PROPAST ZAPADA Tako se zove kolosalno djelo njemačkog filozofa Oswalda Spenglera (Der Untergang des Abendlandes), koje je uz Hegelovu Filozofiju povijesti temelj za morfologiju civilizacija.

Uzmemo li u obzir Hegelovu primjedbu da je barut »bio jedan od glavnih sredstava za oslobođenje od fizičke sile i za izjednačavanje staleža, da je on " slomio čvrstoću dvorova i dvoraca ", te tako pridonio ukidanju srednjovjekovne razlike između " gospodara i slugu ", možemo bar donekle naslutiti epohalno značenje nekih Albertovih izuma.

Ono pak što je nama tu đ e i za č udno na Hegelovu pojmu obrazovanja jest to da on uop ć e nije poznavao pojam tu đ eg.

Da bi nam predočila karakter socijalizma, što bi se moglo očekivati - - autorica ne preuzima Hegelovu obrazac poznatu sliku o filozofskoj znanosti kao o Minervinoj sovi koja leti u predvečerje, dakle, onda kad je građansko društvo zgotovljeno i kada se zapravo filozofska znanost u vidu pravne strukture uma sljubljuje s građanskom zbiljom.

Upravo je taj treći moment razlogom zašto konstelacija diskursâ u Gîti, odnos mokše i dharme, još uvijek predstavlja statični, kantovski model refleksivnog ćudoređa premda ujedno otvara perspektivu dinamičke teorije običajnosti, u Hegelovu smislu prijelaza subjektivnog duha u objektivni.

Riječ je zapravo o Hegelovu mišljenju da su filozofi najpozvaniji da dadu svoj sud o duhu vremena u kojemu žive.

Aktualnost estetskog, koju sada još preciznije određujemo kao odvajanje od filozofijskih kategorija, dosada je ostajala samo događajem u okviru univerzitetske filozofije umjetnosti, odnosno, izrazimo li se drukčije: obećanje da će se filozofija umjetnosti u Schellingovu ili Hegelovu smislu konačno pretvoriti u estetsku teoriju, razmjerno je ezoteričan akademski događaj u njemu doduše njemačka estetka tradicija, Friedrich Schlegel i Friedrich Nietzsche, igraju središnju ulogu, pa stoga njemačka povijest umjetnost stoji, doduše s nekim iznimkama, prije sa strane.

Međunarodno Hegelovo udruženje (Internationale Hegel-Gesellschaft) osnovano je 1948. i otada promovira i potiče interes za Hegelovu filozofiju, ali isto tako opsežnošću (ove godine sudjelovalo je stotinu i pedeset filozofa iz cijelog svijeta) i ozbiljnošću pristupa uistinu potiče filozofski, ali i politički i kulturalni dijalog među različitim zemljama i društvima.

A to vam je tako jer trajemo tako da " mislimo da smo preživjeli kataklizmičku/narav tragikomedije (a) istina je/zapravo/da se tragedija rađa s nama svakog jutra ispočetka/po jedna za svaki prst na tijelu. " I evo još jednog gotovo kopernikanskog obrta, jer znamo onu Hegelovu po kojoj se svaki segment povijesti najprije dogodi kao tragedija ne bi li se ponovio kao farsa... ali i znamo koliko se ta formula bezobrazno slabo brinula o jedinkama, o tim mrskim ' činjenicama ' o, kako je rekao Tin, mravima u gradnji mravinjaka... a Kristina nam nudi totalnu personalizaciju povijesti koja se izravno upisuje na plohu tijela.

Bakunjin je postao vatreni hegelijanac i svu Hegelovu mudrost svodio je na formulu: Sve što postoji je racionalno (Pirumova 1975:24).

Marx je Hegelovu dijalektiku okrenuo naglavačke

Jedan od njih je Davor Rodin koji je na Hegelovu kongresu u Zadru prije dvije godine predložio da se u Zadru osnuje Hegelov centar.

zela sam si hegelovu fenomenologiju duha i probala staviti u kontekst dnevnika..... znaci ljudski duh ili svijest " absolut " je jedino sto postoji na kraju, kad zavrsi svoj razvojni proces, te tako postaje slobodan.

ap, Tvoja dijalektika nadmašuje Heraklitovu, Hegelovu, MarxEngelsovu, Lenjinovu, Staljinovu pa i zenovsku zajedno (a nisi daleko ni od suvremenog izdanka te škole mišljenja Žižeka).

Takva zamjena filološke razine konceptualnom i diskurzivnom omogućuje da se na Bhagavadgîti uoče kako postmoderne forme iskaza (citativnost, eklekticizam) tako i neki temeljni sadržajni koncepti (subjekt, sloboda, dužnost, odgovornost) koji se tradicionalno pripisuju modernosti od Kantove ideje moralnosti i njezine kritike u Hegelovoj ideji običajnosti; završno se komentiraju još jednom razlozi poznatog zaokreta u Hegelovu stavu prema isključenju filozofije Istočnjaka iz povijesti filozofije nakon pojave Gîte u prijevodu Wilhelma von Humboldta, čiji jezično-teorijski rad predstavlja ishodište suprotne, nietzscheovske linije suvremene filozofije.

Hegelovu transformaciju analogne u identitetnu logiku autor kritički analizira u različitim dijelovima Hegelova sustava i zaključuje, zajedno sa suvremenim autorima, da je s njom dovršena ne samo povijest prosvjetiteljstva već i cjelokupne logocentrički fundirane metafizike zapada.

Povukao se na mirno mjesto u Švicarskoj na kojem je učio, učio i samo učio, čitajući Hegelovu Logiku.

Konstatira se uvid u Âťdvostruku naravÂŤ autobiografa, koji egzistira i kao objekt i kao subjekt iskaza svog pothvata (Pascal 1965, 89), ali se ne uviđa kao proturječje prema propagiranom pojmu identiteta. 5 Puno se više idealizira sposobnost refleksije u Hegelovu smislu ⠀ kao put samosvijesti do istine.

On naime definira formu kao specifi č nu organizaciju materijala, neki oblik stilizacije, a ono što je bitno jest spoznajni proces, shva ć en u Hegelovu smislu razvoja ideje, odnosno objektivacije, kojim procesom subjekt iska č e iz imanencije u neku od predmetnosti.

U segmentu smisao sadržaj rije č je o spoznajno-teorijskom problemu te je ono bliže objektivaciji u Hegelovu smislu.

S obzirom na Hegelovu napomenu da se umjetnost da bi bila zbiljska mora uskladiti sa svojim vremenom, moramo se pitati nije li unutar sveze umjetnosti i informacijske tehnologije moguće iskusiti tajanstveni identitet prisutnog i prisutnosti koji vodi u bitno drukčiji izgled i pogled.

Samo što su marksisti Hegelovu teoriju obrnuli stavivši na mjesto objektivnog duha materiju.

Andreas Arndt iz Berlina, inače predsjednik Hegelova društva koje će u Zadru, u staroj zgradi studentskog doma, otvoriti Hegelovu kuću, podsjetio je na pragmatičnu dijalektiku kroz perspektivu ranoromantičarske hermenautike.

Dolaskom na vlast ispostavilo se da Milanovićeva obećana sloboda postupno prelazi u Hegelovu« furiju destrukcije », dakle suprotnost od onoga što je proklamirano.

U vezi s tim problemom navest ću samo moj slučaj: Kad sam, prevodeći Hegelovu Fenomenologiju duha (1986.), usputno konsultirao dva dotadašnja izdanja prijevoda (zagrebačko i beogradsko), bio sam na nekim mjestima gotovo zaprepašten; čak su cijeli pasusi bili naprosto preskočeni u tekstu, a da se ne govori o smislu i terminologiji prijevoda

Upotrijebimo li izraz ukidanje/uzdizanje (Aufhebung) u Hegelovu smislu, mogli bismo reći da se u istom razmjeru u kojem se sin ukida/uzdiže u oca, u normalnom stanju mati ukida/uzdiže u sina, dočim mu se u nenormalnom stanju uskraćuje kao maćeha.

Nemojte se plašiti jer sam se ozbiljno susreo samo sa matematičkom analizom na FSB-u, Hegelovu fenomenologiju duha sam počeo čitati prvi put sa 17 godina i nisam kurca kužio ope ' sam pokušao par godina poslije i to je bilo uzalud pa sam za istinom počeo tragat u ludnicama i zatvorima jer je tamo istina ogoljena do koske.

Nakon što sam se upoznao s Heraklitovom dijalektičkom filozofijom postalo mi je jasno da se početna pogreška interpolirala u sve kasnije dijalektike, naročito Hegelovu, Marksovu i Engelsovu, naprosto stoga što si dijalektika shvaćala kao " dijalog koji je oblik mišljenja gdje suprotstavljene pozicije u dijalogu dolaze do razrješenja svladavanjem protuslovlja. ", a zatim je dijalektika definirana tako da " nije ni fikcija ni misticizam, već znanost o oblicima našeg mišljenja.

No, ako Hegelovu analizu romantičke umjetnosti čitamo s romantičkoga, postmetafizičkog stajališta - kao dijalektiku bez ukidanja, kao konačnu dijalektiku koja je napustila pretenziju da razvoj duha vodi u sveobuhvatni totalitet koji predstavlja kraj povijesti - tada ta analiza nudi pojašnjujući uvid u ciljeve moderne umjetnosti kakvim se bavi posthegelovska filozofija, između ostalih i djela Adorna i Heideggera.

Često se i to sa stanovitim pravom isticalo kako čuveno poglavlje Hegelove Logike o bitku, ne-bitku i bivanju (postajanju) sadrži cijelu Hegelovu filozofiju.