To su primjerice Boris Papandopulo, Ivo Maček, Milan Horvat, Jurica Murai, Tomislav Neralić, Ruža Pospiš Baldani, Srebrenka Jurinac, Berislav Klobučar i Mladen Bašić.

Redom je riječ o najuglednijim imenima svjetskog stvaralaštva i izvodilaštva a domaće snage brane Josip Magdić, Rudolf Matz, Boris Papandopulo i Ivan pl. Zajc te dirigenti Nikola pl. Faller i Milan Sachs.

Ove godine dodijeljeno je i pet posebnih priznanja i to: u dramskom programu Posebno priznanje " Dr. Đuro Rošić " Goranu Lelasu za ideju i kostimografiju predstave " Somewhere city " ansambla Talijanske drame te promicanje kazališta za djecu; u opernom programu dva posebna priznanja " Boris Papandopulo ": predstavi " Madama Butterfly " za glazbeni izvedbeni domet na premijernoj izvedbi pod dirigentskim vodstvom Ivana Repušića i s Hui He u ulozi Cio-Cio-San i Davoru Lešiću za ukupan doprinos repertoaru riječke Opere i sudjelovanje u svim premijernim produkcijama u dvije protekle kazališne sezone.

Dodijeljena su i dva posebna priznanja " Boris Papandopulo " u okviru baletnog programa i to: gostujućem plesnom paru Bojani Nenadović Otrin i Ronaldu Savkoviću za izvedbu i domet na premijernoj izvedbi predstave " Ana Karenjina " u koreografiji Dinka Bogdanića te Staši Zurovcu za autorski doprinos riječkom Baletu u protekle tri kazališne sezone odnosno predstave Romeo i Julija, Proces i Daphnis i Chloe.

Takvim ga doživljavamo u opusu Krste Odaka (1888 - 1965), autora " narodne opere " Dorica pleše (1933), ali i nekih zborova i komornih opusa koji se kreću na rubovima tonalitetnog sustava, u zborovima i scenskim oratorijima Ivana Brkanovića (1894 - 1975), koji poput Štolcera Slavenskog inovacijsku energiju folklora traži u njegovim arhaičnim slojevima, upravo kao i Boris Papandopulo (1906 - 1991), uz Stjepana Šuleka (1914 - 1986) svakako najznačajniji predstavnik onog dijela hrvatske glazbe 20. stoljeća koja se nije radikalnije otvarala poticajima Novog onako kako su joj iz svijeta počeli pristizati nakon 60 - ih godina uglavnom zaslugom zagrebačkog Muzičkog biennala, nakon Varšavske jeseni najstarijeg međunarodnog festivala suvremene glazbe u istočnom dijelu srednje Europe.

Najbolje baletno ostvarenje u cjelini u protekle tri sezone riječkog Kazališta jest predstava " Romeo i Julija " Sergeja Sergejeviča Prokofjeva u koreografiji i režiji Staže Zurovca i pod dirigentskim vodstvom Nade Matošević koja se okitila Nagradom " Boris Papandopulo ".

Kako bi svi stekli jasan uvid u važnost održavanja ovoga Festivala, reći ću da su na njemu u povelikom nizu skladatelja bili prisutni i Boris Papandopulo, Stjepan Šulek i Jakov Gotovac.

Uskoro je uslijedila i prva predstava Opere i baleta - Zajčev " Nikola Šubić Zrinjski ", kojom je 2. studenog 1946. ravnao Boris Papandopulo, a naslovnu ulogu pjevao Milan Pichler.

Autorica izložbe Boris Papandopulo, stvari glazbe Erika Krpan, koja se dugo i temeljito bavi Papandopulom, opsežnim je i zanimljivim tekstovima opremila prigodnu programsku knjižicu urednice Eve Sedak.

Nagradu " Boris Papandopulo " za najbolje operno ostvarenje u cjelini u sezonama 2002./2003. i 2003./2004.:

Iste, 1906. godine, rođeni Boris Papandopulo i Dmitrij Šostakovič, te 10 godina stariji Josip Štolcer Slavenski svaki su na svoj način glazbom snažno progovorili o stvarnosti u kojoj su živjeli.

Održao je niz značajnih recitala i koncerata među kojima su: Serata Napoletana recital napolitanskih canzona u Talijanskom institutu za kulturu; Nei Suoni Dei Luoghi - u Mariano del Friuli (suradnja s Hrvatskom glazbenom mladeži) - solistički koncert Arie Sacre; Matineja mladih opernih pjevača u muzeju Mimara u povodu 145. obljetnice rođenja Milke Trnine; III, IV, V dani Josipa Kašmana na Malom Lošinju; Koncert u HNK Varaždin - Ulomci iz opera; Hommage Milki Trnini - gala koncert opernih arija u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu; 11. Senjske koncertne večeri; Mladi za Wagnera - Mala dvorana KD Vatroslav Lisinski; U sklopu humanitarne akcije Korak u život nastupio uz slavnog baritona Lea Nuccia i Zagrebačku filhar moniju pod ravnanjem dirigenta Ivana Repušića; Boris Papandopulo: kantata Carmen Boscovichianum u Koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski pod vodstvom maestra Maria Penzara - svečana proslava 300. obljetnice rođenja Ruđera Boškovića.

Hrvatski skladatelj Boris Papandopulo rođen je u Njemačkoj1906. u Honnefu na Rajni, a umro 1991. u Zagrebu i jedan je od najplodnijih i najznačajnijih hrvatskih skladatelja uopće.

Boris Papandopulo ispisao je u skladu sa svojom ingenioznom invencijom djela koja plijene pažnju slušatelja u kontinuitetu dramaturški sjajno koncipiranom glazbom čija su polazišta nerijetko u glazbi tla s kojega su potekli i tekstovni predlošci.

Boris Papandopulo, sin pjevačice Maje Strozzi, jedan od najvećih kompozitora, također je potomak te obitelji.

Za razliku od repertoarno tradicionalisti č ki nastrojene Zagreba č ke filharmonije (koja ć e u ovoj sezoni ipak izvesti pet skladbi Borisa Papandopula te po jednu Igora Kuljeri ć a, Sr đ ana Dedi ć a, Sre ć ka Bradi ć a i sada ve ć obvezatnog Ive Josipovi ć a), Simfonijski orkestar i Zbor Hrvatske radiotelevizije u svojim koncertnim ciklusima sustavno promi č u noviju, ali i recentnu hrvatsku glazbu (Boris Papandopulo, Stjepan Šulek, Ivan Mateti ć Ronjgov, Natko Dev č i ć, Stanko Horvat, Pavle Dešpalj, Davorin Kempf, Berislav Šipuš, Mladen Tarbuk, Ivo Josipovi ć).

Prvi se izjasnio maestro Boris Papandopulo, na dan 21. veljače 1949. Nije se uopće osvrtao na idejnu stranu libreta, nego je pisao isključivo o vrijednosti glazbe, i to vrlo negativno: Âť (...) Harmonijsko tkivo izrađeno mjestimično primitivno, mjestimično sasvim u duhu impresionizma (...) Najslabija strana djela je izradba same orkestralne partiture, kojoj nedostaje logike i znanja.

Ovogodišnja nagrada« Boris Papandopulo »za najbolju opernu izvedbu u cjelini pripala je izvedbi dječje opere« Pčelica Maja »skladatelja Brune Bjelinskog.

Izvela je i Tri kompozicije za klavir koje joj je 1986. posvetio Boris Papandopulo.

Tako su i obljetničari Milo Cipra, Ivan Brkanović i Boris Papandopulo, kao i retrospektivama obuhvaćeni Stjepan Šulek, Stanko Horvat i Berislav Šipuš bili predstavljeni manje-više dobro poznatim repertoarnim skladbama, umjesto da se pokušalo zaviriti i u slabije poznate, a jednako vrijedne segmente njihovih opusa.

U Zagrebu je Ljubica Oblak-Strozzi gostovala nekoliko puta, a prigodom gostovanja 1932. kao Amelija u Krabuljnom plesu Boris Papandopulo, tada glazbeni kritičar Novosti, istaknuo je njezin " otmjen nastup, lijep glas pun prodorne snage, kulturu pjevanja, pomno razrađenu ulogu, dramske akcente i uvjerljivu glumu ".

Naime, akademik Nikica Kolumbić (1930. 2009.) svojedobno je na poticaj Daniela Marušića sakupio hrvatske srednjovjekovne tekstove na starohrvatskom čakavskom jeziku, tekstove iz Osorsko-hvarske pjesmarice i tekstove Marka Marulića i na temelju tih je tekstovnih predložaka Boris Papandopulo skladao Osorski rekvijem (praizveden 24. srpnja 1977. godine na drugim OGV) i Osorski misterij (praizveden 10. srpnja 1979. godine na četvrtim OGV).

25. veljače - Na današnji dan 1906. u Honnefu na Rajni rođen je skladatelj i dirigent Boris Papandopulo.

Temeljem toga povjerenstvo je odlučilo dodijeliti posebno priznanje« Boris Papandopulo »zboru i orkestru za izvedbu opere« Judita »skladatelja Frane Paraća.

Boris Papandopulo i Tri hrvatska plesa sa stiliziranim folklornim obrascima, od kojih je najupečatljiviji onaj istarski u Moderatu, odlična su završnica, zbog koje se ponovno može osjećati nacionalni ponos.

Djelo je naime još prošle godine naručio Daniel Marušić sa željom da se zaokruži Osorska trilogija na tekstove iz Osorsko-hvarske pjesmarice iz 1533. Prva dva dijela svojevremeno je skladao i ravnajući sam predstavio Boris Papandopulo.

Preostala dvojica su Boris Papandopulo i Milo Cipra, a Zagrebačka je filharmonija odlučila tu činjenicu odraditi u jednom jedinom mahu, prigodnim koncertom održanim u dvorani Lisinski.

Jer, Boris Papandopulo je nedvojbeno svjetski skladatelj.

Na poticaj osnivača i ravnatelja Osorskih glazbenih večeri Daniela Marušića skladao je Boris Papandopulo (1906. - 1991.), jedan od najznačajnijih i najplodnijih hrvatskih skladatelja, dva dijela zamišljene trilogije, koja se trebala sastojati od kompozicijskih blokova Osorski requiem, Osorski misterij i Plač puka osorskoga.

U izvedbi su sudjelovali Cynthia Hansell-Bakić, sopran, Nina Čangalović, alt, Noni Žunec, tenor, Ante Mijač, bas, Mješoviti zbor Radio-televizije Zagreb, Željko Marasović, orgulje, Anđelko Ramušćak, Zvonimir Stanislav, sopile, Marijan Makar, električna gitara i Zlatko Crnković, recitator, a izvedbom koja je izazvala oduševljenje publike, ravnao je autor Boris Papandopulo.