U svojoj etnogenezi bosanski Slaveni, kasnije Bošnjaci ili Bosanski Muslimani, kao središnji južnoslavenski narod, vrlo malo su se miješali sa drugim narodima, što nije slučaj sa okolnim Južnim Slavenima, u čijoj je etnogenezi udio neslavenskog elementa prilično značajan - na istoku Grka, Albanaca, Cincara, Rumuna i drugih, a na zapadu Nijemaca, Italijana, Mađara, Čeha itd.

»Je li to istina, da bi se njegov Juraj tako ponizio?« Ante je otišao kod Cincara Marka, da mu dade na zajam 500 forinti.

Srbi su umjetna nacijaOd kuršumlije do Bugarske žive posrblejni Bugari pravoslavci koji su u 19 stoljeću potpali pod srpsku državu i SPC a i dan danas se tamo govori bugarskim jezikom.U istoćnoj Srbiji žive posrbljeni Vlasi/Rumunji koji su posrbljeni u 19 stoljeću ali i dan danas mnogi govore vlaškim.Također prema Jovanu Erdeljanoviću u umjetnu srpsku naciju se asimilirao veliki broj Cigana zbog istovjetnosti vjere kao i Cincara koji su nosili Srbiju u 19. i prvoj polovici 20 stoljeća.. Prekodrinski Srbi su većinom štokavizirani Vlasi.

Zanimljivo je da je cak i u Bosni u 19. stoljecu bilo naseljenih Cincara.

U selu Bijela je Cincara isto tako bilo oko 100, dok je Srba bilo 3 - 4 puta vise, ali je opet crkva bila u kalajdziskoj mahali.

Eto mali i općeniti prilog, duga je to Priča iz Hrvatske, zemlje \ " socijalizma \ " i \ " jednakosti \ " i jednakossssti (ovo zbog onog cincara Ace).

Nakon četverogodišnjeg vlastitog napornog rada, velikoga truda i odricanja, uz svesrdnu pomoć velikog broja donatora, a posebice Mirjane i Vlade Gelo, na prostranoj zaravni Kruzi u podnožju Cincara zablistala je prekrasno građevina.

Ponos mjesnog Planinarskog društva Cincara i njegovog predsjednika Ive Čeke, kao i svih mještana ovoga kraja.

Izbacila sam nekakvu ružnu psovku i tako probudila Cincara.

Zanimljivo je da su najmasovniji bili predstavnici Planinarske udruge Panos iz Kutereva koji su došli s 45 svojih članova, domaćina - HPD Zavižana, koji su bili suorganizatori bilo je 20, Željezničara iz Gospića 18, Crnopca iz Gračaca 10, Mrsinja iz Korenice i Prpe po 7 planinara, Škamnice iz Brinja 6, Visočice 5, Gromovače Otočac 4 i Rajinca iz Krasna 2. Od drugih planinarskih društava ličko-senjske susrete uveličali su planinari Zagreb Matice (14), Cincara iz Livna (11), Željezničara Zagreb (10), Malačke (9), Belišća (7) i ostalih s manjim brojem.

Kako je samo mogao još jedan dan pred time da se toliko ponizi te pođe glavom u neuglednu kuću škrtoga Cincara?

Kad mu je javio Martinčić da je Stipančić posjetio Cincara Marka, njega stane uvelike zanimati pitanje: po što je išao Stipančić k lihvaru Marku?

Između Raduše i Cincara proteglo se Kupreško polje s razbacanim kućama kao da su skupa s kamenjem poispadale iz neke goleme, poderane torbe.

Evo jedan od primjera sudbine Cincara u Makedoniji.

Stipančić je došao pred kućicu naumice u samo podne kad je znao da su susjedi Cincara Marka posjedali k objedu.

No ipak pozove k sebi Cincara Marka i osvjedoči se da je jedan navod u pisamcu istinit.

No, cijeli im se izlet odužio i u dolinu su se spustili tek oko 19 h, te stoga nismo više mogli nastaviti po planu - tj. produžiti do posljednjeg preostalog (etnički) hrvatskog dvotisućnjaka, Cincara nad Livnom.

Posjećivani su skijaški tereni Vagnja, Kamešnice i Cincara i održavani skijaški tečajevi.

Tesko je pronaci etnicki cistog Grka, Jevrejina ili Cincara u Srbiji jer su oni vekovima tu i mesani su sa Srbima i drugim narodima ovde.

Ima široku dinarsku glavurdu, poput Šime Đodana - nema šanse da je rođak onih ušiljenih cincara Karađorđevića.

Sjeverna granica slijedila je planinske grebene Plješevice, Osječenice, Klekovače, Vitogora i Cincara.

Jedan od najpoznatijih suvremenih Cincara je poznati glumac Taško Načić, a po riječima predsjedništva društva ' Lunjina ', Dimitrije Nikolajević, to je bio i tragično poginuli makedonski pjevač Todor Proja, poznatiji kao Toše Proeski [ 3 ].

Na vrh Cincara (2006 m n/v) stigli smo u 10 h i 45 minuta.

Ona se na našoj povjesnoj magistrali u sklapanju međunarodnih ugovora i političkih paktova manifestira još od davne Pacta convente iz godine 1102. i poklanjanja kraljevske vlasti mađarskom kralju Kolomanu, kojemu hrvatski redovi i staleži povjerovaše da ćemo u personalnoj uniji s Mađarima skladno kohabitirati kao taubeka dva. Ta se naivnost kreće i od onoga našeg veledušnog ratovanja 1389. na Kosovu Polju protiv Turaka, u kojemu smo bezglavo ginuli za tuđe interese; od one viteške bitke hrvatskog bana Emerika Derenčina na Krbavskom polju 1493., u kojoj Turke dočekujemo na otvorenom bojnom polju, umjesto da ih napadnemo podmuklo iz zasjede; od onoga tragičnog sabora u Križevcima 1526., kada hrvatsko plemstvo uzima za vladara tuđinca Ferdinanda Habsburgovca, koji će ih tobože braniti od Turaka, umjesto da biraju svoga vladara Krstu Frankopana; od onoga nesretnog sabora 1527. u Cetinu, kada Habsburgovce biramo za hrvatske kraljeve, koji vladaju i dave Hrvatsku do godine 1918; od onoga junačkog juriša u sigurnu smrt Nikole Šubića Zrinskoga 1566. u Segetu, umjesto da lukavo spasi vlastitu glavu i živote hrvatskih ratnika; od onoga besmislenog ratovanja hrvatskih vojnika 1632. u Bečkome Novom Mjestu, kad su podmuklo pozvani u pomirljivu audienciju u Beč, a onda podlo gurnuli njihove glave pod carsku i kraljevsku sjekiru; o onoga somnambulnog lutanja polihistora i misionara Jurja Križanića po Rusiji 1671., gdje širi utopističke ideje panslavizma i slavenske uzajmnosti, a Hrvatima savjetuje da se odreknu vlastita nacionalnog imena i da se nazovu Moskovitima; od onoga brzopletog prihvaćanja od hrvatskih staleža Pragmatične sankcije 1712., koja je rezultirala centralizmom i ungaro-germanizacijom čitave zemlje; od romantičkog vođe ilirskog pokreta Ljudevita Gaja, koji odbacuje politički kroatizam grofa Janka Draškovića i širi paslavizam, pa se i on odriče hrvatskog imena u korist imaginarnog pojma ilirzma; od one proklete Hrvatsko-ugarske nagodbe 1868., koja postaje legitimnom osnovom za mađarsku eksploataciju i mađarizaciju Hrvatske; od onih jugoiluzija Josipa Jurja Strossmayera, koji sanja o utopističkom jedinstvu srpskog pravosavlja i hrvatskog katolicizma, pa se i on odriče atributa hrvatski u korist novoga jugoslavenskog imena; (I tako su se svi naši velikani odrekli svoga konkretnog subjekta za volju apstraktne cijeline - M. Krleza); od one herojske pustilovine Eugona Kvaternika, koji s naivnim pouzdanjem u pomoć francuskog cara Napoleona III. diže 1871. Rakovačku bunu, koju austrijski kordoni sa srpskim kraišnicima ugušuju, a njega iz zasjede ubijaju; od one maglovite i lunatičke Krfske deklaracije i ulaska Hrvatske u Državu Slovenaca, Hrvata i Srba, odnosno 29. listopada 1918. u Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca, kada nas zahvaća elementarno povjesno zlo; od Trumbićeva kukavičkog potpisivanja Rapalskog ugovora između Kraljevine SHS i Italije 1920., u kojemu talijanskoj iridenti dariva Istru, Cres, Lošinj, Lastovo, Zadar i Rijeku i koji srlja u čaršijske marifetluke bjelobradog Cincara Nikole Pašića, sve dok ga lukavi Baja kao ministra vanjskih poslova podmuklo ne izigra i namagarči; od političkog kapitulanstva Stjepana Radića i njegova ulaska 1925. u beogradsku kraljevsku vladu, kada u beogradskom manežu pleše s kraljicom Marijom srbijančicu a kralju Vitezu Aleksandru, koji ga nakon atentata posjećuje na smrtnoj postelji u Zagrebu, ljubi ruku; od one fantomske Meštrovićeve skulptorske inspiracije Vidovdanskog hrama, kao simbola snage i pobjede jugoslavenstva; od onoga kupinečko-čaršijskog sporazumštva Vlatka Mačeka, koji lakovjerno nasjeda na cincarsko-srpske protokolarne trikove Dragiše Cvetkovića o punoj autonomiji Banovine Hrvatske; od onoga Pavelićeva somnambulnog povlačenja u svibnju 1945. prema zapadnim Saveznicima, u naivnom uvjerenju da će hrvatske izbjeglice, vojsku i civile prema Ženevskim konvencijama o ratnim zarobljenicima velikodušno prihvatiti i da ih ne će izručiti u klaonicu krvožednim Titovim srbokomunistima, da se nad nevinim žrtvama izdovolje; i na kraju, do ovog eurofidestičkog puta prema Europskoj uniji, na kojemu nikako ne možemo spoznati, da ova romantična europska žar ptica, koja kruži nad našom stvarnošću, nije ništa drugo nego obični lešinar, kojega smo često nad našim povijesnim stratištima bespomoćno promatrali.

Nakon jedan sat hoda vidimo vrh Cincara obavijenog svijetlim oblakom.

Potomci su romaniziranih starosjedilačkih naroda na širem prostoru Balkanskog poluotoka (Tračana, Cincara, Kelta i Ilira), te zaostalih rimskih kolonista.

Pred tri dana bio je u tom poslu u samo podne kod Cincara Marka koji će vam doista htjeti da to posvjedoči.

Nakon duga promišljanja sjeti se on nekog Cincara Marka koji se bogzna otkuda doselio u Senj i živio od lihve.

Dosta Vlaha/Cincara po gradovima su se smatrali Grcima, ali oni su kod kuće govorili Aromunski.

U srpskoj je političkoj historiji podosta Cincara: Čuveni političar Nikola Pašić, zvani Baja, potječe iz obitelji Pascu; Cincari su bili i Constantin Riga, poznat Grcima kao njihov junak Rigas Feraios, i Pitu Guli (vođa ilindenskog ustanka), i poznati fizičar Pavle Savić, Titov vjerni pomoćnik.