Krenem lunjati dalje po markama, sad već malo sretnija jer znam da je sve sama ravnica i da bum došla do Rujna di je Carin, di su ljudi, da će uskoro dan, da bum se malo odmorila.... Taman mi je prošla poruka za Carina: da je 2:40 i da sam prošla Čarabušu, kad ono konačno zove Carin i pita me dal vidim njegovo svjetlo i koliko je to daleko, on je gledal V C a meni je još trebalo neko vrijeme do tam.... i tak bauljam, bauljam i bauljam, kad ugledam dva para crvenih kuglica, neke dve flurescentne crte i sa strane ovcu od 5 metara?? %/() =... a to su bila dva psa - Berni Josie, carinove tajce i grm... skoro sam pala u nesvjest od straha, a ja sam sam polutiho izjavila " joj kak si me splašil.... ".... Izljubili smo se i krenuli prema Velikom rujnu, brzo hodanje i pokušaji trčanja jer se sad već vidjela neka lampa iza nas (Mike AKA Bozanac) ali brzi baš nismo bili.