Stekla je certifikat Međunarodnog fonetičkog društva o vještini u fonetici 1921.

Iako je još niz godina održavao nastavu iz francuske lingvistike (stilistika, stilistička interpretacija književnih djela), od tada se sve više posvetio eksperimentalnoj fonetici, ispitivanju sluha, rehabilitaciji sluha i govora kod osoba s teškoćama u slušanju i govoru.

Autor razmatra Šimundićeve prinose dijalektnoj i standardnoj fonetici i fonologiji, morfologiji, akcentuaciji, sintaksi i stilistici, leksikografiji i leksikologiji te pravopisnim rješenjima.

U 19. i 20. st. bilo je pokušaja i nastojanja da se arapsko pismo fonetizira, adaptira fonetici hrvatskog jezika.

primjetio sam suptilni pomak prema fonetici, i simplifikaciji sintakse u izgovoru (pisanju).

" AAAAAAA " " EEEEEEEEEEE " " OOOOOOOOOOO "... čuli su se svi fonemi poznati modernoj fonetici pa čak i nekoliko nepoznatih.

je, tak je to, zorane. igraju karte, jebu, švalerišu, GLUME FRAJERE I SVE ONO ŠTO U JUGI NISU, KAO, SMJELI, A I ONDA SU OBILATO TO KORISTILI, TU SMANJENU ANALIZU STVARNOSTI, PA SU I SAD BEZ HIPER-REALIZMA, OSIM ŠTO RADNIČKA KLASA I PIČONI ŠLAMPI ĐAVOLSKI TRPE, TO JEST HIPER-REALIZAM, I TO JE ONO KAD DEMON NARCIZMA I SNOBOVSTVA PRORADI U BALKANSKOM PRIMITIVCU. zar nije to isto kao i u strankama, na prisavlju, kao na fakultetima. vidjeli ste što Jutarnji o tome piše. hajte sad šprajca proglasite doušnikom marsijanaca, jutarnji engleza, a ostale nijemaca i amera, da i te ljude izgurate, pa ćete sami ostati - u utakmici... šlampe naspram lopina. cirkusanata. ovo na fakultetima i po referadama dekanata i kod rektorata i sa jebačinama i mitom, to je mnogo gore još nego se piše, a loše je i profesoricama, i one vide mlado meso kako se polugolo nudi, pa teta i sama ponekad popizdi i dodje na predavanja " razgaljena " i sa premalo krpica, a takva dekoncentrira cijelu dvoranu za slušanje. kak i na koncertima šašavih sponzoruša. ne znaš jel se došlo slušat nešto, ili će se samo gledati... i kad će strgnut sa sebe opravicu, ili past u psihastenu, neurotičnu komu od potrošenosti i prazne napirlitanosti. sjećam se sa ekonomskog faksa jednom, i par puta sam bil na fonetici na filozofskom... uđem kod dekana, uđem kod cura za neke potpise i potvrde i jedino čega se zapravo jako dobro sjećam jest da joj se moglo vidjeti do pupka kad se sagnula da mi potpiše. kod jedne druge, mile i nježne lažne blonde sam prešel jednostavno zato jer sam joj bil simpa, a kod jedne mirjane su totalne protekcije na ispitu bile zato je smo oboje rođeni 23. 6. i kad je to skužila cvala je. u referadi su me pitali kasnije jel sam došel po braćni ugovor kad je trebala signatura.

Hrvatski i srpski standardni jezici se razlikuju u: 1. grafiji (latinica i ćirilica) 2. fonetici (oko 100 zakona u akcentuaciji) 3. gramatici i sintaksi (oko 100 zakona) 4. pravopisu (iako oba jezika rabe fonološki pravopis, u hrvatskome je nazočno morfonološko načelo u nizu propisa, dok se srpski jezik sve više« fonetizira »u pravopisnim odredbama) 5. morfologiji (preko 300 pravila) 6. semantici (razlike u semantici su previše složena ustroja da bi se prikazale u ovako kratkom prijegledu) 7. rječniku (oko 30 % različitih riječi koje su isključivo hrvatske ili srpske.

Naravno, odluka o fonetici može biti neovisna o odluci o kulturno-jezičnoj osnovici.

Kad je pak riječ o fonetici podsjetit ćemo se da su stručna istraživanja iz 1934. u Parizu predstavila ukrajinski jezik kao drugi najljepši jezik u svijetu po melodičnosti, odmah iza talijanskog, rekla je.

Unatoč tomu što je do nedavno u hrvatskoj tradiciji bio u uporabi jedino naziv Madžarska i madžarski (krivo ili pravo, ali jedino tako), u posljednje su vrijeme sve vrste tekstova preplavljene likovima Mađarska i mađarski, tobože zato što je hrvatsko đ mnogo bliže madžarskomu gy od hrvatskoga dž, iako je između tih triju rješenja, barem za svakoga tko nešto zna o fonetici, razlika kao između Rotterdama, Rima i Reykjavika.

Po njezinu tumačenju nije važno što je Josipović umjesto« Republika Hrvatska »rekao samo Republika jer kaže uvažena sutkinja to je Republika s velikim« r ». Ta izjava gospođe Omejec vjerojatno će ostati u antologiji mudrih misli, u svakom slučaju kao znanstveni prilog fonetici, fonologiji i sličnim disciplinama.

Hrvatski i srpski standardni jezici se razlikuju u: 1. grafiji (latinica i ćirilica) 2. fonetici (oko 100 zakona u akcentuaciji) 3. gramatici i sintaksi (oko 100 zakona) 4. pravopisu (iako oba jezika rabe fonološki pravopis, u hrvatskome je nazočno morfonološko načelo u nizu propisa, dok se srpski jezik sve više« fonetizira »u pravopisnim odredbama) 5. morfologiji (preko 300 pravila) 6. semantici (razlike u semantici su previše složena ustroja da bi se prikazale u ovako kratkom prijegledu) 7. rječniku (oko 30 % različitih riječi koje su isključivo hrvatske ili srpske.

Svojim studentima glume i jezičnih vježbi na fonetici uvijek naglašava ovo: " Puno mi je važnije kakvi ćete vi postati ljudi, nego kakvi ćete biti glumci " Pitanje umjetnosti i ljudskosti za njega je presudno etičko pitanje.

Zbog tih činjenica je u posljednje vrijeme značajno promijenjen pristup i u tim znanstvenim područjima, te se sve više pažnje posvećuje " računalnoj " fonetici i lingvistici.

Izvorni pristup historijskoj fonetici vidljiv je u dijalektološkim studijama o govoru otoka Suska (Hrvatski dijalektološki zbornik, 1, Zagreb 1956; suautori J.

Mnogo kasnije, č itaju ć i knjige o lingvistici, fonetici, teoriji i praksi prevo đ enja, shvatio sam da sam ve ć i dio toga nau č io od Gavelle.

Dunja: Igram u mjuziklu Crna kuća i u još par predstava za djecu, vodim Školski sat na HRT-u, branim diplomske ispite na komparativnoj i fonetici i imam ideje vezane za pisanje.

Godine 1946. upisao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu engleski jezik i književnost (prvi glavni predmet) te ruski jezik i književnost (drugi glavni predmet) i diplomirao godine 1952. Za asistenta na Katedri za engleski jezik i književnost Filozofskoga fakulteta u Zagrebu postavljen je početkom 1954. Akad. god. 1961/62. bio je na studijskom boravku na sveučilištu u Edinburghu (specijalizacija u općoj fonetici) i g. 1967/68. na University of Texas u Austinu (SAD) (specijalizacija u računalnoj analizi teksta).

Unatoč brojnim pokušajima među numerolozima da se pronađe jedno cjelokupno, općeprihvaćeno rješenje za stvaranje Univerzalne numerološke tablice, koja će vrijediti za sve jezike svijeta, a koja se temelji na glasovnom izgovoru pojedinih slova (fonetici) tj. njihovim zvučnim vibracijama (univerzalnom zvuku kojega slovo proizvodi), i/ili na slovima sa sličnim vizualnim izgledom, od toga se danas polako odustaje.

Loše strane jednog i drugog načina izbijaju osobito očevidno onda, kad je pretjeran, kako je na pr. staroindijski pravopis u fonetici pretjeran, a engleski i francuski u svojoj etimologiji.

Mate i ja onda malo diskutiramo o albanskoj fonetici.

Ovi primjeri dokazuju da naša afrikata č nije nastala prema slavenskoj fonetici za tj kao, recimo, u vratiti - vraćati, nego da je to naš supstitut za sličan fonem u vulgarnom latinitetu na Balkan od 5. do 7. stoljeća.

U zasebnim se poglavljima raspravlja o slovopisu, pravopisu i razgodcima, zvukoslovlju (fonetici), oblikoslovlju (morfologiji), rječotvorju (tvorbi riječi) te kratkoj skladnji (sintaksi).

Inače, za one koje zanima (), radi se o poredbenoj romanskoj fonetici, vokalizam, a ono predavanje od petka je o romanskim jezicima i vulgarnom latinitetu.

Taj je po leksiku i fonetici tvorio prijelaz između prairanskog i ranoindskog, pa to predstavlja prvu predslavensku praosnovicu kasnijega ranohrvatskog jezika koji se potom razvio u istočnoiranskoj Harauvatiji mnogo prije od praslavenskoga iz Europe.

Da Vas ne zamaram detaljima, u njemačkoj fonetici i fonologiji je ovo napredak koji pisanje i govor raščišćava, a ne zamagljuje ga, kao što to čine nove promjene hrvatskog pravopisa

Oni pokazuju jezičnu srodnost u fonetici (u fonologiji baš i ne), morfologiji, sintaksi i leksiku da su znanstvenike naveli na pomisao da su se razvili iz zajedničkog prajezika

Objavljivao je i radove o litavskoj dijalektologiji, o hrvatskoj gramatici i fonetici (glasoslovje) i o glagoljici

Ivo Škarić iz klana Škarić profesor je emeritus koji je u fonetici možda i stručan, ali se petlja u jezik i ispada diletantom.