Reflekslogija je poznata kao najdjelotvornija tehnika akupresurnog potiska za postizanje cirkulatornog i sinhronog tjelesnog bivanja i jedna je među najstarijim medicinskim znanostima iz vremena Maya, Kleopatre i Sokrata.

Osim Sokrata, na Platonovu filozofiju utjecala su učenja Heraklita, Pitagore i elejaca.

Mozda se njihov nauk sa strane jednog Sokrata, Platona ili Aristotela cinio se besmislenim, ali mnogo kasnije pokazao se upravo onim pravim.

Tečajevi se mogu pohađati u obliku intenzivnih dvotjednih tečajeva ili Sokrat Exclusive mini grupa u prostorima Sokrata (Pavla Hatza 21 i Kneza Borne 16) ili na adresi naručitelja.

Treću cjelinu redateljica Lozica i dramaturg Botić zamislili su kao dramatizaciju temeljenu na više tekstova ' Poniženje Sokrata ', ' Balkon ', ' Ni braća ni rođaci ', ' Mislilac nad osam grobova ', ' Suknja ' i ' Samotni život tvoj '.

Realiziran je kao gotovo neverbalni teatar a priču priča jedan lik iz ' Poniženja Sokrata '.

Premda je Aristofan u svojim Oblacima prikazao Sokrata kao poluludog čovjeka i sofista, Platon u svome dijalogu Gozba govori da nisu bili neprijatelji.

To je normalno, na kraju krajeva i Sokrata su otrovali jer je propitivao uvriježene obrasce razmišljanja ljudi i nastojao ih probuditi iz intelektualnog mrtvila.

Dotičući se slavnih ličnosti poput Homera, Sokrata, Aleksandra, Julija Cezara, Augusta i prvih kršćanskih mučenika, istražujući slobode, pravdu i raskoši, knjiga Klasični svijet vješto i studiozno opisuje turbulentnu povijest Grčke i Rima.

Neke novele iz te zbirke, ponešto prerađene, osnovom su i njegovih kasnijih proznih zbirki Ni braća ni rođaci (1949), Poniženje Sokrata (1959), Pod balkonima (1953), Karneval i druge pripovijetke (1964).

Nerijetko se ostvaruje u odgojnim sredinama između učitelja i učenika, a uzvisivana je kao poseban oblik ljubavi u grčkoj antici, posebno u Sokrata, te se naziva sokratovskom ljubavlju.

j da li se iz izjave jdnog kršćanina može izvući zaključak o ostalima? to je izjavio i papa Vojtila:) religija i vjerovanje iako kažeš da je vjerovanje osobna stvar ono se uglavnom oslanja na religiju i to upravo onu u kojoj si se rodio to su činjenice možemo ih ignorirati, bježati od njih, to je naša osobna stvar ali one stoje. prije i sada mislim da nema puno razlike između prije i sada nisu li Sokrata otrovali, Isusa razapeli..

A da je crna udovica bila poznata još u antička vremena, potvrđuje zapis grčkog filozofa Sokrata koji je jednom prilikom zapisao: " Poznaješ li šarenog pauka, manjeg od pola obola, od čijeg ujeda čovjek može sići s uma. "

Još su tri njegova teksta iznimno značajna: " Sobranije raznih naravoučitelnih veščej ", zbirka eseja o estetici, praktičnoj filozofiji, odnosno moralu, biografije Sokrata i Aristotela, zbirke anegdota i sentencija, prevodi pripovijedaka... iz 1793, " Etika " iz 1803. i 1818. posthumno objavljen " Mezimac ", sastavljen uglavnom od eseja o književnom jeziku, nauci, bogu i prirodi, kritičkom mišljenju, razumu i moralu, čovjeku i sudbini, odgoju...

Nalik na Sokrata, Isus pita: " Treba li da vam objašnjavam koja je razlika između dobra i zla? " Vaša duša će vam reći razliku, kaže Isus.

Kad su Sokrata pitali zašto svaki dan ide na tržnicu, a ne kupuje baš ništa, odgovorio je da odlazi vidjeti što mu sve u životu ne treba.

Ali u pitanjima što je čovjek, šta smo na ovom svijetu, u čemu je smisao života, što je sreća, što je dobro, a što zlo - nismo se ni malo odmakli od vremena Aristotela, Sokrata i dr. Ako smo uopće na njihovoj razini?

Istina koju objavljuje je univerzalna i vječna, te je kroz tisućljeća nadahnjivala velike mislioce, teologe i filozofe istoka i zapada; Sokrata, Goethea, Schopenhauera, Einsteina, Junga i mnoge druge.

Osobito je zanimljiv lik Jube Nazarevića (Poniženje Sokrata), mladića frustrirana vlastitim socijalnim podrijetlom, ispunjena željom da nadraste ograničenost života u svome malom gradu i svoj život usmjeri prema višim filozofskim i umjetničkim idealima, a zapravo je nesposoban da prevlada vlastita ograničenja.

Platon u svojoj Apologiji Sokrata citira Sokratovu glavnu izjavu pred sudom Agore: Ne moci govoriti istinu nije svojstvena slobodnim ljudima nego li robovima.

Kontrapunkt onih brojnijih u zatočenju nakazne mašte, pak, praktično realizuje svoje lokalitete u kojima iživljavaju svoje antiapsolutno opredeljenje, platforme za demonstraciju gluvih samoubeđivanja da im ništa slično ne nedostaje, poput pomenutih modnih pista ili televizijskih studija, tih sublimnih poprišta u kojima se ispostavlja da, za razliku od Sokrata, svi gostujući ne samo da znaju da sve bitno znaju, nego već i samom svojom pojavom pokazuju koliko je to beskrajno jednostavno potrebno je samo stati pred kamere, i znanje kulja sâmo.

Stara vika ćudorednog Anita na mu drog Sokrata.

Lako je zaključiti kako je u zapadnoj religiji i filozofiji doktrina reinkarnacije imala svoju prominentnu ulogu u životu pitagorejaca, Sokrata, Platona, Plotina, neoplatonista, itd.

Za Sokrata je znanje vrhovni princip.

Ako razmišljamo o toj drami u Getsemaniju, možemo također vidjeti veliki kontrast između Isusa s njegovom tjeskobom i njegovim trpljenjem i smrti velikog filozofa Sokrata, koji je pred smrću ostao miran i spokojan.

Pomoglo mi je tek pozivanje na općepriznatog Sokrata i njegovu kaznu.

Posebnu aktualnost nalazimo u ovim posljednjim tečajevima, koji su izgovoreni usporedno s pisanjem i dovršavanjem zadnjih svezaka Povijesti seksualnosti, recimo od Hermenuetike subjekta (1981 - 1982), preko Vladanja sobom i drugima (1982 - 1983.) do Hrabrosti istine (1983 - 1984), s kojima dijele isti referencijalni materijal (okvirno antička filozofija od Sokrata do crkvenih otaca), ali s posve drukčijim pitanjima i zaključcima.

Crkveni povjesnici Sokrat i Sozomen zabilježili su da je nakon bitke kod Murse, grada koji doduše oba spisatelja smještaju u Galiju i kamo bi Magnencije poslije poraza bio pobjegao, protucar okupio vojnike u nakani da ojača njihovu srčanost i dobije potvrdu njihove odanosti, no dok je stajao na povišenu tribunalu, oni nisu u jedan glas kao augusta aklamirali njega, već na čudesan način protiv svoje volje samo Konstancija, što je uzurpator protumačio kao loš znak i smjesta se povukao u najudaljenije dijelove Galije.76 U nešto starijemu Sokratovu prikazu ne nalazi se kršćanska interpretacija, ali je ona prisutna kod Sozomena on se u svojoj crkvenoj povijesti doduše oslanjao na Sokrata jer kaže da je " Magnencije iz toga dokučio kako mu od Boga nije bilo dosuđeno da caruje ".

Znao je veliki Višanin reći da je svaki čovjek otok, a svako napuštanje otoka odisejska pustolovina. () Svaka svjetlost ima sjenu, a sjena je, barem što se čovjeka tiče, njegova vlastita parodija, govorio je Mediteranac šjor Ranko i sve to potvrđivao u Gloriji i Kiklopu, u Zajedničkoj kupki i Pustinji, Pod balkonima i u Poniženju Sokrata, u Neveselim očima klauna, u Never more

Mani Platona, Sokrata skupa sa Žižekom.