A štose tiče osjećaja udivljenja i dužnosti spram svijeta, tu rogobatnu Goetheovu patetičnu kovanicu, koja ionako ne znači ništa baš kao ni Kantova transcendentalna apercepcija, recimo, napiši polako, drhtavavim rukopisom, u krug, da si je lakše na kurac natakneš

Meyer, Goethe, Berlin 1894, str. 496, navodi sljedeću Goetheovu izjavu: Ovim priznajem da mi je veliki zadatak ⠀ Spoznaj samoga sebe što tako značajno zvuči oduvijek bio sumnjiv kao lukavština tajno povezanih svećenika koji ljude nastoje zbuniti nedostižnim zahtjevima i navode djelatnošću protiv vanjskog svijeta u nutarnje lažno promatranje. Ä ovjek poznaje samo samog sebe, ako poznaje svijet koji spoznaje samo u sebi a sebe samo u njemu.ÂŤ

Takvima preporučujem da uvijek imaju na umu ovu Goetheovu misao; Cijeli sam život sve pomno proučavao, a ostao sam budala kao što sam i bio.

Ivan Đikić, koji na Goetheovu sveučilištu u Frankfurtu na Majni predaje biokemiju i ravnatelj je tamošnjeg instituta za biokemiju, ovogodišnju nagradu dijeli s Angelikom Amon s uglednog Tehnološkog instituta Massachusetts, koja je nagrađena za doprinos borbi protiv raka.

Knjiga cijenjenog njemačkog pisca opisuje posljednju veliku Goetheovu ljubav.

Osim odbijanja metafizičkih sistema filozofije povijesti i logike, Dilthey u specifičnosti privremenog usavršavanja procesa sekularizacije u Goetheovu djelu ubraja i odbijanje teorije modernih prirodnih znanosti.

Također je indikativno da je Freud dobio Goetheovu nagradu za književnost, a ne Nobelovu za medicinu budući da se gotovo očajnički utjecao književnosti kako bi što preciznije, efektnije izrazio svoja naučna otkrića.

U mnoštvu uloga koje je odigrala ističu se Melita u Krležinoj " Ledi ", Kleopatra u Shawovu " Cezaru i Kleopatri ", Klara u Goetheovu " Egmontu " i druge.

" Babilon " Elfriede Jelinek i " Werther ", nastao po Goetheovu romanu, odličan su presjek njegova rada, ali ono što im daje posebnu ulogu na hrvatskom gostovanju, činjenica je da su obje predstave nastale u produkciji bečkog Burgtheatera, institucije najzaslužnije za izgled i organizaciju četiri hrvatske nacionalne kuće.

Oswald Wirth je osobito proučavao Goetheovu Zelenu zmiju.

Koliko je to danas moguće, barem kada je o Goetheovu Faustu riječ, teško je reći.

Tečaj se održao 3. i 4. ožujka 2002. u Goetheovu institutu u Zagrebu.

Prva daje legitimitet nekoj savršenoj policiji, druga kloniranju (dalekom a užasnom snu Paracelsiusovu i Goetheovu: Homunculus), treća pak bezobzirnom bogaćenju na račun drugih (država, skupina, pojedinaca).

Giorgio Pressburger počeo je prevoditi na mađarski Pascolija, Miltona i druge autore sa svega 13 - 14 godina pa je tada preveo i cijelu Goetheovu " Ifigeniju na Tauridi ", a kada je otišao put Italije s 19 godina, na početku mu je bilo teško što to ne može prevoditi na talijanski, no ubrzo je počeo i mađarske autore prevoditi na talijanski.

Festival će ove godine biti posvećen heteronormativnosti djetinjstva, pa će na drugoj queer konferenciji, od 9. do 11. rujna u Goetheovu institutu, različiti queer teoretičari iz Hrvatske i inozemstva govoriti o problemima s kojima se suočavaju queer djeca u patrijarhalnoj kulturi, heteronormiranosti bajki, filmova i knjiga, inicijacijama i rodno-spolnim oblikovanjima i drugim temama.

I u ovom smislu treba razumjeti Goetheovu maksimu, prema kojoj ljepota ne može nikad biti razjašnjena sama od sebe.

U dnevnicima vođenima u Costi Azzuri između svibnja i lipnja 1931. godine, on nastoji opisati ovaj odnos, pridružujući ga temi privida s kojom se suočio već prije u eseju o Goetheovu romanu. Speyerova žena, piše on, prenijela mi je ove iznenađujuće riječi Eve Hermann, u danima svoje najdublje depresije: Ako si nesretan, ne bi trebao hodati uokolo s licem punim bora.

I kao što je zapisao anegdote o djedu Marinku, tako je i u svom novom riječkom okružju prikupio anegdote o sušačkom pučkom smjehotvorcu Franu Pavletiću, čije je vedre kalambure sabrao u knjizi Frane Pitur, pozvavši se i na Goetheovu misao da će trajno živjeti onaj koga narod spominje u svojim anegdotama.

I eto, od prijemnoga na kojem sam imao jedan pogrešan odgovor (zamislite, nisam znao ime glavnog ženskog lika u Goetheovu Faustu) do danas, kad i sam pokušavam otkrivati i opisivati neke manje poznate ili nepoznate stvari.

Pohvala Goetheovu jeziku Kad je prije dvadesetak godina, pišući o Michelu Tournieru, jedan kritičar postavio pitanje nije li on prvi njemački romanopisac francuskoga jezika, bilo je to više od duhovite dosjetke.

Naći ćemo u njoj Tournierova sjećanja na studentske dane, analizu odnosa između Francuske i Njemačke, portrete Bismarcka i Wilhelma II. ili pohvalu Goetheovu jeziku, ali i novoj Evi, utjelovljenoj u istočnonjemačkim sportašicama koje zrače istodobno snagom i ljepotom.

Treći čin prikazuje vrlo profinjeno Wotanovo savjetovanje, posljednji put, sa zagonetnom Erdom. ÂťKako bog može pobijediti njegovu brigu? ÂŤ Ona mu ne može reći; ali on ionako već zna. ÂťNe patim zbog svršetka bogova, jer to je moja vlastita željaÂŤ, a onda, imajući Siegfrieda na umu (i možda Goetheovu das ewig Weibliche): Âťvječnoj mladosti (dem ewig Jungen) bog popušta s užitkomÂŤ.

Znanost i učenje Ivan Đikić nije samo vrhunski znanstvenik nego svoje znanje prenosi i na mlade te popularizira znanost Postati član Leopoldine doista je poseban osjećaj, jer pokazuje da su kolege u inozemstvu prepoznali znanstvena dostignuća mene i mojih suradnika na Goetheovu sveučilištu.

Dramski pisac Franz Grillparzer Goetheovu priču je prenio na daske koje život znače, a Felix Mendelssohn napisao je koncertnu uvertiru zvanu Lijepa Melusina u svom 32. om opsusu.

Dilthey Goetheovu Âťobjektivnu filozofijuÂŤ i Âťobjektivno razumijevanje svijetaÂŤ koje ona sadrži (EuD, str. 260), interpretira kao uzor za spoznaju značenja unutar povijesti, koja je lišena svake transcendencije, na području humanističke znanosti i filozofije života i to pod aspektom koji je po svojoj metodici strukturalan.

Dilthey u Goetheovu striktnom odbijanju apstrakcije, metafizike i filozofije povijesti otkriva Âťtertium comparationisÂŤ te usporedbe, tj. primjerni karakter koji književnost ima za znanost.

Naime, Đavolji, luciferski, kukcojedni intervjuist predstavlja se kao olujni vjetar s krilima orla, oštrim pandžama lava i repom škorpiona, te kao Veliki Transformator poput Mefista, koji se u Goetheovu Faustu objavljuje u obličju crnoga pudla, naglašava kako može figurirati kao bilo koja životinja, ali najviše voli upravo biti gmaz?

Pada mi na pamet prostor Faustove gotičke sobe na Goetheovu crtežu, Marulićev u Nečujmu, Rilkeov u Parizu ili u švicarskom Muzotu, Ujevićeva sobica u najužoj hrvatskoj ulici u Splitu, onoj od sv. Ivana a na broju 2/III, ili u Zagrebu na Selskoj cesti 119 c.

O tome piše u Jutarnjem listu Ivan Đikić, profesor na Goetheovu sveučilištu u Frankfurtu.

Katkad se, s uporištem u Balzacovoj izreci ÂťLes grands evĂŠnements da ma vie sont mes 420 oeuvresÂŤ i Goetheovu označavanju svojih djela kao Âťfragmenata jedne velike ispovijestiÂŤ, pojam ÂťautobiografijaÂŤ neopravdano proširuje: književna djela koja proizlaze iz individualnog doživljaja pisca i na bilo koji način svjedoče o posebnosti njegove osobe nazivaju se ne samo ÂťautobiografskimaÂŤ nego se označavaju kao autobiografije. 8 Dosljedno tomu morao bi se svaki rezultat mišljenja, svaki filozofski sustav ⠀ kao rezultat često dugogodišnjega radnog procesa ⠀ nazvati Âťautokonfesijom autora i nekom vrstom nehotičnih i neprimijećenih memoaraÂŤ, 9 dakle također autobiografijom, makar u Âťnajširem smisluÂŤ.