" Svećenikovu djecu " do četvrtka 17. siječnja vidjelo je 93.690 gledatelja, a " Maršala " 2000. godine 100.087. Nova uspješnica našeg redateljskog hitmejkera postat će, tako, niti u mjesec dana kinodistribucije, drugi najgledaniji hrvatski dugometražni igrani film od 2000. naovamo iza " Što je muškarac bez brkova " (152.276 ljudi), odnosno četvrti najveći hit od osamostaljenja Hrvatske, dakle u posljednje 22 godine, nakon Brešanova prvijenca " Kako je počeo rat na mom otoku " (337 tisuća), crtića " Čudnovate zgode šegrta Hlapića " Milana Blažekovića (217.000) i spomenutog Hribarova blockbustera.

Jeftiniji je od Brešanova jer ima samo tri epizode tv serije.

Tipična težnja hrvatskih redatelja od devedesetih do danas, da komedije završe ozbiljnim, najčešće tragičnim završetkom, oštetila je kvalitetu Brešanova prvenca, još više Grlićeve Karaule, a najviše Kulenovićeva ostvarenja.

Brešanova zamisao da se De Sadovim preferencijama suprotstavi ex-jugoslovenski društveni sado-mazo jasno je izvedena do kraja u ovom duhovitom i snažnom štivu.

Prisjetimo se Brešanova Hamleta u Mrduši Donjoj i Paljetkova Poslije Hamleta.

Ivan Maloča, vlasnik Interfilma, neovisnom produkcijom se bavi od 1989., a producirao je neke od najboljih hrvatskih filmova poput Ogrestine Crvene prašine i Tu, Brešanova Maršala i Svjedoka, te brojne dokumentarne filmove i reklame.

Brešanova režija katastrofalna, imam osjećaj da se uopće nije bavio glumcima.

U potpunoj suglasnosti, svi prisutni naglasili su utjecaj Brešanova filma ' ' Kako je započeo rat na mom otoku ' '.

VREMEPLOV Kako je počeo rat na mom otoku: Brešanova pašta nenadmašan pulski hit

- Kako komentirate tematiku Brešanova filma pad nataliteta koji se rješava bušenjem kondoma?

Sjetimo se Bakarićeve Smrti Stjepana Radića, Brešanova Hamleta u selu Mrduša Donja, Nečastivoga na filozofskom fakultetu, Hadžićeve Revolucije u dvorcu, Domagojade trolista Mujičić-Senker-Škrabe, a poglavito Kušanovih sjajnih i drskih Tornja, Svrhe od slobode, Naivaca, Vaudevillea.

Brešanova priča o mladom svećeniku na dalmatinskom otoku koji, da bi povećao natalitet, počinje bušiti zapakirane prezervative, imala je dobar tajming za početak prikazivanja, među ostalim i zbog aktualne rasprave o uvođenju zdravstvenog odgoja u škole.

Od tri najgledanija novija hrvatska filma (Kako je počeo rat na mom otoku, Što je muškarac bez brkova, Maršal), Brešanova su dva na prvom i trećem mjestu, slično Cameronu koji drži sami vrh američke i svjetske liste (Avatar, Titanic).

Reakcije kinogledatelja na teasere Brešanova filma zasad su više nego dobre.

Nakon zrcalnoga razgovora sa svojom fizionomijom, s vlastitim licem, nakon što sam dao svoj skromni tekući prilog gradskoj kanalizaciji, vratio sam se u ITD-ov kafić, bivšu Crnu dvoranu, u kojoj se dogodila praizvedba Brešanove tragigroteske Hamlet u Mrduši Donjoj u režiji Božidara Violića i odakle je potekla Brešanova književna slava, uz kavu i cigaretu ćaskamo neobavezno o svemu i svačemu, kako to već biva prije svake predstave.

Darko citira iz Brešanova romana: Crkveni Ured za čistoću vjere pali knjige i u školama Darwina zamjenjuje biblijskom Genezom.

Ne, one nisu ni Brešanova ni svećenikova djeca, ali su bića sa slika i imaju pojednako dobar smisao za timing, premda bez komercijalnih primisli

Posljednji, neznanstveni dio donosi tri kratka polemička teksta kojima se nastoji potaći na razmišljanje ili, kako je već rečeno, izgovoriti prešućeno, pa će autorica tu dirnuti u nedodirljivost Slobodana Šnajdera, protiviti se ideji o neigrivosti Brešanova Hamleta van komunističkog sistema, a u skladu sa svojim teorijskim, ali i etičkim promišljanjima, u posljednjem će se tekstu, otvorenom pismu Mati Matišiću, autorica pitati kada će doći vrijeme da se kroz hrvatsku dramu afirmiraju vrijednosti iz rata, ponajprije slika branitelja koja u domaćim dramama s ovom tematikom nije nimalo pozitivna.

Iz istog je razloga proteklih godina u nekoliko navrata s uspjehom postavljana najizvođenija Brešanova komedija Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja iz 1971. jer je, jednako kao i Svečana večera, govorila o problemima nekih drugih olovnih vremena.

U kontekstu svih naših pretvorbi i bogatih povratnika iz inozemstva Brešanova komedija dobiva sasvim novu, iznimno suvremenu dimenziju, a govoreći o njezinom novom uprizorenju u redateljskom čitanju Zorana Mužića ona otkriva bogatstvo Brešanove fine psihologizacije karaktera, točnog hijerarhijskog odnosa u kojem predstavnici lokalne vlasti pritišću one ispod sebe, a sve to u ovoj predstavi jedino i isključivo kazališnim mehanizmina.

Osim toga, uvjeren sam da će, kad se među tim TV filmovima dogodi veliko djelo za festivale i kina, televizija to prepoznati, kao u slučaju prvoga Brešanova filma, koji je bio TV produkcija.

Naravno, ne treba zaobilaziti sretnu okolnost po kojoj su glavni potpisnici filma brat i sestra Tribuson, dakle, ljudi koji su vrijeme i mjesto imali prilike doživjeti iz srodne vizure i senzibiliteta, ali ono što nam se čini bitnijim od te pretpostavke jest činjenica da se ovakvim filmovima filmovima kao što su Schmidtova Kraljica noći ili Matanićeva Blagajnica hoće ići na more, eventualno Brešanova dva naslova i Tri muškarca Melite Žganjer, same Tribusonove u okviru hrvatske kinematografije promovira vid estetskog i etičkog svijeta campa.

Nakon svojedobne pobjede Brešanova Maršala u Forumu i prošlogodišnjeg ulaska Svjedoka u konkurenciju (uz nagradu za mir i nagradu Ekumenskog žirija), olakšan je put i drugim hrvatskim autorima, a uvrštenje Sviličićeva filma u program Foruma potvrđuje da je hrvatska kinematografija u Berlinu nesumnjivo na cijeni (za razliku od Cannesa i Venecije).

Brešanova zamisao da se De Sadovim preferencijama suprotstavi ex-jugoslovenski društveni sado-mazo jasno je izvedena do kraja u ovom duhovitom i snažnom štivu.

Uglavnom, nešto između koncepcija njegova novog filma rezultirala je isto takvim kvalitativnim dosezima, pa iako mu se ambicioznost i polazna intrigantnost ne mogu osporiti, konačan je dojam mlak. Nije kraj vrijednošću je negdje između Brešanova najpopularnijeg i najslabijeg filma Kako je počeo rat na mom otoku, te solidnijih uradaka kakvi su Maršal i Svjedoci.

Nova Brešanova komedija tako govori o mladom svećeniku Fabijanu koji dolazi na mali dalmatinski otok, a u želji da poveća natalitet prepušta se čitavom nizu suludih akcija koje bi mu trebale pomoći u ostvarivanju zacrtanog.

Brešanova drama, tada žanrovski određena kao groteskna tragedija, danas groteskna komedija«.

Tako čestita i hrabra, Brešanova izjava implicira da nešto nije u redu s krvotokom kolektivnog pamćenja neke zemlje koja tako veliku ulicu imenuje po jednom od glavnih projektanata etničkog čišćenja u BiH i Hrvatskoj.

Pitanje koje se na kraju nameće manje se tiče karaktera Brešanova sljedećeg romana, koji sasvim sigurno piše, ako već nije i pri samu kraju, a više mogućega ključa po kojemu bi mogla eventualno izostati objektivno očekivana reakcija na Državu Božju 2053.

A onaj tko je roman uzeo u ruke i odlučio se na čitanje, obavio je to najvjerojatnije u vrijeme sada već prošlih saborskih izbora, dakle, u atmosferi koja je čitanju najnovijega Brešanova romana davala u najmanju ruku poseban štih, ako ne i nešto više.