Više ili manje intenzivno, progoni su se nastavili do 4. stoljeća, a vjerojatno su najjači bili za vrijeme careva Decija i Valerijana, sredinom 3. stoljeća.

Agata je bila kršćanska mučenica, koja je brutalno ubijena u Kataniji (Sicilija) 250. godine, za vrijeme cara Decija, na način da su joj odrezane obje dojke, a zatim je pogubljena.

Za vrijeme popravka župne crkve u Ščitarjevu, 1768. godine nađen je tamo dio spomenika carici Hereniji Etruscili (vidi sliku), ženi cara Decija, koji je vladao od godine 249. do 251. Natpis glasi: Herenniae Etruscillae Aug (ustae), matri cast (rorum), conjugi d (omini) n (ostri) Deci (i) p (ii) f (elicis) Aug (usti) r (es) p (ublica) And (autoniensium).

Drugi dio tog natpisa, onaj carice Herenije Etruscile, žene rimskog cara Decija (za kojeg se ne može reći da je dugo uživao u carskoj tituli, budući da se njome kitio svega dvije godine, od 249. do 251.), nađen je nešto kasnije, prigodom kopanja temelja za crkvu u Šćitarjevu.

Album je kolekcija starih hitova Kicme u novim verzijama otpjevanim na engleskom jeziku - " Behind nine hills " (" Iza 9 brda "), " Oh why? " (" Zašto? "), " Is that really all? " (" Zar je to sve? "), " I ' ve got those teknicolor eyes " (" Ja imam šarene oci "), " Do not " (" Nemoj "), " Have you ever heard of any other rhythm? " (" Da li ti znaš za neki drugi ritam? "), " Children song " (" Decija pesma ") u kojima je ponovno vracen minimalisticki pristup korištenjem samo bas gitare i bubnjeva (s povremenim minimalnim zvukovima zviždaljke).

Tako npr. 1758. godine prilikom gradnje župne crkve pronađena je baza za kip rimskog cara Decija, koji je vladao 249. - 250. godine.

Mučeništvo jer podnijela za rimskog cara Decija (249 - 251).

Tu su, među ostalim, nađeni ostaci rimskoga groblja, zdenca i obrambenog zida, te baza za kip rimskog cara Decija koji je vladao 249. - 250. poslije Krista.

U vrijeme progona cara Decija odlazi u pustinju, gdje do kraja života živi isposnički, u samoći i kontemplaciji.

Okružen prevoditeljem patuljkom i božanski lijepom izazovnom Germankom, neobičnim robovima, nemilosrdno kažnjava legionare, što duboko uznemiruje Decija.

Odluči napustiti službu prenošenja ljudi na rijeci i posvetiti se potpuno širenju kršćanske vjere. 251. god. u vrijeme vladavine rimskog cara Decija, progonitelja kršćana, zatekao se na grčkom otoku Samosu.

Fabijan je bio papa i za vrijeme cara Decija (240. 251.), koji je želio uništiti kršćanstvo, uhvaćen je i pogubljen.

Pobuna je započela u Siriji, pri kraju Filipone vladavine, ali su Jotapijana uskoro ubili vlastiti vojnici, najvjerojatnije za vladavine Decija.

Uz cara Decija je poznat kao još jedan veliki progonitelj kršćana na našem prostoru.

Ondje se rodio oko godine 250., kad je Crkva proživljavala veliko progonstvo za cara Decija.

Prvi sisački biskup imenom Castus, spominje se u doba cara Decija (249. god.).

Ponovno cudan format albuma koji u stvari i nije album vec prošireni EP ili mini album sa sedam pjesama od kojih je pet naslovljeno kao " Decija pesma ".

Ostale verzije ove pjesme su akusticna improvizacija uz pratnju " velikog BG hora " - Kovac, Ðole, Anton (" Decija pesma IV "), razgovor izmedju Koje, Šanea i VD-a u diskusiji oko toga vrijedi li koristiti ritam mašine, synthove i samplove, gdje se svi skupa ukljucuju u pjevanje (" Decija pesma V "), odlicna instrumentalna improvizacija pojacana Dragi Jelicem (gitara) i Kuzminim saksofonom (" Decija pesma III "), dok je posljednja (" Decija pesma I ") obogacena uvodnikom - " Ovo je zvuk koji nosi spas

Rođen je oko 250. godine za vrijeme cara Decija kada su kršćani bili progonjeni.

Miljokaz cara Decija, visina 2,14 m, datacija 250./251. god.

Takav se novac javlja još u starom Rimu za careva Tita (79. - 81.), Domicijana (81. - 96.), Nerve (96. - 98.), Trajana (98. - 117.) i Trajana Decija (249. - 251.), sa ciljem ovjekovječenja njihovih predaka ili prethodnika, ali i radi obnove sjećanja na raniji novac, kojega više nije bilo.

Cjelovito sačuvan miljokaz bio je podignut u vrijeme cara Decija (249. 251. god.) te je na njemu vidljiv uklesani natpis iz kojeg se iščitava da je bio postavljen na mjestu udaljenom 14 rimskih milja od Andautonije.

K. je sigurno kovan i novac uzurpatora Pakacijana (248.), a vjerojatno i Trajana Decija, Trebonijana Gala i Emilijana.

Na mjesnim novcima prikazani su likovi većeg broja careva i članova njihovih porodica, tako: Gordijana III, Filipa I, Filipa II i Otacile, Decija, Etruscile, Decija II i Kvinta, Gala i Volusijana, Emilijana, Valerijana, Marinijane (posmrtni) i Galijena.

Miljokazi datiraju iz sredine III vij., tj. iz doba vladavine careva: Gordijana III, Decija Trajana, Klaudija Gotskog i Klaudija Tacita [ 14 Radimsky-Patsch, WM IV, 163 - 167 ].

Iz tih najranijih vremena poznato je sedam biskupa koji su stolovali u ovom gradu i nosili naziv episcopus Siscianae, kako je zaibilježeno na crkvenim saborima u Serdici (Sofija) 343. godine, Akvileji 381. godine, Saloni (Solin) 530. i 531. godine, te u Gradu 579. godine; ili u odluci pape Honorija i progonu cara Decija iz 249. godine.

Denarius ili desetak je od Augusta do Trajana Decija (27. pr. n. e. do 248. n. e.) novčana jedinica za srebrni novac.

Izabran je za biskupa Kartage 249, bio je prisiljen pobjeći iz grada nakon nekog vremena zbog progonstva cara Decija.

K. uz lovorov vijenac služi ponekad za razlikovanje rimskih novčanih nominala, npr. dupondiusa od asa u doba cara Decija (249. - 251.), dvostrukog sestercija od običnog i si.

U vrijeme cara Decija Cezara, kada je nebrojeno mnoštvo kršćana na svim stranama po svemu svijetu grnulo u nebesku domovinu kroz razna mučenja, živjela je neka vrlo sveta žena po imenu Eufemija, rodom Rimljanka.