Prve tragove naseljavanja na podrucju Baške Vode nalazimo u razdoblju ranoga brončanoga doba (1700 - 1500 godina prije Krista).

Inače, stanovništvo spomenutih dviju kultura iz brončanoga doba živjelo je u nadzemnim kućama ali i u poluzemunicama kakva je pronađena na lokaciji porušene rodne kuće Ivana Kozarca.

Beč je dao zlatnu narukvicu iz Bilja iz srednjega brončanoga doba, iz 17. st. prije Krista (velika slika).

Početak ranoga brončanog doba određen je između 1850. i 1800. pr. Kr., početak srednjega brončanog doba između 1580. i 1550. pr. Kr., početak kasnoga brončanog doba oko 1300. pr. Kr., a kraj brončanoga doba, odn. početak željeznoga doba oko 800. pr. Kr.

U Istri su naselja na otvorenom prostoru i pećinska staništa, te metličasto ukrašivanje stijenki keramičkih posuda (Brijuni, Pećina Cingarela, Trogrla pećina, Novačka pećina, Podosojna pećina, Romualdova pećina, Šandalja, Pradišel) tekovine eneolitika koje se nastavljaju i u prvoj fazi brončanoga doba.

On je rekao da su tijekom arheoloških iskapanja, koja od lipnja traju na lokalitetu Pernjak - na budućoj dionici autoceste Zagreb-Lipovac od Županje do Lipovca - pronađeni brojni arheološki nalazi, za koje se pouzdano može reći da pripadaju razdoblju završne faze srednjega i početne faze kasnoga brončanoga doba, dakle između 1300. i 1250. godine prije Krista.

Usporedimo li te nalaze, kao i nalaze iz brončanoga doba, koji su nađeni na lokalitetu Lepodrevci, sa alatkama koje su Bizovčani koristili u drugoj polovici 19. stoljeća i prvih godina 20. stoljeća, možemo zaključiti da je tehnološki razvoj ovog područja vrlo spor.

Krajem brončanoga doba, između 13. i 9. stoljeća prije Krista, nastupilo je burno razdoblje intezivnih nemira i pomicanja naroda.

Oko gradina ranoga brončanoga doba nalaze se tumuli, u srednjem se brončanom dobu mrtvi pokapaju u nekropolama uz bedeme naselja, a s nastupom željeznoga doba prelazi se na spaljivanje pokojnika (incineracija).

Razvijene kulture brončanoga doba Sredozemlja (mikenska civilizacija) istim su putovima kulturno utjecale u obrnutom smjeru na kontinentalnu Europu.

U Istru je jantar najranije stigao na poč. brončanoga doba (tumul Žamnjak kraj Rovinjskoga Sela i Škicini kraj Vodnjana), a poslije je, u kasno brončano doba i u željezno doba dokumentiran u grobovima nekropola (Vrčin, Pula, Beram, Picugi i Kaštel kraj Buja).

Tu su od 1977. do 1980. obavljena velika iskapanja na površini od 213 m2, gdje su u kulturnu sloju, debelu mjestimice do 3,5 m, pronadeni slojevi od starijega neolitika (impresso keramika), mlađega neolitika (hvarska kulturna skupina) do eneolitika i brončanoga doba. footnote Brunislav Marijanović: Ravlića pec ' ina (Pec ' Mlini), Glasnik Zemaljskog muzeja BiH, sv. 35 - 36, Sarajevo, 1980./198 L, str. 1 - 97./footnote U Posušju i Grudama otkriveno je još nekoliko neolitičkih lokaliteta.

Naime, nakon faze brončanoga doba nema tragova iz željeznoga doba, kada se naselja očito koncentriraju na kopnu.

Na području između rijeka Pada i Dunava nađeni su mnogobrojni primjerci iz razdoblja prijelaza brončanoga doba u željezno, a posebno od kraja VII. st. do kraja IV. st. pr.

Eneolitik ili bakreno doba (lat. aeneus: mjeden, bakren i grč. λίϑος: kamen), prapovijesno razdoblje koje je nastupilo nakon neolitika i trajalo do brončanoga doba, približno od 3500. pr. Kr. do 2200. pr. Kr., a glavna mu je značajka uporaba bakra u izradbi oruđa, oružja, nakita.

Za područje Kompolja dokumentiran dokaz o čovječjem bivstvovanju počinje iz razdoblja kasnoga brončanoga doba (1.000. do 800 g. pr.

Na temelju značajki koje su uočene već tijekom iskopavanja vjerojatno je da pretpovijesni slojevi u spilji pripadaju razdobljima bakrenoga doba (eneolitika) i brončanoga doba.

Zanimljiv lokalitet koji mnogobrojnim artefaktima svjedoči o životu brončanoga doba godinama nastavljaju istraživati arheolozi.

Gradinama se najčešće nazivaju prapovijesna utvrđena naselja, koja se počinju graditi krajem eneolitika i početkom ranoga brončanoga doba, odnosno oko 2000. god. prije Krista.

Prve pouzdanije vijesti o postojanju tog puta dolaze za brončanoga doba.

Na nastanak gradina utjecali su opći pov. događaji, etnička previranja i gospodarsko-društvene promjene početkom brončanoga doba.

Najstariji eksponat koji naš sugovornik posjeduje u svojoj zbirci je vrh koplja iz brončanoga doba koje datira iz 2200. 1600. godine prije Krista.

Afrika), a ostatci drva u iskopinama iz brončanoga doba (Španjolska).

Baveći se ovom problematikom, arheolog Zdenko Brusić će u svom tekstu " Razdoblje neolitika, bakrenoga i brončanoga doba " (" Privlaka ", Zagreb, 2000.) za početak spomenuti dvije pronađene kamene glačane sjekire s probušenim rupama za nasad, koje zajedno s pronađenim nožićima i kamenim vrhovima strelica karakteriziraju početak bakrenog doba.

Da se na ovim prostorima živjelo u pretpovijesnom razdoblju dokazuje nam pronalazak ostave s 332 dobro očuvana uporabna predmeta iz srednjega brončanoga doba, koju je na njivi Lepodrevci 1885. godine izorao jedan bizovački seljak.

Iskapanja na gradini Jelarji i u Starom Milju dala su arheol. gradivo od starijega brončanoga doba do sr. vijeka (Civico Museo Archeologico di Muggia).

A vjerovanje u primitivne priče iz Brončanoga doba, Staroga i Srednjega vijeka gdje se ljudima ukazuje Bog iz gorućega grma, gdje šalje svoga sina na samoubilačku misiju i gdje se ukazuje kroz anđela u nekoj pećini zbilja je prava stvar.: lol:

Stara povijest obuhvaća razdoblje od brončanoga doba do temeljite preobrazbe antici svojstvenih fenomena na prelasku u srednji vijek.

Dvigrad, mjesto još iz brončanoga doba, danas nenastanjeno, obavijeno je velom mističnosti i otajstvima prošlih vremena koja kruže uskim uličicama, i sasvim tiho prolaze crkvama oslikanim freskama Šarenog Majstora.

Na brdu Gradac Turan (475 m) bila je gradina, naseljena od ranoga brončanoga doba do zrelog željeznoga doba, ali je uništena zbog iskorištavanja kamenoloma.