Natalie Bookchin je za svoje radove primila brojne međunarodne nagrade, a prikazivani su na međunarodnim festivalima i izložbama u renomiranim muzejima i galerijama suvremene umjetnosti (PS1, Mass MOCA, Generali Foundation, California Arts Council, George Pompidou Centre, Rockefeller Foundation, California Community Foundation).

Prema anarhističkim komunistima kao što su Pjotr Kropotkin i, kasnije, Murray Bookchin, članovi takvog društva bi spontano vršili sav potreban rad, jer bi prepoznali prednosti zajedničkog pothvata i uzajamne pomoći.

Drugo izdanje, kojem je gost-urednik sociolog kulture i teoretičar Žarko Paić, bavi se " novim zovom utopije ", postavljajući, među ostalim, pitanje " kako misliti utopiju, a ne pobjeći od društva realne represije/depresije u geto ili azil za fantastične outsidere? " ART -/e/- FACT 02 donosi priloge Borisa Groysa, Charlesa Eschea, Marine Gržinić, Zorana Roška, Kristine Leko, Mihaela Milunovića, Constantina Lusera, Andreje Kulunčić, Natalie Bookchin, Magnusa Bärtĺsa, Liona Boreana, Sarawut Chutiwongpeti, Constantina Lusera, skupine Finger, Vadima Fishkina, Dalibora Martinisa, Yvonne Trapp, Erica van Hovea, Mansa Wrĺngea, Sisleya Xhafe i mnogih dr. Po svojoj sprezi umjetnosti, kulture, politike i aktivizma, ART -/e/- FACT je jedinstvena kulturna inicijativa u međunarodnim razmjerima.

Bookchin tvrdi kako kapitalizam i tržišni odnosi, ako nisu pod nadzorom, imaju kapacitet reduciranja planeta na goli resurs koji se treba iskoristiti.

Priroda se stoga tretira kao udobnost: " Pljačkanje ljudskog duha koje uzrokuje tržište usporedivo je s pljačkanjem Zemlje koju uzrokuje kapital. " [ 168 ] Bookchin je još temeljitije tvrdio da je većina aktivnosti koja konzumira energiju i uništava okoliš besmislena zbog toga što pridonose malo kvaliteti života i blagostanju.

Prije nego li možemo uistinu živjeti u harmoniji jedni sa drugima i svijetom prirode, morat ćemo izmjeniti svaku nit našeg društvenog ustrojstva, uključujući i način na koji doživljavamo stvarnost./Murray Bookchin 1921 /

Bookchin je navedena, ponajprije teoretska, usmjerenja kritizirao u više navrata pripisujući im »primitivističke«, »mističarske«, »mizantropske« i slične atribute i negirajući im srodnost, kako s vlastitim konceptom socijalne ekologije, tako i sa samim anarhizmom.

Ta je kritika na cjelovit način izložena u studiji Social Anarchism or Lifestyle Anarchism (Bookchin, 1995 b) u kojoj se već podnaslovom The Unbridgeable Chasm sugerira nepomirljivost i isključivost pozicija.

Lifestyle anarhizam je »uporno fiksiran na navodni raskid ljudskog ' posvećenog ' ili ' ekstatičkog ' jedinstva s ' Prirodom ' i na ' ražčarivanje svijeta ' posredovanog znanošću, materijalizmom i ' logocentričnošću '« (Bookchin, 1995 b: 34).

Inzistirajući na tezi da ekološkoj krizi kao rezultatu dominacije čovjeka nad prirodom prethodi problem dominacije među ljudima kao osnovno obilježje svih organiziranih oblika zajedničkog života, od prvih organskih društava do industrijskog kapitalizma, Bookchin je naznačio potrebu istraživanja problema dominacije i hijerarhije u socijalno-povijesnoj perspektivi.

S obzirom da je marksizam smatrao teoretskim modelom koji fenomen hijerahije i dominacije u najboljem slučaju tretira kao historijski nužne, a u najgorem ih promiče u pokretačke snage povijesti posebice marksizmu implicitnu pretpostavku da se upravo svladavanjem i dominacijom nad« divljom »,« neobuzdanom »i« škrtom »prirodom stječu preduvjeti za ostvarenje slobodnog društva, a hijerarhijskim organiziranjem povećava učinkovitost revolucionarnog pokreta (Bookchin, 1980:208) Bookchin je nastojao operacionalizirati anarhističko poimanje besklasnog i decentraliziranog društva bez države u kojem bi postojeći društveni odnosi bili transcendirani u slobodnim ljudskim zajednicama.

Anarhistička utopijska vizija prema kojoj su ljudi po sebi cilj radiklanog društvenog, političkog i kulturnog djelovanja kao primjer Bookchin često navodi iskustvo tzv. grupa po sklonosti u anarhista za vrijeme građanskog rata u Španjolskoj predstavljala mu je idealan socijalni koncept za ozbiljenje ekološkog društva (Bookchin, 1982).

Bookchin prirodu promatra kao cjelinu kao jedinstvo svojih različitosti koja ostvaruje ravnotežu i sklad stalno mijenjajućom diferencijacijom i stalno narastajućom raznolikošću.

Ukazujući na to da je sposobnost ekosustava da održi svoj integritet utemeljen na raznolikosti i kompleksnosti prirodne okoline, Bookchin ukazuje da je zabrinjavajuće, ali najbitnije, obilježje društvenog razvoja u suvremenom svijetu sadržano u trendu koji ozbiljno narušava navedene elemente ekološke stabilnosti (Bookchin, 1982:33).

Na drugi dio pitanja mislim da sam donekle odgovorio: Robert Paul Wolff, Harold Barclay, Noam Chomsky (samo u tekstovima Objektivnost i liberalna znanost, Odgovornost intelektualaca te Jezik i sloboda), Voltairine de Cleyre, Annie le Brun, Herbert Read (najviše zbog njegovih tekstova o vezi umjetnosti i odgoja mladih ljudi i njegove autobiografije Suprotstavljena iskustva), Alex Comfort, Paul Goodman, Murray Bookchin, a od onih starijih Benjamin R.

Njezina razvojna dimenzija u sagledavanju fenomena prema kojoj je »bitak istovremeno i postajanje« ukazuje na neprekinuti slijed u narastajućoj diferencijaciji stvarnosti (Bookchin 1990:31).

Socijalna ekologija koju je utemeljio Bookchin zasnovana je na uvjerenju da gotovo svi sadašnji ekološki problemi čovječanstva izviru iz duboko ukorijenjenih socijalnih problema.

Bookchin upozorava da se radi o samo jednoj, svakako prevladavajućoj, dimenziji uma i racionalnosti ne pristajući da se oni zbog toga dovode u pitanje kao takvi.

Stoga, on nastoji afirmirati dijalektički ili kako sam navodi organski um smatrajući ga bitnom značajkom prirode same, ali i upućujući na njegovu prisutnost u bogatoj europskoj dijalektičkoj tradiciji od predsokratika i klasične grčke filozofije do dijalektičkog uma koji prožima Hegelovu logiku (Bookchin 1990 a: 25).

Bookchin ističe procesualnu prirodu dijalektičkog uma u Hegela gdje je on znatno više od metode za sagledavanje stvarnosti: »Ovdje dijalektika predstavlja, u stvari, ontološku formu kauzalnosti.

Logika se u Hegelovim djelima združuje sa ontologijom« (Bookchin 1990 a: 26).

Drugo, tijekom ranih osamdesetih proučavanje geneze hijerarhije i dominacije kao bitnih civilizacijskih oznaka Bookchin je integrirao s afirmacijom socijetalnih obilježja karakterističnih za tzv. organsko društvo pod kojim je podrazumijevao primitivne, odnosno predpismene plemenske zajednice.

Bookchin se ovdje poziva na rezultate antropoloških istraživanja Dorothy Lee i Paula Radina, ponajviše na njihove spoznaje o visokom stupnju jednakosti i odsutnosti dominirajućeg odnosa prema prirodi.

Očito je da Bookchin preuzima koncept organskog društva, možda ne kao skicu, ali svakako kao inspirativni impuls koji bi, uz određene izmjene trebao biti prisutan u utopijskoj viziji ekološkog društva.

Američka multimedijalna umjetnica Natalie Bookchin, predstavit će svoje recentno umjetničko stvaralaštvo.

Od sredine 90 - ih, Bookchin istražuje virtualni svijet interneta koji koristi kao medij izraza, ili za nastanak novih radova (upotrebom fotografija i video isječaka koje preuzima s interneta).

Problem je sadržan u tome da je, ukazujući na socijalno kritički naboj socijalne ekologije, na njezinu usmjerenost na propitivanje socijalnog ishodišta ekološke krize, Bookchin socijalnu ekologiju zagovarao kao otvoren i slobodan dijalog koji će biti na tragu ozbiljenja »jedinstva u mnoštvu« i kojeg će krasiti narastajuća »kompleksnost i različitost« mišljenja i djelovanja.

Čini se da pojedine kritike Bookchina (Clark, Kovel, Merchant, Watson) na to nisu obraćale previše pozornosti koprcajući se u pitanjima predstavlja li Bookchin »prepreku razvoju socijalne ekologije« ili ne, zanemarujući metodološke slabosti Bookchinovih pokušaja da ideal-tipskim dihotomnim pristupom zahvati cjelinu suvremene ekološke problematike, upravo njezinu narastajuću kompleksnost i izdiferenciranost i na taj način vlastiti koncept socijalne ekologije pretvori u svojevrsnu teoretsku »zgradu bez stanara«

U: Murray Bookchin: Naturezs Prophet Santa Cruz: Capitalism, Nature, Socialism

Ovakvom razvojnom trendu Bookchin suprotstavlja pretpostavku prema kojoj prirodna evolucija stremi narastajućoj kompleksnosti i život na planetu čini mogućim jedino kao rezultat biotičke raznolikosti.