Povezujući analizu totalitarizma kod Hannah Arendt i biopolitičku teoriju društva kod Michela Foucaulta, Giorgio Agamben tom studijom pokazuje kako se kroz čitavu povijest zapadnog političkog ustrojstva provlači dosada nepomišljana povezanost suverene moći nad smrću podanika i biopolitičke kontrole nad životom građana povezanost koja je kulminirala u nacističkim koncentracijskim logorima i koja se još i danas provlači kroz demokratska društva u pokušajima da se zakonom definicija golog života učini predmetom političkog uključivanja i isključivanja.

Čitajte Foucaulta, o seksu i ljubavi.

Kritizirao je dominantu tradiciju kontinentalne filozofije, osobito postmodernizam, a posebno se suprotstavljao stavovima Derridua, Foucaulta i Žižeka.

Zanimljivo, što je više te seljačke ludosti i pomamnosti i velikih fižidera sa sladoledima i pudinzima, to su mi i Buda i Isus Kris i Muhamed sve draži, jer tek se sada vidi koliko su čisti i koliko vrijede, jer problem je uvijek u Hobbesovom biću prljave vučje naravi, a ne u Duhovima i kulturnoj kristalizaciji Arnolda Gehlena ili Foucaulta.

Unatoč svojoj mehanički ponavljanoj kritici Foucaulta i izrugivanju mainstream znanstvenika kao ljudi koji o sebi vole razmišljati kao o politički radikalnima iako je sve što rade samo to da pišu eseje koje će vjerojatno pročitati nekoliko desetaka drugih ljudi unutar institucionalne okoline, on u stvari nekritički vjeruje u autoritet normativne znanstvene spoznaje mnogo više nego što mislim da je nužno ili opravdano.

Sjedamo na klupicu u parku, ja lijegam na klupu, Nikola vadi Foucaulta.

Posvema drukčije se odražava sveza se između estetike i života u djelima Michela Foucaulta.

Ako se Marcuseova misao oslanja na opreku između života i moći, kod Foucaulta se život poistovjećuje s moći: njezina pozitivna, produktivna, dinamička uloga značajnija je od one negativne, represivne, statičke.

Kao i kod Bergsona, tako je i kod Foucaulta nemoguće ustvrditi i odrediti koliko je u njegovom razmišljanju« estetskog », budući da je već samo nadahnuće njegove misli duboko estetsko u vitalističkom smislu.

Ipak, Psi se pokazuju provokativni, nesvarivi za Guibertove prijatelje Foucaulta i Chéreaua, ili majstoricu erotskog pisma Duras.

Zapadni intelektualac, ona figura apstraktnog općeg muškarca koja hoda na dvije noge s cigarom u ustima i okruglim naočarima, zamisliv je nakon ere konceptualnog djelovanja Michela Foucaulta samo kao parcijalan, sektoralan i konkretan.

Na taj argumentacijski način predodžba jedne dijagramatičke učinkovitosti moći u Foucaulta i Deleuzea usmjerava se u jednom pravcu koji vodi u zabludu.

Riječ parezija posudio sam od filozofa Michela Foucaulta i ona podrazumijeva govorenje istine koje za govornika predstavlja opasnost i eventualnu pogibelj, čega je govornik svjestan. "

Molio bih @Foucaulta koji je očevidno med. stručnjak da mi makar on kaže kada započinje ljudski ŽIVOT i zašto baš tada.

Na onaj način na koji su pisali poslije Foucaulta, Guiberta, Hudsona.

Međutim, njegov interes bio je u diskursu koji je stvarao, održavao i produžavao medicinski pogled gaze (1975). Klinika je za Foucaulta postala aparat pregleda; mjesto produkcije znanja, ograničeno pravilima i uredbama.

Nadalje, eksplikacija modernog značenja pojma paradigme kao metaepistemološke kategorije izbjegnuta je prethodnim manevrom - izbacivanjem Foucaulta iz univerzuma stukturalizma, a time i njegova koncepta episteme. [ 11 ] Umjesto toga, čini se da Milner prešutno pretpostavlja kuhnovski pojam paradigme kao skupa teorijskih pretpostavki, istraživačkih i eksperimentalnih postupaka i rezultata. [ 12 ] Taj pojam paradigme ograničen je na polje uže znanstvene kulture nasuprot polju ideologije i običnog mnijenja, ali je, paradoksalno, daleko manje određen od Foucaultove episteme.

Pojam episteme i dvostruko osigurani kriterij razlikovanja znanosti od neznanstvenih oblika mišljenja unutar polja episteme kod Foucaulta (specijalizacija i stupanj formalizacije) čine se primjerenijim instrumentarijem za zahvaćanje pojave strukturalizma nego što to može uvriježeni pojam historijske paradigme, koji je toliko neodređen da je postao neoperativan i na kraju napušten u historijskoj epistemologiji i prije nego što je uspio ispuniti zadaću da objasni nastanak i funkcioniranje znanosti.

S jedne strane je ranija Hegelova negativna ocjena djelomice bila reakcija na evropsko romantičko glorificiranje Indije (na »graju o njezinoj mudrosti«), i to ne kao druge i tuđe kulture, nego kao same izgubljene evropske biti, a protiv materijalizma, racionalizma i drugih »aberacija« moderne Europe. [ 14 ] Otud ne bi bilo odveć pretjerano promatrati Hegela na neki način i kao prethodnika ideje »orijentalizma« u kritičkom smislu, kao stanju evropskog duha, kako ga je razradio sljebenik Michela Foucaulta Edward Said.

Takav se pristup dijelom oslanja na koncepciju funkcionalnog autora Michela Foucaulta i metodologiju razvidnu u djelima Rogera Chartiera, a dijelom slijedi istraživački postupak koji se oslanja na proučavanje tzv. paratekstualnih elemenata (naslovnica, uvodnika, predgovora, bilješki, ilustracija i sl.).

Ovih me dana najviše smeta kad ljudi uzimaju određeni Foucaultov iskaz i kažu, kao da se radi o kritici Foucaulta, da se njegov model ne može primijeniti na Indoneziju.

Tako su o seriji ' 24 ' pisali članovi Američkog filmskog instituta kada su je uvrstili na listu najboljih TV programa 2005. Ne znam čitaju li Hobbesa, Agambena, Foucaulta i Krivaka, ali primjećujem u njihovom opisu kultne američke serije srodnost (pa čak i verziju pojma izvanrednog stanja kao sjedenja ' na rubu sjedala ') s nekim idejama ovih filozofa.

Cijela ta stvar s citiranjem francuskog filozofa Michela Foucaulta, ili njemačkog filozofa Theodora Adorna i gledanje svisoka, sve je to afektacija.

Na njezinu radnom stolu su omiljene knjige o Sokratu i Platonu, zatim Povijest seksualnosti Michela Foucaulta.

Filozofski temperamenti: Od Platona do Foucaulta

Ne znam jel mi se to samo čini, al koga god upitam (čast časnim izuzecima koji su se motali na Filozofskom ili oko njega, slušali kulturalne studije i čitali Foucaulta) jesu gledali Brokeback Mountain, čujem: Jel to o ona dva kauboja pedera?

Postoje i neke ezoteričnije konotacije riječi, cijeli razvojni tijek bastardne linije filozofije, od Spinoze, Nietzschea i Foucaulta, koji djeluju protiv autoriteta države, u čemu su bliski anarhistima.

Uz teoretsko oslanjanje na Foucaulta i Deleuzea Koolhaas priložio je fascinantno viđenje nigerijskog megalopolisa Lagosa koji se u gotovo znanstveno-fantastičnoj maniri opire svim zdravorazumskim zakonitostima normalnog urbanog razvoja.

Naumova.1 Utemeljena na podatcima iz povjesničarima tek odnedavno dostupnih arhiva Centralnog komiteta Komunističke partije SSSR-a, ova je knjiga vanredno postignuće već na ravni narativne prezentacije: povijesna dokumenta (zapisnici sastanaka Centralnog komiteta, partijski dekreti, osobna i zvanična pisma) prate opsežni komentari koji se odlikuju teorijskom oštrinom kakva rijetko resi povjesničare (primjerice, referiranje na Foucaulta, Bourdieua i modernu lingvistiku zarad objašnjenja funkcioniranja rituala samooptuživanja na javnim montiranim suđenjima).

Ako je, s jedne strane, upravo ovaj aspekt Lévi-Straussova djela bio privlačan i za filozofe treba pomisliti samo na utjecaj koji je izvršio na Jacquesa Lacana, Michela Foucaulta ili Louisa Althussera on je, s druge strane, bio metom oštre kritike.