To je ono sto cini ratni stroj: napad na drzavni aparat povezan je sa stalnim trazenjem alternativa ili, jos jednom parafrazirajuci Negrija i Hardta: otpor, ustanak i konstituirajuca moc teku u jednom nerazlucivom procesu.

Kao i prvi put, prije dvije godine, kada je na Fakultetu društvenih znanosti (koji je ekvivalent našoj Politologiji) organiziran simpozij u povodu izlaska slovenskog prijevoda u međuvremenu poznate knjige kojoj je Negri, uz Amerikanca Michaela Hardta, jedan od autora Imperij, i ovaj put povod za susret je bila knjiga.

No, možda V for Vendetta obavlja bolji posao od bilo Hardta/Negrija bilo Žižeka usredotočivanjem na slijepu ulicu radikalnog djelovanja danas, odbacujući priču što nam ju se ispripovijedao Kapitalistički Realizam da nema alternative.

Tema: donosi i velik broj kritičkih tekstova: Leonida Kovač piše o Barthesovoj Svijetloj komori, Slađana Bukovac o Francuskom nadrealizmu Višnje Machiedo te romanu Leica format Daše Drndić, a Žarko Paić o Imperiju Michaela Hardta i Antonia Negria.

Ispostavilo se da sam bio u pravu povezavši Hardta i antinatovske prosvjede, no pogriješio sam u pogledu brzine presađivanja teorijskih koncepata ' zajedničkog ' i ' mnoštva ' u hrvatska društvenopolitička previranja.

Kad sam prije tri tjedna pisao o antinatovskim prosvjedima i novim strategijama Marxove siročadi, nisam doista ni pomislio da će recepti Michaela Hardta, nove zvijezde na lijeve misli, tako brzo biti primijenjeni i u Hrvatskoj.

Ono što Michael Hardta zanima u pokretima zauzimanja trgova je upravo sjedilački karakter protesta koji privremeni susret drugačijeg svijeta vremenski prolongira i time stvara osnovnu materijalnu podlogu za nastanak novih institucija mjesta na koja se svatko može vratiti.

Prošlogodišnji prizor iz Velike Britanije Kao slabe točke argumentacije Hardta i Negrija Žižek navodi podcjenjivanje " razmjera u kojima je današnji kapitalizam uspješno (barem kratkoročno) privatizirao sam opći intelekt ", kao i razmjera u kojima " sami radnici postaju suvišni ".

Kolokvij na temu komunikacije i kulture organizira se u čast profesora Hanna Hardta, a fokusira se na građansku participaciju i reprezentaciju u medijima, u kontekstu globalnih procesa medijske digitalizacije, koncentracije i konvergencije.

Impozantno djelo Tonija Negrija i Michaela Hardta, pod naslovom »Imperija« (Pariz, 2000.), izazvalo je pravu oluju među europskim političkim strankama i sindikatima, umjerene lijeve provenijencije.

Nakon objavljivanja knjige Imperij Hardta i Negrija, taj pojam postao je koncept koji se mogao koristiti u sve svrhe i pridružen je onim snagama i institucijama koje su radikalni kritičari smatrali predmetom kritike.

Teza Hardta i Negrija je da je " Marx bio u pravu, da je uspon općeg intelekta dugoročno neuskladiv s kapitalizmom ".

Egipatski prosvjed Žižek se kritički osvrće na knjigu Michaela Hardta i Antonija Negrija " Mnoštvo ", pokušaj " radikalizacije Marxa koji je smatrao da bismo, ako samo odsiječemo glavu kapitalizmu, dobili socijalizam ".

U doba neoliberalnog financijskog kapitalizma, marksistička hegelovska ljevica i neoliberalna hegelovska desnica funkcioniraju kao relikti fundamentalističke političke teologije, poput sekularizirane religije, jedna nastavljajući rehabilitirati izvorno nasljeđe Marxa kroz proliferaciju ideoloških postmodernih derivata i Vattimove šprance slabe misli (post-feminizam i Queer-marksizam Judith Butler, postmodernizam Frederica Jamesona, postkolonijalizam Homia Bhabha, open-marksizam John Hollowaya., hegelijanski neolakanizam Slavoja Žižeka, teorija Empirea i mnoštava Hardta i Negrija, postmarksitička kritika kognitivnog kapitalizma, teorija priznanja Nancyja Frasera, teorija antagonizma Ernestoa Laclaua, sve do teorije događaja Alaina Badioua, da ne citiram sve), dok druga na zasadama humaniziranog kapitalizma i nadalje fetišizira materijalno blagostanje i tržište.

Večeras ću predstaviti kritiku teorije prekarnog rada koju su razvili talijanski autonomistički marksisti, naročito se osvrćući na rad Antonija Negrija, Paola Virna, kao i Michaela Hardta.

Jedna od mojih kritika Negrija i Hardta je to što se čini da oni vjeruju da je kapitalistička organizacija rada izraz više racionalnosti i da je kapitalistički razvoj nužan za stvaranje materijalnih uvjeta za komunizam.

Kod Negrija, Virna i Hardta nema rasprave o tome kako se nadnicu koristilo i još uvijek koristi kako bi se organiziralo te podjele pa stoga moramo pristupiti borbi za nadnice na način da ne postane instrumentom daljnjih podjela, već da nam umjesto toga pomogne da ih potkopamo.

To što se ovu feminističku analizu ignorira u radu Negrija i Hardta, potvrđuje moje sumnje da ta teorija izražava interese odabrane skupine radnika, iako pretpostavlja da govori u ime svih radnika koji se krčkaju u velikom loncu Mnoštva.

Kolikogod smatrao revolucionarni optimizam dvojca Hardt/Negri, i talijanske autonomističke tradicije općenito, potpuno neopravdivim, mislim da njihove teorije o mnoštvu (kod Virna jednako kao i Hardta i Negrija) i nematerijalnom ili afektivnom radu (ovdje mislim na Lazzareta jednako kao na Hardta i Negrija) ukazuju da oni barem pokušavaju (čak i ako to jest neuspješno) baviti se pitanjima, koja postavljam ovdje, o propasti tradicionalnih marksistički predodžbi o klasnoj svijesti ili proletarijatu kao klasi za sebe.

Korektnoj dijagnozi Olivera Marcharta, također prezentiranoj u ovoj knjizi, prema kojoj se kroz poistovjećenje potpuno neorganiziranog mnoštva (multitude) pružatelja intelektualnih usluga s potencijalnim političkim subjektom dijagnoza problema prodaje kao njegovo rješenje, treba dodati da tom političkom subjektu kod Hardta i Negrija nije ponuđena nikakva suprotna strana, nikakvi akteri protiv kojih bi se mogla usmjeriti njihova politička borba. Tržište ili Carstvo (Empire) su strukture poretka svijeta ili dijelova svijeta; ako ih treba promijeniti odnosno zamijeniti drugim strukturama, onda je nužno identificirati one snage koje se takvoj promjeni suprotstavljaju.

Isto kao u Marxovoj verziji analize kapitalizma, i kod Hardta i Negrija fungira taj kapitalizam kao svoj vlastiti grobar, i to na taj način da stvara klasu koja će ga ukinuti: industrijska radnička klasa kod Marxa, društvene radnice i radnici u Hardta i Negrija oboje u njihovoj revolucionarnoj funkciji nazvani proletarijatom.

Pozivanjem na ostavštinu talijanske 1977. Tiqqun zapravo poziva na ponovnu redefiniciju sukoba, na novu koncepciju ratovanja, pa i na novi odnos pokreta spram nasilju, obzirom da je svaki konflikt u posljednjih 30 godina uspješno pacificiran od strane režima, kojeg Tiqqun nazivaju Imperijom, pozivajući se na teoriju Negrija i Hardta.

Nedavno ste se uspješnicom Imperij Hardta i Negrija također nakratko uključili u top-liste hrvatskog izdavaštva, možete li nam otkriti vaše daljnje izdavačke poduhvate?

Spivaka, Michaela Hardta, Giannija Vattima, Stéphanea Hessela i mnoge druge.

Egzodus je za Negrija i Hardta glavni izražajni oblik mnoštva (multitude): socijalni egzodus iz discipline fordizma i socijalizma, ekonomski egzodus iz pauperiziranih zona svjetskog tržišta, antropološki egzodus iz spolne konstrukcije ljudskoga tijela.

Političke elite štreberski nalegle na pisanje ' ' domaće zadaće ' ' koju su im dali europski činovnici, desna ruka ideologije globalizma, a domaći anarhisti pak marljivo pišu ' ' antiglobalističku ' ' zadaću koji su im zadali ideolozi poput Hardta, Negrija i drugih, zapravo lijeva ruka one iste ideologije globalizma kojoj služe tzv. političke elite.

Za Negrija i Hardta međutim, mnoštvo/multitude/koje se ukazuje u migraciji i nematerijalnom radu je autonomno i time potencijalno može izbjeći dominaciju.

U tom smislu, izdvojit ćemo teoretičare Negria i Hardta koji su svoja razmatranja o globalizaciji i pitanju poretka teorijski oblikovali u djelu Imperij (Kalanj, 2004.).

Prijevod poznate knjige " Empire " Negrija Hardta.

Osim stalnih gostiju poput Slavoja Žižeka, Tariqa Alija, Giannija Vattima, Gayatri Spivak i Samira Amina, i drugi su vodeći intelektualci današnjice poput Stéphana Hessela, Michaela Hardta, Saskie Sassen, Renate Salecl, Christiana Marazzija, Bernarda Cassena, Costasa Douzinasa, Erica Toussainta i drugih potvrdili svoje sudjelovanje.