Tekst je sa starokajkavskog na standardni jezik prilagodio Milan Žegarec Peharnik, a o liku i dijelu Hilariona Gašparotija na predstavljanju knjige govorio je Alojz Jembrih, doktor slavenske filologije i profesor na Hrvatskim studijima u Zagrebu.

Godine 1917. završava studij i vraća se u domovinu postavši doktor filologije.

Jezikoslovno, glede opisa identiteta hrvatskoga jezika, najvrjednija od sviju studija publiciranih u međuraću djelo je lingvista, stilista i kasnije eksperimentalnoga fonetičara dr. Petra Guberine i psihologa, lingvista i enciklopedista dr. Krune Krstića: Razlike između hrvatskoga i srpskoga književnog jezika, 1940. Za razliku od mladogramatičarske filologije, tada dominantne u Jugoslaviji, a i u pristupu svjetske slavistike problemu hrvatskoga i srpskoga, auktori su upotrijebili metodološki instrumentarij desaussureovske lingvistike i Ballyjeve stilistike u raščlani odnosa među tim dvama jezicima koje tretiraju kao dva zasebna književna (u sadašnjoj terminologiji standardna) jezika.

Rodio se u Andrijaševcima 30. srpnja 1913. Pučku školu završio u selu, otišao u franjevačku gimnaziju u Travnik, vratio se kući, te pohađao gimnaziju u Vinkovcima krajem 20 - ih, a završio u Zagrebu 1933. Studij klasične filologije završio za četiri godine na Filozofskom fakultetu.

Postanak i razvitak Odsjeka za kroatistiku tijesno je povezan s izučavanjem slavenske filologije koja je uvedena na Filozofski fakultet već pri njegovu osnivanju 1874. godine.

Geitler je predavao nepunih jedanaest godina te održao dvadeset i jedan kolegij iz slavenske filologije i poredbene gramatike indoevropskih jezika, koji bi se mogli podijeliti u tri tematske cjeline 1. paleoslavistika (staroslavenski jezik, ćirilska i glagoljska paleografija, stari slavenski tekstovi), 2. poredbena indoevropeistika (litavski, sanskrt, grčki, latinski) i 3. poredbena slavenska gramatika.

Ne može biti dominantan i jedini jer bi onda sve ostale velike filologije, npr. njemačka ili francuska, postale nerelevantne odnosno manje vrijedne

Plesnim je koracima odskakutao do police na kojoj su stajale knjige starogrčke filologije, u namjeri da pronađe nekog starogrčkog filozofa koji mu se baš noćas pojavio u snu u liku psa

Upoznali su se s osnovnim podacima o sveučilištu i njegovim sastavnicama, njihovom znanstveno nastavnom djelatnošću, projektima i međunarodnom suradnjom te iskazali zanimanje za uspostavljanje bilateralne suradnje naročito na području tehničkih znanosti, povijesti, filologije, sociologije i prava.

Časopis Tiskanje časopisa Archiv für slavische Philologie pokreće 1875., a prema njegovoj zamisli časopis je imao postati centralni organ slavenske filologije.

Jagić je udario široke granice slavenske filologije koja nije obuhvaćala samo jezik, već i jezične i literarne spomenike, proizvode narodnog duha, te sveukupne starine Slavena.

Od 2007. do 2010. godine radio je u srednjoj školi, a od 1. studenoga 2010. godine zaposlen je na Odjelu za kulturologiju, na radnom mjestu znanstvenoga asistenta iz polja filologije, grana hrvatistika.

Nataša Lah diplomirala je filozofiju i povijest umjetnosti, a doktorirala na području povijesti umjetnosti i filologije.

Što su se jače profilirali jezikoslovlje i znanost o književnosti, bilo je između njih sve manje dodira, pa su uskoro postali vrlo rijetki znanstvenici koji bi se bavili i jezikoslovnom i književnoznanstvenom problematikom čuvajući tako bar obrise negdanje jedinstvene discipline filologije.

Kod profesora Matije Murka na gradačkom je sveučilištu doktorirao iz slavenske filologije napisavši i 15. veljače 1908. obranivši disertaciju o životu i djelu Bartola Kašića.

Studij matematike i klas. filologije završio na Filozofskome fakultetu u Zagrebu, gdje je 1904. i doktorirao temom iz filologije.

Radoslav Katičić je 1977. postao profesor slavenske filologije na sveučilištu u Beču.

Natječaj je otvoren za područja humanističkih znanosti: polje filozofije, filologije, povijesti, povijest umjetnosti, znanost o umjetnosti, arheologije, etnologije i antropologije, te interdisciplinarne humanističke znanosti Iako je s Odjela za arheologiju stiglo pismo kojim se traži izuzimanje arheologije za besplatan poslijediplomski studij, jer je taj Odjel pokrenuo doktorski studij na kojem se plaća školarina, arheologija je ostala kao mogućnost stjecanja doktorske titule po modelu besplatnih mentora.

U Splitu je završio gimnaziju, a studij filologije na Sveučilištu u Padovi.

Na sjednici Fakultetskoga vijeća Filozofskog fakulteta u Rijeci održanoj 5. studenog 2007. odobrena joj je tema disertacije pod naslovom Dualism and Self-Actualization in the Works of John Knowles (Dualizam i samoaktualizacije u djelima Johna Knowlesa); na sjednici održanoj 30. listopada 2007. imenovano je stručno povjerenstvo za ocjenu doktorskoga rada; a 27. studenog 2007. obranila je doktorski rad Dualism and Self-Actualization in the Works of John Knowles na Sveučilišnom poslijediplomskom znanstvenom doktorskom studiju Književnost i društveno-humanistički kontekst na Filozofskome fakultetu u Rijeci pred povjerenstvom u sastavu: Prof. emeritus dr. sc. Katica Ivanišević (predsjednik), dr. sc. Branka Kalogjera, izv. prof. (mentor), i dr. sc. Moira Bobanović, doc. (član) stekavši akademski stupanj doktora znanosti iz područja humanistički znanosti, polja filologije, grane anglistike.

Osobito se zauzimao za humanističko školovanje i suvremene metode u nastavi klasične filologije.

I to baš u starome, tradicionalnom pojmu filologije, kao otkrivanja poznatoga.

Rasprava o Svetoj braći (Ćirilu i Metodu) označava početak slavenske filologije i kroatistike.

Prvi dan znanstvenog skupa (Hrvatsko katoličkom sveučilište u Zagrebu) interdisciplinarnog je karaktera i želi ponuditi novo tumačenje specifičnosti i raznolikosti nematerijalne martinske baštine u Hrvatskoj i Europi različitih znanstvenih disciplina poput etnologije, etnomuzikologije, povijesti, filozofije, teologije, filologije, sociologije, ekologije, povijesti umjetnosti itd., čiji će sudionici svojim promišljanjima vječnih tema zajedništva i dijeljenja individualno doprinijeti očuvanju zajedničkih dobara u 21. stoljeću.

Nakon školovanja u Zagrebu nastavlja Studij filologije i germanistike u Beču (1892. 1896.).

Pučku školu završio je u rodnom mjestu, a gimnaziju u Zagrebu, gdje završava i studij slavistike i klasične filologije.

Godine 1909. dobrovoljno se javlja u vojsku, a 1913. završava studij klasične filologije i postaje namjesni učitelj II. realne gimnazije u Zagrebu, a u travnju 1914. završava studij hrvatskog jezika.

No vjerojatno će se lako prihvatiti dojam, da je pred nama snimka suvremene hrvatske normalne znanosti na znanstvenom polju filologije, s druge pak strane radosno uzdarje osobi koja je i sama svom užem akademskom krugu porazdijelila toliko duhovnih darova.

Tako će Telećan, na tragu već spomenutog Ortege y Gasseta i njegova eseja Sjaj i bijeda prevo đ enja, zaključiti kako novovjekovna filologija već i sama za sebe tvrdi kako ima posla s mrtvim jezicima, te kako nije slučajno što je časno ime filologije danas rezervirano za tobože mrtav grčki i latinski, a da se tobože ozbiljna znanost koja se bavi današnjim uistinu mrtvim jezikom/jezicima nazivlje lingvistika.

Bio je to posve originalni duh, koji je prije Vuka Karadžića više cijenio govor s usta naroda od tradicija književnih i koji je u ovoj gramatici, i ako to u povijesti slovjenske filologije nije poznato, prvi odredio i posve točno obilježio četiri hrvatska akcenta, dok je Vuk u Srpskom rječniku (1818.) pozna samo tri akcenta. Istu ocjenu vrlo opsežno, detaljno i argumentirano razrađuje i u poznatoj posebnoj studiji.