Artefakt, pozvan da stane u obranu dostojanstva osjetilne pozadine ove umjetnosti, pred nasrtajima idealista poput Platona i Hegela, s nešto većom filozofskom i estetskom naklonošću engleskih emirista Humea, Lockea i Hobbesa ili neskrivenom simpatijom prosvjetitelja Voltairea i Kanta.

Zanimljivo je da se na listi pomno biranih naslova nisu našli neki koje bismo tamo očekivali, poput serije knjiga o Harryju Potteru, a još je zanimljivije što su se na listi našli i stripovi poput Wattersonovog Calvina Hobbesa.

Doživljaje Calvina i Hobbesa napokon možete pronaći na hrvatskom, na jednom mjestu, u ukoričenom izdanju

Ovaj kultni američki strip autora Billa Wattersona bavi se doživljajima dječaka Calvina i njegovog plišanog, ali za Calvina živog, tigra Hobbesa.

Onaj tko proučava Rousseaua može imati poteškoća u pravilnom tumačenju njegove povezanosti s Platonovom i Plutarhovom Spartom; povjesničar koji se bavi Spartom možda neće biti proročki svjestan Hobbesa, Fichtea ili Lenjina.

Uglavnom, jednoga dana nepoznat netko ubije Hobbesa, i nakon prvotna šoka, Julius se odlučuje obračunati s ubojicom.

Taj je film animirana inscenacija nastala prema motivima istoimene knjige Thomasa Hobbesa iz 1651.

Polemizirajući sa stajalištima i radovima velikih umova, od Adama Smitha i Thomasa Hobbesa do Miltona Friedmana i Richarda Dawkinsa, Leadbeater iznosi tezu da nam znanost pokazuje da smo prvenstveno kooperatori.

U ime obrane, upućivao je Schmitt našu pozornost na Hobbesa.

Tako su o seriji ' 24 ' pisali članovi Američkog filmskog instituta kada su je uvrstili na listu najboljih TV programa 2005. Ne znam čitaju li Hobbesa, Agambena, Foucaulta i Krivaka, ali primjećujem u njihovom opisu kultne američke serije srodnost (pa čak i verziju pojma izvanrednog stanja kao sjedenja ' na rubu sjedala ') s nekim idejama ovih filozofa.

Poput svog dalekog prethodnika Thomasa Hobbesa, koji je svoje glavno djelo naslovio imenom čudovišta Levijatana, nemani vlasti i poretka, Neumann je - također veliki politički mislilac - svoju knjigu naslovio imenom Behemota, nemani kaosa, Levijatanovog biblijskog rivala.

Grčki je učio asocijativno, pa je grčke tragičare, povjesničare i filozofe u originalu čitao već s osam godina života, kada ovaj odgojni zapt nadopunjuje svladavanjem latinskoga, geometrije i algebre; kemija je došla na red s jedanaest godina, a u dvanaestoj prelazi na Aristotela i Hobbesa.

Gubitak voljenog Hobbesa treći je u nizu bolnih rastanaka s kojima se ovaj usamljenik bio prisiljen suočiti.

Jović, uvijek se iznova pozivajući na Hobbesa, neprestano ponavlja kako je suverena država naša jedina zaštita od kaosa i nasilja.

Konsekvencija njegova radikalnoga oslobađanja političke sfere od svake podložnosti etici (a to, epohalno, znači: religiji) jest formula auctoritas non veritas facit legem (eksplicirana kod Hobbesa) koju su napadali i demokrati i liberali i ljevičari i teolozi različitih denominacija, no to je u bitnome legitimacijska formula sekularizirane države, paradigma samosvjesne države koja zna da zakone tvori svojom vlašću, bez poziva na (transcendentnu) istinu.

Dakle, neš sam naletio na Thomasa Hobbesa kaj je zmislio celu foru oko društvenog ugovora i to.

Svakom svoje. Ma koliko ova fraza izgledala banalno, njezin pedigre u evropskoj civilizaciji seže dvije i pol tisuće godina unatrag, i uključuje Platona, Aristotela, Katona, Seneku, Cicerona, Ulpijana, apostola Pavla, Augustina, Tomu Akvinskog, Shakespearea, Hobbesa, Spinozu, Kanta, Nietzschea.

Film Levijatan nastao je prema motivima istoimene knjige Thomasa Hobbesa iz 1651. Do sada je sudjelovao u službenoj konkurenciji 64 festivala diljem svijeta, a prikazan je i u popratnim programima te na posebnim projekcijama u još 25 gradova.

Zahvaljujući tadašnjoj krizi u zapadnjačkom kršćanstvu, bilo je publike za Hobbesa i njegove ideje.

Suvremene filozofske rasprave itekako se oslanjaju na filozofsku tradiciju a time ju čine i danas živom: radom o definiciji znanja Gettier je nastavio točno tamo gdje je stao Platon; simulacijama nastanka etičkih normi u populacijama Axelrod i Skyrms su nastavili rad Rousseaua i Hobbesa; radovima o smrti Nagel i Fisher su nastavili tamo gdje su stali Epikur i Lukrecije; zastupajući antiredukcionizam u filozofiji uma Nagel, Levine, Jackson i Chalmers dijele intuiciju koju su imali Descates i Leibniz; koristeći aparat suvremene modalne logike Malcolm i Plantinga nastoje pokazati da su Anselmo i Toma bili u pravu; odbacujući podjelu na analitičko i sintetičko Quine nije kritizirao samo logičke pozitiviste nego i Humea, Leibniza i Kanta; suvremena etika vrlina direktno se nastavlja na Aristotelovu Nikomahovu etiku; Agripina trilema je i danas okosnica epistemologije; platonisti u filozofiji matematike se i nazivaju platonisti jer s Platonom dijele istu osnovnu intuiciju o prirodi matematičkih entiteta; itd.

Stoga je shvatljiva izreka Thomasa Hobbesa: Znanje je moć.

Umjesto toga postoji sukob između dva u potpunosti filozofska pogleda na svijet: 1. klasična teleološka vizija Platona, Aristotela, Augustina i Sv. Tome Akvinskog u kojoj je svrha ili usmjerenost ka cilju inherentna materijalnom svijetu poput mase ili elektriciteta i 2. moderna mehanička verzija Descartesa, Hobbesa, Lockea i Hummea prema kojoj je fizička stvarnost načinjena od ničeg drugog doli besmislenih čestica u gibanju bez ikakve svrhe.

Calvin ima Hobbesa, John Garfielda, a Charlie Brown Snoopyja.

Trzavi, a nasmiješeni likovi ovoga kratkog filma provest će gledatelja kroz animiranu inscenaciju prema motivima knjige " Levijatan " Thomasa Hobbesa iz 1651. godine.

Tito jest svima nešto garantirao, ali svima jednako i svima osrednje, malo. zar niste prije izbora i prije raspada juge znali i pitali - da je priroda kapitalizma i čovjeka uglavnom rešeširana kod Thomasa Hobbesa, a ne Mahatme Gandija? dakle, da će jedni imat, drugi mnogo manje. samo što su ovdje sve pokrali i glumili, ovdje transparencije nisi imao ni za lijek. koma. nema je ni sad nešto. sve zemo, rođo, ili dala pičke. sramote.

Uz pomoć Paklenog šunda (Pulp Fiction, 1994) bit će nam približen pojam čuda kako ga je objašnjavao David Hume, a na primjeru Kill Billa (Kill Bill: Vol. 1, 2003; Kill Bill: Vol. 2, 2004.) potpisnici knjige upoznat će nas s deontologizmom, s razmišljanjima o osveti u zapisima Thomasa Hobbesa, Johna Lockea, Friedricha Nietsczhea i Sokrata, zatim s utilitarizmom prema Johnu Stuartu Millu i Jeremyju Benthamu, s kategoričkim imperativom Immanuela Kanta te s etikom vrline po Platonu i po Aristotelu.

Govorimo, naravno, o priči: u stripu, dječak Calvin ima zamišljenog prijatelja, tigra Hobbesa, koji je u stvarnosti plišana igračka; u filmu, neimenovani lik kojeg glumi Edward Norton ima zamišljenog prijatelja Tylera, kojeg je fantastično odglumio Brad Pitt, a kojeg nitko ne vidi osim njega.

Strah i strast kod Hobbesa, privrženost vodi i fobija spram iste kod Maupassanta, dijelektičko suprotstavljanje kod Sokrata, pa i dvojnost apolonskog i dionizijskog kod Nietzschea, sve su to proturječja koja traže svog protagonista.

Pusti ti Hobbesa, to su projekcije, a možda i namjera.

Ali tu ideju je Rousseau uzeo od Hobbesa, a Hobbes je uzeo od Epikura.