom, Banoža je slijedio trag koji je neko vrijeme slijedio improviziranu tramvajsku prugu, a potom skrenuo na desno gdje su rasle gljive.

Ne obazirući se na upozorenja o štetnosti pušenja kojima je kamenolom bio oblijepljen, kao ni na ubode pauka koji su nerijetko pogađali baš u najosjetljivije dijelove inspektorskog tijela, Banoža je u gljivama napokon pronašao malo predaha od nasrtljivih osa, ali je tu teren bio strmiji i povremeno posut čavlima

Prođe ipak još nekoliko sati prije no što se Banoža, uvijek bistra uma i uvijek na oprezu, usudio spustiti sa svog drveta i otpočeti s mukotrpnom operacijom prenošenja obilnog dokaznog materijala u tajni policijski arhiv što se nalazio na policama ponad njegovog stola.

Kad napokon sav dokazni materijal bi dostavljen u arhiv, shvati Banoža da se našao u problemima i da u takvim uvjetima neće biti moguće raditi sobica je naime bila pretrpana blatnjavim paketićima, koji su osim polica zauzeli svu površinu stola, šest sedmina površine poda i po prilici osam petina ukupnog volumena ureda.

Banoža mu je tom prilikom, topla i otvorena srca kakav je već bio, ispričao sve svoje probleme i muke, pa smo tako saznali kako za nečovječne uvjete u kojima je bio prisiljen živjeti s Akromegalijom, tako i za njegovu ljubav prema Vjeki.

Prema velikom portretu neuravnotežene ženske osobe koji je visio na zidu i kojeg je prvi opazio Vjeko, utemeljiteljica Zaklade bila je stanovita Akromegalija Nikolajevna, a upravo je to bila žena koja je, prema svim informacijama kojima smo u tom trenutku baratali, živjela u divljem braku s inspektorom Kosanovićem, u narodu poznatim i kao Banoža

I Banoža vještim pokretom izvuče iz džepa jedan od svojih listića pa nježnim trzajima ukloni tjelesne sokove s Vjekinog čela

Umjesto milozvučnog glasa koji se nekoć vijorio podrumskim dohnicima kada bi Banoža dozivao najmilijeg susjeda, on zabruji metalnim, hrđavim basom

S obzirom na svoj ogrezli inspektorski karakter, Banoža i u novonastalim neugodnim okolnostima u kojima se našao protiv svoje volje nije mogao zaboraviti svoj policijski poziv.

Inspektora Kosanovića, poznatog i kao Banoža, nakon što je mnogo dana proveo u bijegu, unutrašnja kontrola locirala je, u grčevima i zapjenjenog, u starom kamenolomu na nekom odavno napuštenom jadranskom otočiću.

Istina bijaše da Banoža pojma nije imao kako napreduje istraga, koju je od nesretnog incidenta s brkovima posve zanemario, ali bio je ipak još uvijek dovoljno pribran da bi znao kako ne smije to pokazati susjedu, jer morao je ipak čuvati svoju godinama izgrađivanu inspektorsku reputaciju, a osim toga želio je spasiti i ono malo ugleda što ga je još imao u susjedovim očima

U kakovom stanju bijaše Vjekino srce i bijaše li Banoža njegovim Hefestom, njegovim Tadzijom, njegovim Bosijem to nisam mogao znati, kao što nisam mogao znati ni je li Gizer koji puta pomagao svome djedu u njegovim poslovima razdjevičavanja i kao što nisam ni želio znati s koliko se zečeva Debeli pričestio.