Spominje mnoge mitove o Suncu i očaravajuće priče znanstvenika, poput Kopernika, Galileija, Newtona, koji su tijekom povijesti nastojali razotkriti njegove tajne, ponekad po cijenu vlastita života.

Katoličanstvu nije trebalo da progoni Giordana Bruna, Galileija, Kopernika i Keplera, kad njihovo učenje ni na koji način - vidimo danas - tu religiju nije ugrožavalo.

U drugom dijelu analizira se slučaj Galilei tj. tijek dvaju procesa koji su se vodili protiv Galileija te njegova osuda te se donose ukratko posljedice i odjeci Galileijeve osude.

U radu se obrađuju uzroci koji su doveli do sukoba Galilea i crkvenih institucija u vezi s prihvaćanjem, promoviranjem kopernikanskog planetarnog sustava, što je dovelo do dvaju procesa protiv Galileija (1616. i 1633.) te presude protiv njega.

Dakle, osuđen je kopernikanizam, a Galilei se poimence nigdje ne spominje, premda je svima bilo jasno da se radi i o njegovim stajalištima. 25. veljače kardinal Bellarmin trebao je po nalogu pape Pavla V., pozvati Galileija k sebi i opomenuti ga da se odrekne kopernikanskog naučavanja. 26. veljače Galilei je došao u palaču kardinala Bellarmina gdje ga je kardinal upozorio na njegove zablude i zatražio od njega da napusti stajališta kopernikanskoga naučavanja.

Dominikanac Caccini je 1614. godine javno kritizirao Galileija.

Kongregacija je time uvučena u slučaj Galilei te je 25. veljače održana i prva rasprava bez znanja Galileija.

Caccini je dao 20. ožujka izjavu pred tajnikom Sv. Oficija u kojoj je optužio Galileija osobito zbog dvije tvrdnje: 1. da je Sunce središte svijeta i zbog toga nepokretno te 2. da Zemlja nije središte svijeta i nije nepokretna već se dnevno okreće oko same sebe.

Sve to pokazuje na stvarni odnos Galileija i Crkve.

Sljedeći korak bio je dopuštanje (godine 1741.) za izdavanje svih Galilejevih djela, uključujući i Dialogo, koja su iz tiska izašla 1744. Naposljetku skinuta su sa Indexa sva djela Kopernika, Galileija i svih ostalih autora, ali još nije donesena nikakva odluka i stajalište o slučaju Galilei.

Kako je u javnosti raslo zanimanje za slučaj Galilei, a radi krivih interpretacija, 1850. godine prefekt papinskih tajnih arhiva objavio je knjigu o procesu protiv Galileija.

Sve to organizirano je u čast Galilea Galileija, koji je 1609. konstruirao dalekozor i otkrio Sunčeve pjege, Mliječnu stazu, mjesece oko Jupitera...

Galileija u privatnu audijenciju odnoseći se prema njemu prijateljski, jer je bio uvjeren u njegov intelekutalni integritet, njegovu iskrenost i poštenje.

To je bila prva faza procesa protiv Galileija nakon koje je slijedilo sedam godina tišine.

Castelli je o tome informirao Galileija i upozorivši ga da bi to mogao biti argument protiv kopernikanizma.

»Slučaj Galilei« (1616 - 1633) e već je nekoliko stoljeća najpodobniji primjer za optužbu jer je Crkva, kako se tvrdi, progonila i zatvarala Galileija, zabranjivala znanstvena istraživanja i tome slično.

Sam sukob Galileja i crkvenih vlasti bio je rezultat vrlo složenih crkvenih, političko-društvenih zbivanja, teoloških, filozofskih i znanstvenih stavova toga doba, osobnih odnosa, nerazumijevanja s obje strane, što je dovelo do pretjerano oštre i nepotrebne osude Galileija, čemu je i on sam dosta pridonio.

Jedan takav paradoks je interpretacija procesa Crkve protiv Galileija.

»Znali smo da je odnos Crkve i modernoga doba, od samoga početka, bio pomalo suprotstavljen, počevši s pogreškom Crkve u slučaju Galilea Galileija.

Uostalom, znano je da je Koyre volio ponavljati: " Siracusom se ne može objasniti pojava Arhimeda, kao što se ni Padovom ni Firenzom ne može objasniti pojava Galileija ".

Nije Firenca na jednom kraju, a na drugom Galileijeve teorije koje bi iz nje izvirale pomoću nekakvih mehanizama, nego Firentinci, stanovita sredina, čitava jedna društvena i kulturna djelatnost, sve to može objasniti istodobno i Toscanellija, i Nikolu Kuzanskog, i Brunelleschija, i Albertija, i Galileija.

Naime, Ujedinjeni narodi ovu su godinu u čast obljetnice rođenja i znanstvenih dostignuća oca astronomije, talijanskog matematičara i fizičara Galilea Galileija (1564 1642) proglasili Međunarodnom godinom astronomije.

Još od skolastičkih filozofa i teologa, i kasnije u Galileija prisutan je stav da se Bog iskazuje na dva načina, i preko Biblije i preko prirodnih zakona.

Ova će vam knjiga otkriti povijest tog odnosa od Pitagore do Galileija, pokazati vam razvoj skala od klasičnih grčkih modusa do cjelotonske, blues i kromatske skale, otkriti vam kako frekvencije određuju intervale te kako iz toga nastaju razni glazbeni stilovi.

Kako je 2009. godina i Međunarodna godina astronomije, u čast velikih otkrića oca fizike Galilea Galileija (1564. - 1642.), čovjeka koji je prije četiri stoljeća, davne 1609. godine prvi uperio teleskop u noćno nebo, ovogodišnji Festival znanosti prigodno je obilježio i godinu posvećenu astronomiji.

Riječ je o dokumentima neprocjenjive vrijednosti, a neki od njih datiraju još iz osmog stoljeća i spominju brojne povijesne ličnosti od vitezova templara do Galilea Galileija, Martina Luthera i Henrika osmog.

Protiv Galileija su iznesene dvije glavne optužbe:

Drugi rimski papa, koji sigurno nije imao mnogo znanja iz zvjezdoznanstva - zahtijevao je od vrsnoga astronoma Galilea Galileija da se odrekne svoje istinite teorije o kretanju zemlje i drugih zvijezda.

Poznat je Galileijev uzdah: »Eppur si muove« Nije prošlo puno godina otkako je sam papa Ivan Pavao II. rehabilitirao Galileija, pa mu je konačno izbrisana nepravda koja mu je tada učinjena.

Povod je 400 godina korištenja teleskopa od strane Galileija.