Prema Kantovu mišljenju, obuzima ljudsko biće u oba slučaja veselje i zadovoljstvo, jer ih s jedinstvenog i svrhovitog aspekta nikako ne bismo mogli osloniti na samo jedan princip.

Prije dolaska do te palanačke oholosti u kojoj dominira polusvijet, zatočen između plemenskog i svjetskog, moramo se uvezati u jednu liniju na kojoj je Kantovu kritiku saznanja (čistog uma) Cassirer pretvorio u kritiku kulture i pokazao različite forme duha kroz koje čovjek kao animal symbolicum konstruira smisao svijeta.

@geomire, sapienti ti želi reći da ste vi agnostici otvoreni za Boga ako se dokaže da jeste, a pozivate se na Kantovu dijalektiku po kojoj se ne može dokazati da Bog postoji, kao ni da ne postoji.

Za vrijeme studija dao sam si truda i vježbao njemački jezik čitajući Kantovu ' Kritiku čistog uma ' i premda sam je tada i pročitao nisam od nje ništa razumio.

Lacanova teza tu glasi kako postoji nesavladiv jaz koji zauvijek dijeli ono što sam ja u stvarnosti od simboličkog mandata koji mi priskrbljuje moj društveni identitet: primordijalna ontološka činjenica je praznina, ponor zbog kojeg ja nisam dostupan samome sebi u svojstvu realne supstance - ili, da citiramo Kantovu jedinstvenu formulaciju iz Kritike čistoga uma, prema kojoj nikad neću moći spoznati što sam Ja kao Ja ili On ili ono (stvar) koja misli [ Ich, oder Er, oder Es (das Ding), welches denkt ].

Moguće da je Papa zaboravio reći kako su agnostici svjetovni farizeji i pismoznanci, pandan Crkvenim, budući se većina njih regrutira među kulturnjacima, gospodarstvenicima i političarima (baš kao i u Crkvi među teolozima), iako znaju za Kantovu dijalektiku o dokazivosti i nedokazivosti.

Samo sam im bacio Kantovu Kritiku čistog uma, na što su se odmah razbježali, jer mlado od HDZ-a ne podnosi literaturu koja potiče na razmišljanje ispričao je uzbuđeno Zvonislav.

Što uključuje i ovu današnju generaciju čitatelja, među kojima je malo onih koji bi bez trnaca u rukama (kao da su popili šaku Zolofta) voljeli čitati analize Russella koje su ovako koncipirane, npr. nakon što je godinama mozgao (kao Don Quijote) o Kantovu problemu (kako je moguće samim umom ustanoviti teoreme Euklidove geometrije a da one ipak vrijede i za fizički svijet) Russell shvaća da ta Kantova tvrdnja zapravo vrijedi za jedan kasniji predmet - projektivnu geometriju koja geometrijske figure proučava ne s obzirom na njihovu veličinu već jedino s obzirom na njihov oblik, njihovu uzajamnu " kongruenciju "... i tako dalje.

Ono što Adorno ne tematizira jest promijenjen status »neljudskog« u Kantovu transcendentalnom okretu; 3 a ta dimenzija također nedostaje i kod Levinasa: 4 u odgovarajućem dijalektičkom paradoksu, ono što Levinas, sa svim svojim slavljenjem Drugosti, ne uzima u obzir nije neka dublja Istost svih ljudi, već radikalna »neljudskost« Drugosti same: Drugost nekog ljudskog bića svedenog na neljudskost, Drugost koju sadrži užasavajuća figura Muselmanna, »živih mrtvaca« u koncentracijskim logorima.

U nekadašnjoj prijestolnici Istočne Pruske, Kantovu rodnom Königsbergu, a današnjem ruskom Kalinjingradu, u povodu godišnjice filozofove smrti otvoren je njemački konzulat.

Odjeci se nalaze kod većine suvremenih filozofa iako neki autori odbacuju Kantovu ideju kopernikanskog obrata ipak pokušavaju sačuvati većinu ostalih njegovih filozofskih pouka.

Derridina kritika koja oslobađa vrijeme od njegove podređenosti sadašnjosti, koja više ne shvaća prošlost i budućnost kao moduse, modifikacije ili modulacije prisutnosti, koja zaustavlja misao što znakove shvaća kao označene, do krajnjih konzekvenca misli Bergsonovu kritiku bitka i Kantovu kritiku metafizike.

Relativizmu »sve je relativno« Hicka, Knittera i njima srodnih teorija koji razum u Kantovu smislu spoznaje metafizičkoga proglašavaju nesposobnim, pridružuje se u mnogo čemu i New age.

I upravo u smislu te loše beskonačnosti važi, da variramo poznatu Kantovu formulaciju: Mi ne živimo u jednom globaliziranom dobu, nego, naprotiv, u jednom razdoblju globalizacije.

Polazeći odatle preuzima Hegel Kantovu teodicejsku problematiku u svojoj filozofiji povi jesti, koja je zapravo divovska teodiceja.

Jarbol, to je za Onfraya, razum, to je oklevetani ratio prosvjetiteljstva, to je punoljetstvo čovjeka u Kantovu smislu, to je odluka za slobodu u neslobodnom svijetu i intelektualna obveza, skoro pa pitanje osobne higijene.

I sam Emanuel Kant je smatrao da su takve maglice, ništa drugo, nego sustavi galaksija izvan naše Mliječne staze, a tu Kantovu pretpostavku je potvrdio Edwin Hublle davne 1924. godine.

Rije č je o stvaranju novog djela, mojega, po uzoru na Kantovu maksimu (može i Novalisova).

Eto, priznaj ti ovu, kažeš, Kantovu, pa ću i ja ono gore tvoje

A odmah ću ti reći da Kantovu teoriju spoznaje smatram nevaljalom pa tako smatram i njegove kritike neutemeljenim.

Netko bi dobronamjeran mogao kazati da ni drugi narodi nisu ništa bolji; evo, veliki njemački narod pjesnika i mislilaca još ponavlja Kantovu opasku da je sve što je rekao i mislio, no nije rekao sve što je mislio.

Kako bi još više izoštrio Kantovu moralnu strogost, autor uvodi zanimljivu debatu o laži, i zašto ni u najgorem slučaju ne treba pribjegavati iznimci, jer dopustimo li je, morala više nema.

Trebalo mi je dvije godine, tri prijevoda (hrvatski, srpski i engleski) Kritike praktičkog uma, bezbrojni enciklopedijski članci, uz onaj opširni Windelbandov uvod u Kantovu misao da ja postignem jedno od najvećih postignuća u svom životu, da razumijem zašto je ovaj tražio nužnost sintetičkih sudova apriori, kako mu je to uspjelo i u kojoj zadivljujućoj mjeri je njegova misao nezloupotrbljiva.

Upravo se tu krije propust koji je na kraju potkopao Kantovu teoriju etike i koji podjednako potkopava Rawlsov moderni pokušaj da je oživi i revidira.

Misao da nevremensko sija kroz vremensko pojavljuje se i u Kantovu pisanju, napose u svezi s temom vremena.

Lacan je doduše, kao što je znano, u svojoj Etici psihoanalize u Kantovu kategoričkom imperativu vidio upravo želju u čistom obliku, želju koja je, ukoliko treba ostati na razini svoje zadaće, primorana žrtvovati sva patološka nagnuća i nije spremna zadovoljiti se nikakvim objektom, a za etiku psihoanalize je postavio motto kojega je moguće čitati kao parafrazu Kanta: ne pas céder sur son désir, ne popustiti glede svoje želje.

Time je Hegel riješio Kantovu dilemu između čovjeka koji kao da je konačno-beskonačno biće i boga koji je, s obzirom na praktičku potrebu, kao da beskonačno-konačno biće.

Pritom se dr. Tadić usmjerio na Kantovu »Kritiku čistoga uma« gdje stoje tri vrste dokaza: ontologijski, kozmologijski i fizikalno-teologijski.

Također je pokušao nazočnima objasniti poimanje Boga, ali i teologije kroz Kantovu filozofiju.

Kako pojmiti Bacha, Michelangela, Dantea, kako na koncu pojmiti i Kantovu filozofiju ako zanije č ete ili odstranite iskustvo vjere u pozadini kao nadahnu ć e, kritiku, samokritiku.