Zahvaljujući izdavačkoj kući Izvori, hrvatski su čitatelji upoznali Dawkinsa još 1997. godine kroz njegovu prvu, slavnu i utjecajnu knjigu " Sebični gen ".

Na primjedbu da se rasprava može ograničiti samo na intelektualce, rekao je da valja osmisliti sustavno i metodološko promišljanje radi nacional-popularnog ateizma koji se katkada, poput Odifreddija, Humphreya, Hitchensa i Dawkinsa, ruga s vjerom, naročito kršćanskom, kao da je riječ o nekom pronalasku intelektualnog starijeg kamenog doba.

Najbolji pokazatelj, da parafraziram Dawkinsa, iluzije o autocesti je notorna činjenica o prometu na našoj A1 Zagreb - Split - Vrgorac.

> a sad da bih se očistila od imidža totalne konzumeristice, samo da napomenem da se u zadnje vrijeme vrlo zanimam za knjige o duhovnosti i religiji - na meniju su mi Putovanje duša (link) i Sudbina duša (link) dr. Michaela Newtona, a poslije toga se bacam na Iluzija o Bogu link) Richarda Dawkinsa (btw naslov je sasvim krivo preveden - original se zove The God Delusion) koji je btw za BBC snimio nekoliko odličnih dokumentaraca na temu vjere (na Google Videos potražite The Virus of Religion i The Root of all Evil).

Pročitao sam podosta vrsnih nažalost neprevedenih apologija ateističkog weltanschauunga, od hrabroga Spinoze (koji se, doduše, nikad nije formalno izjasnio kao ateist, ali je ateističkoj stvari uvelike pridonio svojim Teološko-političkom raspravom iz 1670.), skeptičnoga Humea (The Natural History of Religion of Miracles), lucidnoga Orwella (A Clergyman s Daughter), slobodoljubivoga Van Dorena (Why I Am An Unbeliever), mrtvozornika Menckena (Memorial Service), nabrijanoga Russella (An Outline of Intellectual Rubbish), pristojnoga Sagana (The God Hypotesis), duhovitoga Shermera (Genesis Revisited: A Scientific Creation Story), beskompromisnoga Dennetta (Thank Goodness), didaktičkoga Templetona (Questions to Ask Yourself), direktnoga Dawkinsa (Why There Almost Certainly Is No God), cool McEwana (End of the World Blues), interesantnoga a (What About God?), proročkoga Harrisa (The End of Faith), nevjerojatno pristojnoga e da je što više takvih na blogu.hr Gatesa (Dialogue With a Christian Proselytizer), do metodičkoga Steelea (Atheism Explained), uz još poneki tekst.

Pogledao sam i filmove kao što su intrigantni Zeitgeist, na momente blasfemični The God Who Wasn ' t There, urenebesni Religulous, i prosvjetiteljske dokumentarce prepune čuđenja gospona Dawkinsa (The Root of All Evil?) i gospona Millera (The Atheism Tapes).

Nažalost, naturalistička zabluda pronalazi put u razmišljanje mnogih, na što su uvelike utjecale izjave znanstvenika poput Richarda Dawkinsa, koji tvrdi da smo mi jednostavno produkti svojih gena.

Polemizirajući sa stajalištima i radovima velikih umova, od Adama Smitha i Thomasa Hobbesa do Miltona Friedmana i Richarda Dawkinsa, Leadbeater iznosi tezu da nam znanost pokazuje da smo prvenstveno kooperatori.

Argumenti Dawkinsa, Dennetta itd za genocidnog Boga Starog Zavjeta se nimalo ne razlikuju od tvojih.

Takav početak utakmice skoro je urodio plodom u sedmoj minuti kada je Iwobi pronašao Dawkinsa čiji je snažan udarac završio odbijanjem od prečke.

Čitanje Richarda Dawkinsa ne čini nikoga genijalcem, kao što ni čitanje Biblije ne čini nikoga svecem.

darko, usporedjivati dawkinsa, harrisa, dennetta, i hitchensa, sa vjerskim fundamentalistima je potpuno pogresno zasto? posljedice njihovih stavova su drasticno razlicite od ovih drugih molim te, samo ih nemoj trpati u komunjare i sl. ne znam zasto si posegnuo za tom usporedbom valjda zato sto je popularno sve trpati u isti kos zlocesti ovi ali i zlocesti oni nije bas tako

Mislim da David Icke npr ima i više prodanih knjiga od Dawkinsa npr.

Pa čak i Dawkinsa i njegove dečke jer dobar dio prostora koji im je dan prije mogu zahvaliti buci i galami koju proizvode nego težini i orginalnosti argumenata.

Anketom koju je provela agencija Ipsos MORI za britansku Zakladu za razum i znanost Richarda Dawkinsa (RDFRS UK) tjedan dana nakon popisa stanovništva 2011. istražila su se vjerovanja, stavovi i praksa britanskih odraslih građana koji kažu da su se izjasnili kao kršćani u popisu stanovništva 2011. (ili bi se izjasnili kao kršćani da su odgovorili na to pitanje).

Rijecima Petera Medawara, iz navoda Richarda Dawkinsa, str. 168. Najvece Predestave Na Zemlji, naj bolje to objasnjava: Sirenje srednjoskolskog i fakultetskog obrazovanja pridonijelo je nastanku velikog broja ljudi, koji cesto imaju dobar razvijen smisao za kulturu i knjisku ucenost, ali to obrazovanje daleko premasuje njihove sposobnosti analitickog razmisljanja.., sto najbolje govori u prilog danasnjeg usmjerenog drustva potrosackog liberalizma, koje gaji, prema vlastitim potrebama usmjerenu intelektuanu nepismenost.

Kurtza često smatraju prethodnikom pokreta kojega ponekad nazivaju " novim ateističkim pokretom ", a koji predstavljaju ličnosti poput britanskog biologa Richarda Dawkinsa, francuski filozof Michel Onfray i američki profesor Daniel Dennett.

Nazivati Dawkinsa " visokim svećenikom nove vjere " meni je smiješno, ali neka ti bude:) Mislim da je Dawkinsu i drugima prekipjelo držati jezik za zubima, ne smjeti pisnuti ni riječi protiv religije..

Ovakve izjave uobičajene su za Dawkinsa, a mnogi ga optužuju da samo privlači pozornost.

U SAD-u znanstvenici poput Dawkinsa i sl. obilato gostuju na katoličkim sveučilištima i (teološkim) fakultetima.

Etologe, pa i Dawkinsa, pratim još od njegove famozne uspješnice »Sebični gen«.

Zašto novi atesti, poput Dawkinsa ili Hitchensa, svojim istupima podgrijavaju stare zablude ranog prosvjetiteljstva?

Ovaj video je na internet stavila Fundacija Richarda Dawkinsa za znanost i razum.

Pročitao sam knjigu - Iluzija o bogu - od Dawkinsa i mislim da je autor blizu istine. cit.,, Prvo hrvatsko izdanje knjige objavljene na izvorniku prošle jeseni i odonda ne prestaje zanimanje za nju.

Za razliku od borbenih ateista, poput Richarda Dawkinsa i društva, Hawking priznaje da znanost ne može dokazati Božje nepostojanje, ali da ga čini nepotrebnim.

Kod diletanata poput Dawkinsa i sličnih znanost je zapravo zamjenska teologija, zamjenska religija, koja od istraživanja i znanja čini ideološki mač za dokazivanje tuđih iluzija.

Ovdje ne želimo braniti Dawkinsa, niti je to njemu uopće potrebno, no zaista je nepodnošljivo kad čitajući intervjue s velikim svjetskim znanstvenicima, kao što je Peter Higgs, novinari postavljaju pitanja o Dawkinsu u kojima je implicirano da je Dawkins netolerantni licemjer i gdje onda iz odgovora tih istih ljudi ispada da on to zaista jest.

Ideja kako je podučavanje vjere zapravo zlostavljanje djece je još jedna tema suvremenih militantnih ateista pop ut Dawkinsa i Graylinga.

Časopis Prospect nedavno je proglasio Richarda Dawkinsa jednini od troje vodećih svjetskih intelektualaca (uz Umberta Eca i Noama Chomskog).

Taj bi se izraz trebao odnositi na grupu autora među kojima su, uz Dawkinsa i Hitchensa, najpoznatiji Sam Harris, Daniel C.