Od ta četiri na pozornici smo vidjeli - samo dva:« Nosi nas rijeka »Elvisa Bošnjaka u režiji Krešimira Dolenčića i Gogoljevu« Ženidbu »u režiji Mateje Koležnik.« Rat i mir », koji je bio najavljen kao koprodukcija s HNK-om u Zagrebu, Dubrovačkim ljetnim igrama i Pandur teatrom, nije« istrčao na teren »u predviđenom sastavu.

Zamišljena kao prilog proučavanju poetike velikoga ruskog pisca, ova knjiga uvelike premašuje okvire tradicionalnog poetološkog opisa jer nam uz nove književnoznanstvene spoznaje o Gogoljevu stvaralaštvu pruža i duboke kulturološke i antropološke uvide u prirodu ljudske tjelesnosti, posebice ljudskog tijela u pokretu.

Aktar Etemadi prevela je s esperanta i Gogoljevu smrt Ulderika Donadinija.

Pritisnut uza zid sve beskrupuloznijim superhikovskim mjerama taj nesretnik postaje sve sličniji Gogoljevu književnom junaku Akakiju Akakijeviču Bašmačkinu.

Dobar trend iz prošle sezone nastavio se i u novoj, a posebnu pozornost i pravo oduševljenje izazvao je Valerij Fokin, koji je u obnovljenoj suradnji sa skladateljom Aleksandrom Bakšijem u koprodukciji kazališta Suvremenik i Centra Mejerhold realizirao Gogoljevu Kabanicu.

Riječ je o važnosti tjelesnosti i gestualnosti u Gogoljevu opusu, a zatim i u cijeloj devetnaestostoljetnoj ruskoj književnosti, te značenju carstva tjelesnih znakova za današnjeg čitatelja Jasmina Vojvodić, Gesta, tijelo, kultura: Gestikulacijski aspekti u djelu Nikolaja Gogolja; Disput, Zagreb, 2006.

Ali život nas vodi nekim drugim smjerovima, kaže Martinić, zadovoljan suradnjom sa slovenskim režiserom Matjažom Latinom i obavljenim poslom u Gogoljevu Revizoru što se u Splitu igrao prvi put nakon 1946. I dok sam u Villi Mariji tajkun, bankar, moćnik, ostavljeni i prevareni muž, u Revizoru sam gradonačelnik Ante, provincijski moćnik i sitna dodvorica.

Takvim i sličnim pitanjima o važnosti tjelesnosti i gestualnosti u Gogoljevu opusu, a zatim i u cijeloj devetnaestostoljetnoj ruskoj književnosti, te značenju carstva tjelesnih znakova za današnjeg čitatelja, posvećena je knjiga Jasmine Vojvodić Geste, tijelo, kultura.

Pri tome zaključuje kako su ti naoko sporedni, gestikulacijski aspekti u Gogoljevu slučaju izrazito promišljeni te služe semantičkom obogaćivanju teksta bilo kao pojačivači značenja ili kao detektori stanja lika.

Ohrabrena nagradom koju je na Gavellinim večerima dobila za u Drami Hrvatskoga narodnoga kazališta Split režiranu predstavu Ujak Vanja Antona Pavloviča Čehova (jedni misle zasluženo, drugi su bili skloniji vidjeti razlog tako visokog plasmana u slaboj konkurenciji) gošća iz Slovenije, redateljica Mateja Koležnik, novu predstavu Kazališta Gavella, Gogoljevu komediju Ženidba, opet odijeva u ne baš suvremene, ali današnjici bliže kostime nalik odjeći prve polovine prošloga stoljeća (uspješno ih oblikuje Ana Savić Gecan).

Spominjao mi je Gogoljevu predstavu Krvava svadba postavljenu u Sarajevu uoči nedjelje kad je jedan Musliman pucao na srpske svatove, što je bio neposredni povod za razbuktavanje posljednjeg rata u Bosni.

Kazališna družina KUU Seljačka sloga iz Nedelišća izvest će Gogoljevu komad " Ženidba ", koji je sam autor odredio kao " nevjerojatni događaj u dva dijela ".

Tu su obi č no u igri dvije stilskoformacijske kategorije romantizam i realizam, ali bi se s obzirom na satiri č ku protegu zrelih Gogoljevih djela (Revizor, 1836; Mrtve duše, 1842) moglo govoriti i o Gogoljevu priklju č ku na klasicisti č ku satiru (koja je, kao što je poznato, bila jedan od dominantnih žanrova u klasicizmu i prosvjetiteljstvu).

" Gogoljevu besmrtnu grotesknu fresku ruskog društva polovice 19. stoljeća u kojem će se i mnoge druge sredine i vremena bez problema prepoznati, društvo prepuno sitnih varalica, pohlepnih ljudi koji ne prežu da pronađu rupu u zakonu kroz koju bi provukli svoju rabotu, domoljuba kojima je domovina samo bitna u smislu koliko mogu uzeti od nje, uglavnom; društva kojem kriterij nije niti pamet, niti moral, već samo snalažljivost režirao je Dražen Ferenčina.Širok i nezahvalan za pozornicu roman u dramski je tekst pretočio Dubravko Mihanović, služeći se ugodno protočnim prijevodom Zlatka Crnkovića.

Da ne bi vodvilj o strahu pred odlukom i kako ga ne pobijediti (izabrani sretnik među proscima spašava se skokom kroz prozor) djelovao samo uveseljavajuće, predstavi priskače u pomoć veteran ovoga kazališta Boris Buzančić kao pomorac Ževakin, koji ne može više skakati nego neodoljivim šarmom svoje tragikomike Gogoljevu djelu dodaje neophodnu notu melankolije.

NAGRADE 1989. Nagrada Zlatni smijeh na DANIMA SATIRE u Zagrebu za ulogu Marie Antonovne u Gogoljevu Revizoru 1989. Nagrada Kazališne zajednice za umjetničke kreacije u predstavama Hrvatske drame za proteklih pet godina 1996. Nominacija za Nagradu hrvatskog glumišta za ulogu Valerije u Priče iz Bečke šume Ödona von Horvátha. 2005. Nagrada " Zlata Nikolić " za najbolje ostvarenje ženske uloge, za ulogu Poline Andrejevne u predstavi " Galeb " A.

Skupni kikot, histeri č an smijeh kojim završava roman, zloslutan je i asocira na Gogoljevu re č enicu Eh, vi. komu se smijete? sebi se smijete Gombrowicz u obra č unu s poljskom formom kao osnovnim stilskim odre đ enjem koristi se najpoljskijim sarmatskim barokom sa svim njegovim konstantama: iznena đ enjem, kontrastom, grozom, pretjerivanjem, teatralnoš ć u.

U grotesknoj tragediji Svečana večera u pogrebnom poduzeću Brešan kreće od motiva stranog i nepoznatog moćnika koji, slično kao u Gogoljevu Revizoru, stiže u malo mjesto u provinciji.

Sve te osobine najpotpunije se sintetiziraju u glavnom djelu Gogoljevu, Mrtvim dušama (1842.), koje predstavlja temelj ruskog realizma te je odigralo važnu ulogu u društvenom životu Rusije.

Nezaobilazno mjesto u Gogoljevu stvaralaštvu zauzima pripovijest Taras Buljba (u Mirgorodu), te kazališni komad Revizor (1836.), jedna od najznačajnijih komedija uopće.

Mnogi su ruski kriti č ari toga doba isti č u ć i Gogoljev realizam dali impuls tzv. Gogoljevu pravcu ruske književnosti.

Neuspjeh u radu, duševna potresenost i bolest shrvali su Gogolja, koji potkraj života gubi doticaj s književnoš ć u i umire u Moskvi 1852. Mnoge institucije obilježavaju 2009. godinu kao Gogoljevu, što podupire i UNESCO.

Starija hrvatska kulturna javnost pamti zapažene izvedbe metkovskih amatera diljem Hrvatske, osobito izvrsnog Dunda Maroja, Posljednje Zrinske, Gogoljevu Ženidbu i mnoge druge.

U riječkom HNK Ivana pl. Zajca potpisala je kostimografiju za Dumanske tišine Slobodana Šnajdera u režiji Zlatka Svibena 1987. te za Gogoljevu Ženidbu u režiji Jerneja Lorencija 2001. godine.

To što nagli aktivitet znači i priznanje da se do sada nije učinilo ništa nikoga ne brine, baš kao ni dojam da se ganjaju isključivo oni koji su se ogriješili o Gogoljevu istinu koja kaže da se ne smije krasti više nego ti čin dopušta.

Ne dirajući Gogoljevu Rusiju, u njegovoj sam knjizi stoga tražio stvarnost kakvu i sam poznajem, stvarnost u kojoj nije grijeh pronaći rupu u zakonu i osigurati sebi korist, jer to rade svi, stvarnost gdje su slatkorječivi domoljubi prvi u redu kad se domovini uzima, a posljednji kad joj se daje, stvarnost u kojoj je kolektivno pranje ruku jedan od viđenijih javnih obreda, a licemjerje jedan od prisutnijih modela ponašanja Rusijo, kamo to hitaš?, pitao se Gogolj 1841. godine. Daj mi odgovori Pavel Ivanovič Čičikov, koji Rusijom putuje po svome poslu, čovjek je kakvima je naša svakodnevica napućena.

Nije ovdje da bi glumila neko remekdjelo, nego je ovdje kao posveta pradjedu Gogolju, djedu Dostojevskom, koji je veći genija od Tolstoja, iako se mora priznati da je Tolstoj bolji pisac, pa tatama Harmsu i Bulgakovu, koji je i sam nastavio Gogoljevu priču o veličanstvenom Čičikovu, a ja ovdje nastavljam njegovu, kao i Ahmatovoj i Cvetajevoj, tetkama.

Gustave Falubert ostaje najutjecajnijim romanopiscem 19. stoljeća: ako je za Gogoljevu " Kabanicu " rečeno da je sva kasnija ruska književnost izašla iz nje, bez pretjerivanje možemo konstatirati da je golem dio svjetske narativne proze druge polovice 19. i cijeloga 20. stoljeća potekao iz Flaubertova opusa.

Redatelj Krešimir Dolenčić u sadašnjoj premijeri Dramskoga kazališta Gavella zaustavio se na valja priznati djelomice vrlo istančanim formalnim istraživanjima koja uzimaju u obzir sve mogućnosti varijacija, ne zanemarujući posve ni noćnu dušu Gogoljevu, ali se ni za jednu od dotaknutih mogućnosti nije odlučio.

Tada sam počeo drugačije gledati na Gogoljevu Kabanicu i na komično tužnog Akakija Akakijeviča Bašmačkina: što ako je moj otac stvarno Akakije?