Usporedbe radi, Artemidin hram u Efezu kojeg su Grci uvrstili na Sedam svjetskih čuda imao je mnogo manje raspone od 5.9 m, dok su stupovi bili 1.5 m kraći od onih iz apadane Perzepolisa [ 134 ].

Za Duhove g. 431. car Teodozije II. najavio je sabor u Efezu.

Sabor je u Efezu 22. lipnja 431, proglasio člankom vjere da je Marija Bogorodica i time udario dogmatske temelje štovanja Majke Božje.

Od osam do sada poznatih varijacija prototipa Apoksiomena (od kojih je najpoznatiji brončani kip iz Kunsthistorisches Museuma u Beču, otkriven 1896. u Efezu), lošinjski je kip najcjelovitiji i najbolje sačuvan.

Tako je deset godna Majka Božja uz svetog Ivana proboravila u Efezu, a zatim se opet vratila u Jeruzalem, jer više nije mogla biti daleko od mjesta koja su joj bila sveta zbog uspomene na njezinog Božanskog Sina.

Poslanicu Galaćanima (kršćanima pokrajine Galacije kojom je prošao za drugog i trećeg misijskog putovanja) Apostol Pavao pisao je radi jednoga problema u toj kršćanskoj zajednici, vjerojatno u vrijeme kriznih odnosa između njega i korintske zajednice, u rano ljeto 57. godine u Efezu, Troji ili Makedoniji (zato i nije mogao osobno riješiti nastali prijepor).

Ako ste pomislili da se radi o Efezu, pogriješili ste.

Dugotrajniji jonski hram iz 6. stoljeća prije Krista je bio Artemidin hram u Efezu koji je bio jedan od sedam svjetskih čuda.

To će se štovanje posebno proširiti nakon što je na općem saboru u Efezu 431. Marija proglašena Bogorodicom, tj. da je rodila ne samo Krista čovjeka, nego i Krista Boga.

Krista. na istočnoj obali Mediterana, u maolazijskim grčkim kolonijama Miletu i Efezu, te obližnjim otocima, potom se šire do Eleje i Sicilije, da bi svoj vrhunac postigle u Ateni, jednom od središta antičkog Mediterana.

To su riječi apostola Pavla s početka njegova pisma Crkvi u Efezu.

Pavao iz osobnog iskustva piše zajednici vjernika u Efezu kako se opredijeliti za Isusa Krista znači opredijeliti se za svjetlo, jer je i sam prije obraćenja bio kao u tami života, a sada drugačije gleda.

Molite za svećenike i biskupe da ne popuste napasti novca i ispraznosti, nego da budu u službi naroda Božjega, kazao je Franjo u propovijedi, koju je započeo komentirajući ulomak iz Djela apostolskih u kojem Pavao potiče starješine Crkve u Efezu da bdiju nad sobom i nad cijelim stadom, da budu pozorni pastiri, a ne grabežljivi vuci.

Kada su žene Rimljanke, žene u Korintu, u Ateni, u Efezu čule taj novi kršćanski govor o ženi u naviještanju Pavla i drugih učenika, osjetile su instinktivno da je za njih započelo novo doba u kojem će prestati njihovo bespravno stanje u društvu, njihovo prisilno služenje u hramovima i obiteljima.

Dakako, najvišu potvrdu za slavljenje svetkovine Marije Bogorodice dao je 431. godine koncil u Efezu koji je Mariju upravo proglasio Bogorodicom, tj. pravom Majkom Isusa Krista, koji je pravi Sin Božji.

Prvi je iz poslanice Filipljanima koju Pavao piše iz zatvora u Efezu.

Članovima zajednica vjernika u Maloj Aziji, posebno u gradu Efezu koji je bio trgovačko i prometno središte, trebalo je vremena da bi iz prijašnjeg načina života nestale navike koje nisu bile u skladu s duhom evanđelja.

Za Artemidin hram u Efezu Fidija je izradio brončani kip Amazonke, a pripisuju mu se i mnoge mramorne ili brončane Atene, Afrodite i Apoloni kao olimpijski pobjednici (Apolon iz Kassela).

Premda su biblijski stručnjaci skloni misliti da autor toga spisa nije sam Apostol naroda nego netko od njegovih učenika, kao i to da naslovnike poslanice ne treba tražiti među samim vjernicima u Efezu, nego među vjernicima u Maloj Aziji, ili čak vjernicima općenito, samo ime sugerira da je u gradu kršćanstvo bilo nazočno od samih početaka širenja Crkve.

Podsjeća ih na ono u što ih je uputio te od njih zahtjeva vjernost pozivu i poslanju. - Tradicija nam Crkve prenosi da su bili vjerni Pavlovu rukopoloženju: Timotej kao biskup u Efezu, a Tit na Kreti. - Najbolje ćemo upoznati likove ovih Pavlovih nasljedovatelja ako pomno pročitamo Dj, te 1 i 2 Tim i Titu, poslanice koje je napisao Pavao.

Pavao se oprašta od Crkve u Efezu, Crkve koju je osnovao i koju je svojim propovijedanjem učvršćivao, a od članova Crkve traži jedinstvo i slogu u očuvanju Kristovog nauka od svih zloporaba koje joj izvana prijete.

Poslije se nastanio u Efezu, gdje je za vrijeme cara Domicijana mučen i prognan na otok Patmos.

Pismo je pisano najvjerojatnije iz nekog zatočeništva u Efezu.

Na tom popisu nalaze se ova čuda staroga svijeta: Keopsova piramida u Egiptu, Semiramidini viseći vrtovi u Babilonu, Zeusov kip u Olimpiji, Artemidin hram u Efezu, Mauzolej u Halikarnasu, kip Kolosa na otoku Rodu i Aleksandrijski svjetionik.

Kružni simbol koji uključuje grčka slova ΙΧΘΥΣ, nađen u Efezu u današnjoj Turskoj.

1 6 U pogledu sabiranja za svete, i vi? inite kako odredih crkvama galacijskim. 2 Svakoga prvog dana u tjednu neka svaki od vas kod sebe na stranu stavlja i skuplja što uzmogne da se ne sabire istom kada do? em. 3 A kada do? em, poslat? u s preporu? nicom one koje odaberete da odnesu vašu ljubav u Jeruzalem. 4 Bude li vrijedno da i ja po? em, po? i? e sa mnom. 5 A k vama? u do? i kad pro? em Makedoniju; Makedonijom? u samo pro? i, 6 a kod vas? u se možda zadržati ili? ak zimovati da me otpratite kamo god po? em. 7 Ne bih vas doista htio tek na prolazu vidjeti jer se nadam neko vrijeme proboraviti kod vas, dopusti li Gospodin. 8 U Efezu? u ostati do Pedesetnice 9 jer vrata mi se otvoriše velika i uspješna, a protivnika mnogo. 10 Ako do? e Timotej, gledajte da bude kod vas bez bojazni jer radi djelo Gospodnje kao i ja. 11 Neka ga dakle nitko ne prezre.

Iznenađujući je odgovor koji je Pavao dobio od skupine učenika u Efezu, koji čitamo u Djelima apostolskim: " Ta ni čuli nismo da ima Duh Sveti. " Papa je započeo propovijed čuđenjem svetoga Pavla, primjećujući da prije dvije tisuće godina očitovano neznanje kršćana, nije zbilja samo prvih vremena, Duh je Sveti uvijek pomalo stranac naše vjere ustvrdio je papa Franjo dodajući.

U to vrijeme Efez doživljava procvat kojem svjedoči Artemidin hram u Efezu koji je podignut u gradu.

Apostol je imao budno oko i nije zaludu proveo tri godine u Efezu a sigurno je i izdaleka pratio razvoj te Crkve.

Farizeji su se uvijek u Efezu s velikom bibliotekom bacali kamenjem na preteče govora po savjesti.