U ovoj ćete knjizi pronaći Virillija i Baudrillarda rastavljene na najelementarnije dijelove i postavljene u kontekst koji naizgled nema nikakva smisla.

Suvremena teorijska misao može se podijeliti u dvije načelne grupe prvu grupu čine filozofski tekstovi autora poput Jeana Baudrillarda, Paula Virilia, a koje smo do nedavno mogli pratiti kroz izdanja Biblioteke Psefizma, a koji su prisvojeni od arhitekata u svrhu stvaranja suvremenog arhitektonskog teorijskog diskursa; drugu grupu pak čine tekstovi samih arhitekata, koji usvajajući terminologiju i koncepte suvremene filozofije, promišljaju problematiku suvremene arhitekture, kao na primjer knjiga Bernarda Tschumia Arhitektura i disjunkcija, u izdanju Biblioteke PLAN AGM-a.

Nisam ništa pročitao od nedavno preminulog, šokantnog francuskog filozofa Jeana Baudrillarda, ali sam suglasan s njegovom temeljnom tezom da zbilja i ne postoji, postoji samo fikcija.

S razlogom književni kritičar Robert Perišić opisuje zapažanja Baudrillarda kao onoga koji je " obrnuo Marxa " i zamijetio da su danas uvjeti proizvodnje manje važni nego uvjeti potrošnje.

Radikalno mišljenje Jeana Baudrillarda ne temelji se na filozofijskoj sumnji, ni na utopijskom prijenosu koji uvijek pretpostavlja neku idealnu transformaciju realnog.

Može se, posve opravdano, s mnogo argumenata, govoriti o utjecaju hebrejske mistične tradicije na Kafkina najvažnija djela, na Chagallove slike, na Einsteinove znanstvene spekulacije pa i na suvremenu, prije svega, hermeneutič ku i postmodernu filozofsku i teorijsku misao Jacquesa Derridŕa i Jeana Baudrillarda.

Recimo, moj se dečko oduševio ' originalnošću ' izvrnute perspektive Matrixa, dok je meni to bila čista holivudizacija Baudrillarda (On je stomatolog.

Jedini je problem da on za razliku od Baudrillarda još uvijek razabire simulaciju od realnosti.

On, da parafraziramo Jeana Baudrillarda, njeguje transestetiku ružnog koju bismo mogli označiti i estetikom ružnijeg od ružnog.

Međutim, to je postmoderna sintagma koja funkcionira do određene mjere, osobito unutar postmodernističke teorije Baudrillarda, Derride i drugih.

Ali evo što mi kaže jedan moj prijatelj: - Kuljiš i Zuppa pripadaju istoj paradigmi, koju ne znam opisati bolje od Baudrillarda, naime kulturi simulakruma.

Namjesto Kellnerove, bitno epigonske pozicije između Baudrillarda i Chomskoga kad je u pitanju promišljanje fenomena postmodernoga rata kao nastavka terora svim sredstvima (zastrašivanje, propaganda, završni udar), korak izvan toga začaranoga kruga terora, rata i paranoje čini Paul Virilio, premda s čistim fatalističkim postavkama o »kraju povijesti kao zbiljskoga događaja«.

Na tragu Baudrillarda koji je globalni terorizam uvrstio u kategoriju suvremenih katastrofa i proglasio atentate 11. rujna kao majku svih katastrofičnih događaja, J.

Mnogi su veliki teoretičari medija i društva poput Baudrillarda, Boorstina, Chomskog, značajan dio svoje intelektualne reputacije mogli zahvaliti upravo prekrasnim analizama virtualne stvarnosti koju nude mediji.

Knjiga Singularni objekti - Arhitektura i filozofija jedinstven je primjer u žanru kritičke teorije s obzirom na to da je riječ o intrigantnom razgovoru između Jeana Baudrillarda i Jeana Nouvela, dvojice vodećih suvremenih protagonista s područja filozofije i arhitekture.

Aktivna razmjena znanja i stavova između filozofa Baudrillarda i arhitekta Nouvela osnovni je sadržaj knjige.

Pisati analizu na ovoj Tribini, a ne spomenuti Jeana Baudrillarda je isto kao da idete na stadion gledati utakmicu i to sa navijačke tribine ali bez (bar jedne) bengalke u džepu.

Niti jedna njegova izjava nije bila citirana površnojersu se na njih referirali i mislioci poput Marshala McLuhana i Jeana Baudrillarda.

Njegovi tekstovi o seksualnosti nisu ni izbliza tako zanimljivi kao tekstovi jednoga Battaillea, Foucaulta ili Baudrillarda.

Ako je katastrofizam realna slika postmoderne uzvišenosti spektakla, što se u slikarstvu može razvidjeti još u opusu Kaspara Davida Friedricha, valja preokrenuti toliko opčinjavajuću formulu Baudrillarda kako simulacija prethodi zbilji i reći: simulacija zbilje u spektakularnome svijetu terora/rata ne prethodi zbilji, nego je sam događaj spektakl katastrofične zbilje.

Od teorijskih je radova poznata knjiga Singularni objekti arhitekture, razgovori Nouvela i Jeana Baudrillarda.

Tako đ er, filozofske teorije (primjerice Jeana Baudrillarda) ve ć se godinama primjenjuju na č itav raspon umjetni č kih djela, iz č ega proizlazi dojam da bismo jednostavno trebali kreirati univerzalan tekst koji bi potom pristajao uza sve radove, budu ć i da ionako zapravo nije rije č o radovima

Pripisati Jugoistočnoj Aziji suvremenost i iz nje napraviti suvremeno mjesto ili mjesto suvremenoga, sadrži ili svoj diferencijalni izraz pod zaštitom srodstva, ili pak zahtjev za kritikom same povijesti modernosti koja stremi za takvom odgovornošću ili, riječima Jeana Baudrillarda, za amalgamiranjem.

Pozovimo se u tom smislu još jednom na autoritet Jeana Baudrillarda, koji po prilici kaže ovako: transestetsko polje simulacije podrazumijeva podizanje akcije na ironični, n-ti stupanj operativnosti.

A nije tajna ni da su opetovano pozivali i samog Baudrillarda da sudjeluje u snimanju filma, ali ih je on opetovano odbijao, ograđujući se, tvrdeći da ga potpuno krivo tumače.

Za Baudrillarda se ' ' pustinja stvarnog ' ' odnosi na pomanjkanje stvarnosti: svijet postaje sve manje stvaran, sve više simuliran, postaje ne lažan nego hiperrealan (uslijed sveopće estetizacije).

No, duboko se razlikuje od Baudrillarda prema tome što odbija unaprijed osuditi takvu trgovinu.

Lorenci zato radikalno reinterpretira Revizora, ali u postmodernom i poststrukturalističkom ključu Jeana Baudrillarda, Witolda Gombrowicza, Johna Petera Bergera, Paula Virilija.

To je, mislim, ono na što se ubojstvo zaista svodi za Baudrillarda.

The Matrix obiluje neskrivenim referencama na Baudrillarda.