Na Trgu Svetog Marka divili smo se impresivnoj Bazilici Svetog Marka sagrađenoj u bizantskom stilu u kojoj se čuvaju relikvije Svetog Marka Evanđelista čiji je simbol krilati lav kojeg smo u Veneciji vidjeli na pročeljima gotovo svih građevina.

Bila je sretna okolnost da je Zapadna Europa u to doba došla u plodni dodir s antičkom kulturnom baštinom koja se sačuvala u bizantskom, ilirskom, arapskom i židovskom svijetu.

Ona je na bizantskom dvoru pružila utočište slijepom kraljevu stricu Almošu, a car mu je obećao da će ga vratiti na vlast.

Levon I. biva u bizantskom zatvoru ubijen, ali njegov sin Toros II uspijeva pobjeći i 1141. godine pokreće u Ciliciji rat protiv bizantske vojske.

Goran sanjari o tome kako će napisati roman o bizantskom alkemičaru Konstantinu proučavanje bizantske kulture njegova je opsesija, ne treba niti reći koliko nepopularna u vremenu u kojem živi ali je za takvo što, jednostavno rečeno, prelijen.

Nasuprot Aje Sofije stoji ovaj stup, koji je služio kao oznaka nultoga kilometra za sve udaljenosti u Bizantskom Carstvu:

Od crkvi ću još samo spomenuti sv. Nikolu iz 13. st izgrađenu u bizantskom stilu, sv. Ivana Krstitelja iz 1260. godine te crkvu Velikog petka sagrađenu u 13. st. ali obnovljenu u 17. I sve se to nalazi u užem centru Lavova te je moguće obići u roku od tri sata.

Hram je jednobrodna crkva u neo-bizantskom stilu križ_bazilika s kupolama.

mislim da je ovo puno prizemnije, primitivnije, povezano sigurno s oružjem i drogom ali i sa cajkama i primitivizmom, bizantskom paradigmom koja vlada ovom zemljom, zemljom koja se srami svega svoga a glorificira tuđe vrijednosti koje su u najmanju ruku sumnjive, počevši od heroja ovog zadnjeg rata koje na sve načine pokušavaju bagatelizirati isti ti koji u zvjezde kuju sve druge dične zapadne vojske koje su mahom imperijalističke, otimačke, kolonijalističke. s druge strane su tu oni koji se kunu u one s istoka, stvarno bijedno. i moram ti reći - ne slažem se da je rat bio bratoubilački. četnici nisu moja braća. još samo jedno moram reći, nikad do raspada kraljevine jugoslavije hrvati i srbi nisu bili neprijatelji. tko je za to kriv prosudite sami, tko je koga tlačio i ubijao u toj tužnoj državi, jeli karađorđević još 1918. godine odustao od djelova naše zemlje u korist italije, nisu li žandari mlatili i ubijali po hrvatskoj (senjske žrtve,... Radić, Basariček,....) a sjetite se prije te nesretne države J.

Moćnom bizantskom caru Justinijanu u 6. st. uspjelo je po posljednji puta sjediniti oba carstva, ali sada pod bizantskom dominacijom.

U gornjo-karlovačkoj eparhiji, u selu Jasenku, područje Gomirje, zapalili su manastirsku crkvu izgrađenu u srpsko-bizantskom stilu od klesanog kamena.

Do oporavka i mirnijeg života dolazi krajem 5. i početkom 6. stoljeća za vladavine Ostrogota, a prostor Istre obnavlja svoj gospodarski i kulturni život u doba Bizanta, iako se i tada Hum nalazi na tzv. bizantskom limesu, tj. graničnom području organiziranom radi obrane od prodora Avara i Slavena.

Onda je napokon i kijevski knez Vladimir sklopio bračni savez s bizantskom carskom obitelji i pokrstio se.

Dvorac je dobio ime po Georgeu Maniakesu, bizantskom generalu koji je opsjeo i zauteo grad u 1038. godini.

" Premijer je, međutim, bio zauzet kampanjom, pa objašnjavanjem svog izbornog neuspjeha, pa pričama o nordijskom i bizantskom stilu.

Velikim osvajačkim apetitima, i novom ratnom strategijom, brzo osvajaju krajeve koji su bili pod bizantskom vlašću ili utjecajem.

U crkvi je ikona Majke Božje (oleat na drvu iz XII. st. u bizantskom stilu, nepoznatog autora).

Stvorene su jake kulturne veze s bizantskom Crkvom, koje su ukrajinske svjetovne i crkvene poglavare u kulturno-prosvjetnom i religijskom smislu postavile na čelno mjesto među ostalim pravoslavnim narodima sve do 18. stoljeća.

Kratkotrajno ga osvajaju Arapi 655. god., ali ostaje najdulje pod bizantskom vlašću.

Bila je najveća crkva u Istočnom Rimskom odnosno Bizantskom carstvu.

Dr. sc. Tomislav Fabijanić donosi prve podatke o bizantskom novcu iz zbirke Franjevačkog muzeja na Humcu u Ljubuškom, a hrvatsko-ugarski novac iz toga hercegovačkog muzeja tematiziraju Jure Šućur i Nina Čuljak.

Crkva Sv. Dunata vrijedan je primjerak starohrvatske arhitekture sazidan u bizantskom stilu u 9. st.

Službeni notari postojali su u starom Rimu, te helenističkom svijetu i Bizantskom carstvu.

Godine 803. Split zajedno s bizantskom temom Dalmacijom i Hrvatskom pada pod franačku vlast [ 3 ], ali se već 812. mirom u Aachenu vraća pod vlast Bizanta.

Roman je podijeljen na poglavlja o stvarnim doživljajima Gorana Kanevskog, na poglavlje njegove psihoanalize, na poglavlja njegove priče o Bizantu, odnosno o Konstantinu Lakapenu, bizantskom alkemičaru te na dio o izgradnji mostarske ćuprije.

Premda u većini njime pišu pravoslavni slavenski narodi, ćirilicu je prihvatio hrvatski katolički narod jer je stoljećima bio u aktivnom doticaju s bizantskom kulturom i tradicijom.

Najvjerojatnije je, da je to bilo za vrijeme okupacije ovih krajeva po bizantskom caru Emanuelu (1166. - 1180.), tj. za vladanja bana Kulina (prije g. 1180.).

Njome je dokazao da je taj ugovor istinit, a papa iz tog ugovora bi trebao biti sveti Agaton. [ 4 ] Osim toga, utvrdio je temeljem papine poslanice bizantskom caru Konstatinu IV. iz 680. godine odaslane sa rimskog uskrsnog crkvenog sabora, da su još 680. među Slavenima djelovali biskupi, odnosno da je kršćanstvo još prije primilo korijena među Slavenima ("... Između barbarskih naroda, kako Langobarda tako i Slavena, također u sredini Franaka i Gala, nalaze se mnogi od mojih sluga (tj. biskupa), koji se s obzirom na apostolsku vjeru ne prestaju revno mučiti... ").

Umag je bio u sastavu Odoakrovog, Teodorikovog te langobardskog kraljevstva, od VI. do VIII. stoljeća pod bizantskom upravom, zatim potpada pod franačku vlast.

rođen je Ivan IV Vasiljevič, poznat kao Ivan Grozni, prvi ruski vladar koji je uzeo titulu cara jer su do tada vladari nosili titulu velikih kneževa pošto je u skladu sa bizantskom državno-pravnom koncepcijom titula cara pripadala samo vladaru Carigrada.