To su zapravo tri temeljna obličja Eshilove misli.

Njezina ishodišna priča preuzeta je iz grčkog mita, iz Eshilove " Orestije " u kojoj žena ubija muža zbog ljubavnika, njezina kći nagovara brata da ubije majku, a brat se naposljetku ubije zbog krivnje.

Okovani Galileo u režiji Branka Brezovca preseljen u gledalište i na pozornicu Gavellina kazališta iz mati č ne Gorgonine dvorane u Muzeju suvremene umjetnosti (koprodukcija: Laboratorio Nove, Firenca, Iniziative Teatrali, Campi Bisenzio, HNK Ivana pl. Zajca, Rijeka, Eurokaz, Zagreb i MSU, Zagreb) umjesto dalekozorske igre umjetnoš ć u i znanoš ć u pokazuje zarobljenost voajerskoga promatranja grotesknih figura i glasova Eshilove i Prometejeve tragedije, Brechtova teksta i Ne ć akove glazbe u pomislivu zatvoru.

Redatelj Branko Brezovec na tom je projektu okupio hrvatske i talijanske glumce, članove zbora Opere HNK Ivana pl. Zajca i ostale suradnike koji se kroz dramsku, muzičku i koreografsku formu bave odnosom znanosti i umjetnosti, a libretto za originalnu glazbu Marjana Nećaka čini neuobičajen spoj motiva drame Bertolta Brechta Život Galilejev i Eshilove drame Okovani Prometej.

O Neillov triptih iz 1931, koji se sve rjeđe izvodi, a koji je suvremeno promišljanje Eshilove Orestije postavljene u okvir američkoga građanskog rata u London se vraća nakon punih trideset i šest godina od posljednje produkcije.

Čini se da je sličan stav dijelio je i Eshil, napisavši prije dvadeset i pet stoljeća Orestiju kao kroniku o ponavljanju zločina čiji se trag nikako ne uspijeva sprati s ruku svjedoka, žrtvi i počinitelja: majka koja je stajala pred uperenim oružjem kompletne grčke vojske i promatrala žrtvovanje vlastite kćeri, a zatim je deset godina slušala o surovim vojnim brija č inama svoga muža (zanosno kvalitetan hrvatski prijevod Nevena Jovanovića jezično premošćuje epohe upravo simetričnim uvažavanjem poetskih slika Eshilove arhaične idiomatike i kolokvijalizama našeg vremena), ne može nego vapiti preuzimanje pravde u vlastite ruke, što dakako znači nove zločine, kao neuspjele pokušaje povratka dostojanstva.

Predstava je nastala prema motivima Eshilove drame " Okovani Prometej ", u kojoj se Fabre pita tko su današnji heroji te da li ih uopće trebamo nakon 11. rujna.

Opera je tako lukavo iskorištena kao znakovita forma, a sadržaj je osmišljen suočavanjem dviju arhetipskih priča o besmrtnim vizionarima, Eshilove o Prometeju te Brechtove o Galileu.

Claudel je čitao i prevodio Eshilove drame.

Zašto ću nesumnjivo talentiranu Zrinku Cvitešić pamtiti po estradnim TV ulogama, kao i po tome što se na HNK-ovoj pozornici ne trudi glumački diferencirati Shakespeareovu Giuliettu od Eshilove Elektre, umjesto da joj činjenica angažmana u centralnoj nacionalnoj kazališnoj kući zada najviše moguće kriterije glumačke transformacije i koncentracije?

Nietzsche ostaje prikovan na tezu da je vatra, techne za Eshila (za najdublji obraz Eshilove misli kojega prema Nietzscheovom mišljenju niti sam Eshil ne može istražiti) " ono najbolje i najviše " na čemu može imati udjela čovječanstvo; čovječanstvo ga prisvaja " oskrvnućem ", stoga mora podnijeti " posljedice, naime cijelu bujicu patnji i neprilika kojima uvrijeđeni nebesnici moraju kažnjavati ljudski rod ".

To zbog čega Nietzscheova misao ne može dokučiti autentičan smisao Eshilove misli jest okolnost da je epistemsko-filozofijsko sredstvo koje bi prema Nietzscheovom mišljenju trebalo obilježiti propast tragičke istine prvi zamislio Eshil upravo na početku povijesti« antičke tragedije ».

Iako su u novoj " Vatrotehni 2.0. " zadržali motive iz Eshilove drame " Okovani Prometej ", naglasak je bio " na pretvorbi djece real-socijalizma u djecu real-kapitalizma ", zatim na analizi sumorne hrvatske realnosti u kojoj dominira sveopća komercijalizacija te na svemu onome što je propalo, pokradeno i nestalo.

P ovod je ovome tekstu iznimna glumačka izvedba Alme Price kao Klitemnestre, junakinje Eshilove Orestije, ugošćene tijekom listopada u zagrebačkom HNK-u nakon ovoljetne premijere u Dubrovniku (predstava u režiji Ozrena Prohića nastala je kao koprodukcija Dubrovačkih ljetnih igara i HNK).

Početak dramskoga programa 57. festivalske sezone, već u prvom tjednu, donio je tri premijere: unutar Svečanog otvaranja ne baš primjerenu Euridiče Paska Primovića, redateljski slojevitu viziju Eshilove Orestije i izvanredne Bourekove figure uz Paljetkove stihove u teatru od figura Sv. Vlaha, Blasiusa, Blaža

Za razliku od Eshilove tragedije Sedmorica protiv Tebe, koja analizira uzurpaciju vlasti i njezine posljedice u situaciji kada je cjelokupna društvena moć odlučivanja koncentrirana u jednom pojedincu, ova predstava polazi od mikrofizike moći koja je rezultat odnosa i rada sudionika na ovom projektu u specifičnom institucionalnom okruženju.

Još od antike grade se amfiteatri, s gledalištem koje se stepenasto uzdiže oko pozornice ili borilišta, ali nikada, što ja znam, otkad su stari Grci na prvim olimpijadama klicali hrvačima i bacačima diska ili u zgranutoj tišini gledali Eshilove tragedije, zbivanja na tribinama, na obodima ovih zdanja, nisu bila važnija od onih u njihovim središtima.

Eshilove i Sofoklove drame, Aristotelova i Platonova djela, i danas su živi dok su mnogi proizvodi antičke materijalne kulture nestali bez traga i glasa.

Dostojevskoga u Gavelli i U agoniji Miroslava Krleže u HNK, a iz daleke 1969. teško će se zaboraviti gostovanje Eshilove Orestije u njegovoj režiji na Dubrovačkim ljetnim igrama, sada je režirao dramu nad dramama, najsavršeniju grčku tragediju, temeljno djelo europske kulture i kazališta, koje je doživjelo jednako tako mnogo komen tara kao i Hamlet Sofoklova Kralja Edipa u suvremenom prijevodu Kajetana Gantara.

U skladu s tim, ono što je Mateja Koležnik od drame Elektri pristaje crnina režirala, to je tek scenarij izvučen uz pomoć Lade Kaštelan iz šestosatne dramske trilogije, kao što je i ta trilogija izvučena iz Eshilove Orestije.

I što reći na kraju: bila je to Orestija 2006. pod Minčetom, Orestija koja je pokazala svevremenost Eshilove riječi, vrlo dobru iskorištenost prostora, pojedine sjajne glumačke kreacije, no Orestija koja kao da je ostala zarobljena unutar redateljske koncepcije.

A ta koncepcija prevesti Eshilove riječi u jezik i stanje poslijeratne današnjice, aktualizirati Eshila u osnovi zanimljiva izgubivši, u većem dijelu predstave, vezu s mitom kao razlogom, čini nam se kao da je ostala i bez unutarnjih uporišnih točaka.

Početak dramskog programa 57. festivalske sezone, već u prvom tjednu, donio je tri premijere: unutar Svečanog otvaranja ne baš primjerenu Euridiče Paska Primovića, redateljski slojevitu viziju Eshilove Orestije i izvanredne Bourekove figure uz Paljetkove stihove u teatru od figura Sv. Vlaha, Blasiusa, Blaža.

Girard primje? uje na? in na koji to izražavaju Eshilove Furije u tragediji Eumenide (996 97): Za mnoge boli lijek je kad se složi koga mrzit treba.

Velika nagrada, Grand Prix triennala po odluci žirija pripala je Siniši Reberskom, profesoru zagrebačkog ALU-a, za rad pod nazivom Mapa Eshilove maglice s detaljima anglomeracija Alfa, Gama, Kapa i Tau, iz ciklusa kojim ironizira ljudsku zanesenost vanjskim rješenjima, teorijama zavjera, izvanzemaljcima.. Uz veliko tehničko umijeće pokazao je i iznimnu promišljenost koncepta, ocijenio je žiri. Drago im je što sam dobio nagradu Triennala, jer su ju do sada osvajali uistinu priznati autori, rekao je Reberski, kojemu je akvarel omiljeni medij izražavanja.

Režirao sam dvije predstave: zajedno s nešto mlađim prijateljem, tada već studentom filozofije Marijanom Ciprom, s dramskom skupinom naše bivše gimnazije, zagrebačke Klasične, u rano proljeće 1959. Eshilove Eumenide, a o pokladama 1960. Schillerov prijevod francuske salonske komedije iz 18. stoljeća danas posve nepoznata autora Louisa Benoita Picarda pod naslovom Nećak kao stric sa studentima moga doma u njemačkome Münsteru gdje sam boravio dva semestra.

Zanimljivo je pritom da je cjelina predstave građena na dva teksta i da je suvremenu repliku Eshilove tragedije Okovani Prometej pod nazivom I Am the All-giver uobličio Jeroen Olyslaegers, a ne Fabre koji je napisao We Need Heroes Now.

Originalna Vatrotehna kultna je predstava skupine Montažstroj, koja koristi tekst Eshilove tragedije Okovani Prometej, a kojom je skupina obilježila domaću kazališnu scenu s početka devedesetih.

Tekst predstave, po motivima Eshilove drame Okovani Prometej " potpisuju Jeroen Olyslaegers i Jan Fabre, koncept i režiju Jan Fabre, dok međunarodni ansambl predstave čini devet izvođača, među kojima je i glumica Zagrebačkog kazališta mladih, Katarina Bistrović Darvaš.

Ovacijama je dočekan neuobičajen spoj Brechtove drame " Život Galilejev " i Eshilove tragedije " Okovani Prometej " za koju je originalnu glazbu komponirao Brezovčev stalni suradnik Marjan Nećak, a koreografiju potpisuje Barbara Matijević.