To je međutim godina osnutka bosanske vikarije.

Među znamenitijim vikarima Bosanske vikarije, u prvim stoljećima njenoga utemeljenja i djelovanja, ističe se fra Jakov.U tijeku 1432. g. general Reda imenuje ga za svog izvanrednog komisara i reformatora u Bosanskoj vikariji.

Date su mu izvanredne ovlasti, tako da je mogao obnašati sve službe i obaveze vikara.Na izbornoj skupćini Bosanske vikarije 1435. g. bude izabran za vikara.

Kako je naprijed navedeno, nastanak svetišta vezuje se za vikara Bosanske vikarije fra Jakova Markijskog, koji je tu službu obavljao 1435. - 1438. g.

Prema buli Cupientes od 14. svibnja 1447. izdanoj prigodom diobe ugarskih opservanata od bosanske vikarije, granica između bosanske vikarije i nove ugarske vikarije imala je biti rijeka Drava i samo bosanska vikarija s područjem od Drave do Jadrana imala je uživati povlastice koje su pape podijelili bosanskoj vikariji.

U vremenu 1435. - 1438. g. u Deževicama stoluje vikar Bosanske vikarije fra Jakov Markijski. (vikarija je bila prva franjevačka zajednica na prostorima BiH) Iako se Deževice u pisanim izvorima prvi put spominju 1403. g., sigurno je da su one kao naselje i mjesto daleko prije nastale, jer su imale vrlo važnu ulogu u proizvodnji srebra i trgovini u kraljevini.Po dolasku Turaka i propasti bosanske kraljevine 1463. g., Turci pored ostalih brojnih crkava i samostana pale, ruše i crkvu i samostan (rezidenciju) u Deževicama, a župa propada.

Tako se i obje bosanske vikarije od 1517. nazivaju provincijama.

Ovakav razvoj bosanske vikarije ju je doveo u vodeći položaj na čitavom Balkanu, a njeno područje se proteže od Apulije na sjeveru Italije pa do Crnog mora.

Ban Ivan Moravički u 15. stoljeću gradi samostan u koji dovodi 1420. godine franjevce iz Bosanske vikarije.

Kad je fra Bartul Alverenski, vikar Bosanske vikarije, na poticaj pape Grgura XI. pozvao 1372. godine iz raznih franjevačkih provincija oko 60 učenika i uzornih redovnika za misionare u Bosni, među njima je bio i fra Nikola.12 godina prolazio je područjem Bosne propovijedajući i svojim uzornim životom svjedočeći Evanđelje.

U to vrijeme na području Gunje se nalazio franjevački samostan bosanske vikarije koji je pripadao mačvanskoj kustodiji.

Prema predaji kraljica Elizabeta je za vrijeme zatočeništva vezla u zlatu misnicu (planitu) za novigradsku crkvu, a koja se i danas čuva u župnoj crkvi Porođenje BDM u Novigradu. 1393. Godine ban butko Kurjaković obnavlja i proširuje crkvu sv. Kate koja je tada pripadala franjevačkom samostanu bosanske vikarije.

Prije osnutka Bosanske vikarije ne čini mi se da ima franjevaca između Cetine i Neretve.

Martin Frankopan je 1453. dogradio crkveni brod koji je dosezao do polovice današnjega glavnog broda i uz crkvu podigao samostan za franjevce tadašnje Bosanske vikarije.

U sastavu Bosanske vikarije 1506. spominje se posebna Trsatska kustodija sa samostanima u Trsatu, Senju, Cetingradu, Stjeničnjaku, Modrušu, Brinju i u Zvonigradu.

U tvrđavi na slavonskoj strani sagradili su franjevci bosanske vikarije samostan svete Marije, uz dobru pomoć plemića Gileta i naroda.

Tijekom 15. stoljeća u Herceg Novome djeluju i franjevci Bosanske vikarije, čija će djelatnost na ovom području tijekom idućih, mijenama bremenitih stoljeća, imati iznimno važnu ulogu za očuvanje Katoličke vjere tamošnjega stanovništva.

Riječ je o samostanima Bosanske vikarije (a ne provincije) osnovane još 1340. Događaji iz dokumenta 1575. su u Duvanjskoj kustodiji te vikarije, provincije, čega?

Nema pisanih izvora koji govore o nastanku svetišta, ali je sigurno da njegov nastanak vezan za boravak fra Jakova Markijskog u Deževicama kada je obnašao dužnost vikara Bosanske vikarije u vremenu 1435. - 1438. godine, i kasnije kada je proglašen za sveca.

U organizaciono-pravnom smislu bili su članovi Bosanske vikarije.

U prvomu popisu samostana Bosanske vikarije, koji je sastavljen oko god. 1380. i koji nam je sačuvao talijanski pisac fra Bartolomej iz Pize, u svomu glasovitu djelu o životu sv. Franje, navodi da je tada Bosanska vikarija imala 35 samostana razdijeljenih u 7 kustodija.

Kako su granice bosanske vikarije ovisile o ratnim prilikama i turskim osvajanjima, ona je 1514. podijeljena na Bosnu Srebrenu, koja je bila pod turskom vlašću i Bosnu Hrvatsku, koja je bila pod vlašću katoličkih vladara (pod tim imenom ostala je sve do 1688).

Obrađivat će cjelinu povijesno-kulturnog i društvenoga naslijeđa na području Bosanske vikarije, gdje je franjevačka provincija djelovala, te ulogu koju u suvremeno doba ima Bosna Srebrena.

Tu Jurišić veli: " Priču da su se franjevci naselili na otok već u prvoj polovici XV. st., i to za vrijeme vikara Bosanske vikarije sv. Jakova Markijskog (1432 1439.) [ ] prvi je 1775. g. ukratko objavio nepouzdani fra Luka Vladimirović (1718 1788.) u knjižici " Pripisagnie poçetka kragliestva bosanskoga s mnogim drugim lipim uspomenam " (Mleci, 1775.), a 1778. opširnije s mnogo više mašte [ ] zabilježio u Arhivskoj knjizi imotskoga samostana (Lib. arch., 22, ASI) fra Šimun Gudelj (1724.? 1804.).

Nakon izgradnje je doveo franjevce iz Bosanske vikarije.

Uzput ćemo pronaći ozbiljan Heuberov propust oko bosanske vikarije.

Samostan je građen za braću Bosanske vikarije.

U tom svijetlu trebamo gledati i podjelu Bosanske vikarije 1514. godine i osnivanje Bosne Srebrene kao čin prilagodbe i znak lojalnosti prema novoj državi.

Jedan od takvih samostana Bosanske vikarije bio je i samostan sv. Marije u Makarskoj.

U tom samostanu bilo je sijelo vikara bosanske vikarije i kustodije, kada se vikarija oko 1348 razdijelila u više upravnih područja.