Djela hrvatsko-dalmatinskih kraljeva (Regum Dalmatiae et Croatiae gesta, 1510., prvo izd. 1666) slobodan je lat. prijevod čak. verzije ulomka iz Ljetopisa popa Dukljanina (tzv. Hrvatske kronike).

Ljetopis popa Dukljanina opisuje kako je bio Gradihna " blag, krotak, milosrdan, zaštitnik udovica i siročadi ".

Najstariji domaći povijesni spis, zapravo kronika, pisana po narodnoj tradiciji, dokumentima i pamćenjima, jest Ljetopis popa Dukljanina, pisan upravo u tim krajevima, točnije u Baru, u drugoj polovici 12. stoljeća.

Hrvatska redakcija Ljetopisa popa Dukljanina (vjerojatno najstariji hrvatski povijesni tekst nastao sredinom 12 st. na slavenskom jeziku) nastala je u 14. st., a Ljetopis je preveo na hrvatski anonimni svećenik na splitskom području i dopunio ga podacima iz hrvatske povijesti, napose o kralju Zvonimiru i njegovoj nasilnoj smrti.Ovu hrvatsku redakciju pronašao je u Makarskom primorju splitski patricij Dmine Papalić i prepisao je 1509. ili 1510. Prema Papalićevu tekstu 1546. godine Jerolim Kaletić u Omišu učinio je svoj prijepis koji je dospio u ruke Ivana Lulića, a on ga je poklonio Vatikanskoj biblioteci.

Džoni je preveo i sumerske, hetitske, egipatske spjevove i tekstove, ep o Gilgamešu, Mahabharatu, Homerske himne, Porijeklo Homera i Hesioda i njihovo natjecanje... kao i izvode iz povijesnih knjiga: O upravljanju carstvom ", Ljetopis Popa Dukljanina "...

6. tri riječi - ljetopis popa dukljanina. na temelju toga je eggers došao do svoje kronologije.

No, Mandićev nekritički pristup i skoro naivna vjera u često protuslovne starije izvore (« De Administrando Imperio »Konstantina Porfirogeneta, Ljetopis popa Dukljanina, Orbinijevi spisi), kao i pozdanje u problematične tekstove poput« Pacte convente », učinili su dio njegova opusa ne samo zastarjelim, nego i nepouzdanim.

Drugo je po vremenskom redu pisano vrelo o postanku hrvatske vlasti na području rimske Dalmacije Ljetopis popa Dukljanina.

Uz to, u djelu Regnum Sclavorum (poznatom pod nazivom Ljetopis popa Dukljanina; smatra se dosta nepouzdanim) se opisuje krunidba jednog slavenskog kralja (koji se ne naziva Tomislav ni u latinskoj verziji, niti u tzv. hrvatskoj redakciji) krunom koju mu je poslao bizantski car na polju Dalmi.

Prema mišljenjima nekih hrvatskih povijesničara Ljetopisu popa Dukljanina je u 15. st. nepoznati autor dodao legendu o smrti hrvtskog kralja Zvonimira.

Solange Buljan u svom izlaganju pod naslovom Ljetopis popa Dukljanina: povijesni falsifikat dovodi u pitanje široko prihvaćeni historiografski konsenzus prema kojem je Ljetopis najstariji južnoslavenski narativni izvor.

Ludwig Steindorff pročitao je referat pod naslovom Vizija popa Dukljanina i njezini izvori u duhu kojeg vremena?.

Obje kronike: Kronika popa Dukljanina i Kronika Tome Ahiđakona, od velike su važnosti za hrvatsku političku, crkvenu, društvenu i kulturnu povijest.

Prema Ljetopisu popa Dukljanina Petar je bio brat kralja Krešimira.

Glede kralja (kneza) Tomislava... prvo... da, ne postoje jasni dokazi o njegovoj krunidbi.O njegovoj Dux tituli povijesni izvor je pismo pape Ivana X, koji mu se tom titulom obraća.Glavni izvori o njegovom postojanju nadalje su ljetopisi popa dukljanina (koji je ujedno i glavni izvor podataka za Bosnu iz najranijeg razdoblja, ali o tome kasnije) i djelo " Historia Salonitana " Tome arhiđakona...

Također važan izvor povijesnih događanja iz 7,8 st. je Ljetopis popa Dukljanina koji izrijekom tvrdi da su svi hrvatski vladari, još od prvih knezova vladali većim područjem današnje bosne.Također kao dokaz direktne povezanosti tj. nedjeljivosti bosne sa hrvatskom tog vremena navodi titulu BANA koju su nosili ondašnji bosanski " velmoži " koja je karakteristična samo i isključivo za Hrvatsku titularnu tradiciju i ne pojavljuje se kod drugih naroda...

Možda bi slavenska legenda o nastanku Dubrovnika bila s vremenom zaboravljena da nije u cjelini ušla u sastav mnogo poznatijega Ljetopisa popa Dukljanina iz 12. stoljeća i postala okosnica njegove dukljanske kronike.

U Ljetopisu Popa Dukljanina navodi se kako je hrvatski kralj Krešimir opustošio bosanske župe Uskoplje, Luku i Plevu, te zauzima cijelu Bosnu.

Ime je uzeto prema Ljetopisu popa Dukljanina u kojem se južna Dalmacija naziva Crvenom Hrvatskom.

Zašto se u ljetopisu popa dukljanina navodi da je u bosnu došao veliki broj slavena čije ime nisu znali jer nisu imali drugo sem imena slaven.Ako su se hrvati doselili u 7 st. zašto se spominju slaveni koji se doseljavaju na balkan ili u BIH prije 7 st tačnije u 6. st i poslije tog perioda u 8 a i 9 stoljeću. zar se ne bi hrvati izgubili u tom slavenskom mnoštvu

Prva među njima je Ljetopis popa Dukljanina iz sredine 12. stoljeća, za koju autor u uvodu, kaže da ju je sa " slavenskog " preveo na latinski i naziva je Libellus Gothorum ili Sclavorum regnum.

Hrvoje Gračanin u referatu Ljetopis popa Dukljanina i južni smještaj Moravske kneževine prikazao je tezu pokojnoga američkog povjesničara mađarskog podrijetla Imre Bobe o južnom smještaju Moravske kneževine, koja je od samog svog pojavljivanja izazvala veliki prijepor u historiografiji.

Ova teza unatoč tome ima svoje pobornike poput Martina Eggersa koji ju je u svojoj knjizi Das Grossmährische Reich: Realität oder Fiktion? pokušao dodatno osnažiti oslonivši se u tomu u značajnoj mjeri i na podatke koji se mogu naći u Ljetopisu popa Dukljanina.

Porfirogenet posvecuje Hrvatima, te kronike popa Dukljanina, Tome Arhidjakona, arapske, ugarske, ruske i druge zapise, onda mozemo zakljuciti kako je o postojanju hrvatske srednjovjekovne drzave, prve kraljevine medju svim Slavenima, sacuvano mnogo izvora koji potvrdjuju kako su Hrvati bili iznimno vazan cinitelj na medjuprostoru Franackog na zapadu i Bizantskog Carstva na istoku.

Njegova Pavlimira (1632.), zasnovanoga na Ljetopisu popa Dukljanina i dubrovačkoj legendi, krasi patriotizam i vjernost službenom nauku Crkve.

Prvo od njih ⠀ smrt kralja Zvonimira ⠀ vezano je uz legendu o tragičnoj smrti i kletvi zabilježenoj u hrvatskoj redakciji Barskog rodoslova (Ljetopisa popa Dukljanina) nastaloj, vjerojatno, u 15. stoljeću.

Dakako, ako netko uzima zatim u ruke Ljetopis popa Dukljanina, koji također svjedoći kako Ćirković " misli, o negdašnjem jedinstvu Bosne i Srbije, onda sa takvim dokazivanjem uistinu može dokazati svašta.Jer se spajaju bez teškoće tri izvora, nastala u razmaku četiri stoljeća da bi se dokazalo srpstvo Bosne.

Najznačajniji dokument toga razdoblja je tzv. " Ljetopis popa Dukljanina " (kraj XII stoljeća).

eggersov je problem što čitavu svoju knjigu temelji prvenstveno na ljetopisu popa dukljanina i dubioznim podatcima iz ranonovovjekovnih kronika.

U obama su Slaveni u Dalmaciji uklopljeni među gotske osvajače, bilo da su onamo došli kao dio gotske vojske, kako piše Toma, bilo da ih je onamo doselio gotski kralj, kako je u Dukljanina.