Nakon svega navedenoga možemo zaključiti s riječima proslavljenog filozofa i lingvista Ludwiga Wittgensteina koji kaže: »Granice mog svijeta su granice mog jezika,« što svakako vrijedi i obrnuto - granice mog jezika određuju granice mojeg svijeta.

Kad smo već cinični, ne moramo dalje tražiti snajperista: evo nam Wittgensteina

Cijela ta tradicija od Fregea, Peana i Schrödera, preko Boolea i Russella pa do Wittgensteina, bila mi je odavno sumnjiva i moram priznati da sam sa svoje strane poduzeo sve u praćenju njihove daljnje aktivnosti.

Jeremy Millar prikazat će umjetnički film ' Birds ' (' Ptice ') koji je također inspiriran životom i stvaralaštvom Ludwiga Wittgensteina.

Parafrazirajući Wittgensteina možemo reći da je politika odgodila život na dva-tri mjeseca, nakon čega će uslijediti oporavak kojemu nije cilj normalnost, nego priprema za nova ritualizirana gluparenja i banaliziranje života.

prof. dr. sc. Edmund Runggaldier predsjednik Austrijskoga društva Ludwiga Wittgensteina;

Searle govori u ime mnogih a nalitičkih filozofa kada kaže da smo »u dvadesetom stoljeću (uglavnom pod utjecajem Wittgensteina i Heideggera) počeli vjerovati da nas je ta potraga za temeljima (ontološkim, epistemološkim ili fenomenološkim, dakle Platona, Descartesa ili Husserla) zave l a i dovela na krivi trag.« No on ustraje na tvrdnji da to »nimalo ne ugrožava znanost, jezik, ili na kraju krajeva, naš zdravi razum« (World, str. 77).

Tragom navedenoga lica i naličja etika - estetika duboko vjerujem kako je potrebno ostvariti njihovo sjedinjenje - ili određenjem Ludwiga Wittgensteina ' Etika i estetika su jedno '.

I usprskos tome što sam ovdje već dobio " smrtonosnu " kritiku da onaj koji cijeni Wittgensteina ništ ne kuži u filozofiji.: - P

Takav je nazor implicitan u Wittgensteina, a eksplicitan u djelima kontekstualnih filozofa jezika poput Donalda Davidsona.

Ipak, mnogi sljedbenici Wittgensteina i Davidsona pokazuju sklonost dru g oj, malo umjerenijoj kritičkoj liniji koju zastupa Derrida.

1. Thomas Bernhardt piše o nećaku kojeg utjecajnog filozofa: a) Heideggera, b) Wittgensteina, c) Schopenhauera d) Platona 2. Jedan veliki književnik i nobelovac nedavno je ' ogulio luk '.

Meni je on, dragi moj Pero, jako zabavan: kad shvatiš kako vrti te svoje motive i modele mišljenja, onda ga je naročito zabavno promatrati kako misli, in flagranti, baš kao što su studenti obožavali gledati Wittgensteina dok predaje, jer je taj također mislio u trenutku priopćavanja svojim misli: nije samo referirao već pripremljeno, gotovo znanje, nego je ad hoc smišljao ono što predaje, budući da nikako nije mogao biti slobodan od misli.

Citat poznatog austrijskoga filozofa Ludwiga Wittgensteina ukazuje nam i na to da granice svoga svijeta možemo proširiti poznavanjem drugih jezika i kultura onih koji govore tim drugim jezicima u čemu su nam pak od velike pomoći prevoditelji.

Lyotard, Foucault, a čak i puno artikuliraniji autori od njih poput recimo Derride ili na neki način i Wittgensteina prema onome što sam razabrao iz njihovog rada sasvim proizvoljno " ukidaju " paradigmu moderne.

Mirela Fuš autorica je ogleda ' Jezične igre i Alisa u šahu i šah u jeziku kod De Saussurea i Wittgensteina '.

Kako je rekao jedan mlađi hiperinteligentan frend, koji je čitao Wittgensteina još dok smo mi gledali samo Zekoslava Mrkvu i Pticu trkačicu, " lako je biti novinar na Balkanu gdje je svako malo nekakav rat ili velika kriza, daj ti budi novinar u Danskoj gdje je zadnja velika vijest bila 1986. kad je mlijeko poskupilo za 0,5 posto "

Nimalo čudno, budući da je ipak riječ od državi koja je izrodila dobar dio najvećih mislioca moderne filozofije od Leibniza, Kanta, i Hegela, preko Schopenhauera i Nietzschea pa sve do, u nešto recentijoj povijesti, Wittgensteina i Heideggera.

Ono što treba prihvatiti natrag u šutnju, budući da se ne da dovesti do prikaza na istoj razini jednoznačnosti kao danosti znanosti, to su za Wittgensteina osobito ono mistično i područje etike.

Do tada sam već bio apsolvirao klasike dijamata, glavne crkvene Oce, prošao osnovne budističke spise, iščitao Voltairea, Nietzschea i Wittgensteina, i mislio pritom svojom glavom.

Bernhard lajtomtiv njihova istovremenog boravka u susjednim paviljonima iste bolnice uzima kao temelj za autobiografski roman u kojem secira svoje dugogodišnje prijateljstvo sa tim nećakom slavnog austrijskog filozofa Ludwiga Wittgensteina.

Svo znanje koje sam p (r) opila do sada bi mi misteriozno nestalo i jedino sto bih znala prozboriti bi bilo nesto u stilu (obavezan piskutavi glasic) " Oooo, gos ' n sefe, zar se stvarno moram leci na ovaj kauc da bi mi bolje mogli izdiktirati ovaj dopis? " Pa naravno, sve ostale ne-plavuse smo zajedljive babe koje u slobodno vrijeme citaju Wittgensteina, nose Coca-Cola-boca-dno debele naocale, neprestano su namrgodjene i koje zvocaju na svaki spomen minica i majica sa prevelikim dekolteom i ne priznajemo nikakvo zabavno stivo osim The Financial Timesa.

Ti su, prema njezinu kasnijem priznanju, komentari " podebela knjižurina, satirična, intelektualno zahtjevna, puna citata (to mora da je jamstvo kakvoće), parafraza, aluzija na književna i filozofska djela (najcitiraniji je filozof naravno Slavoj Žižek, ali ima tu i Wittgensteina i Schopenhauera).. tekst u zagradama me posebno dirnuo.

To, kaže Bernhard, vrijedi posebice za Wittgensteina.

Svi su oni hteli da budu operisani od strane profesora Salzera, koji je bio ujak mojeg prijatelja Paula Wittgensteina - od strane univerzitetskog kapaciteta iz grada, koji je bio u toj meri neprijemčljiv, da su, kada bi pred njime stajali, gubili glas.

Vrijeme radije provodim čitajući stvari koje sam zbog ovoga ili onoga propustio pročitati, uglavnom klasike i filozofe, od starih kineskih i grčkih filozofa, zen majstora i kršćanskih mistika, do Huxleya, Wittgensteina, Fritjofa Capre...

Živeo i drug Ludwiga Boltzmann, pre njih (Koristim ovu priliku da obavesti širu čitalačku javnost o jednom manje poznatom otkriču našeg akademika Supeka, još kao mladog čoveka: " Slučajno sam kao brucoš otkrio u züriškoj biblioteci da je Lenjin, tražeći argumente protiv Machova pozitivizma, nabasao na Boltzmannove »Popularne spise« pa preuzeo odatle teoriju odraza, jedan od dvaju nogostupa dijalektičkog materijalizma; poslije također objavih da je on formirao i ishodište mladog Ludwiga Wittgensteina: iskazi kao slike stanja stvari. " Ne znam shvatate li svu vrednost ovog mog otkrića Supekovog otkrića, ali, ispada da nakoš što smo definitivno ustavnovili da je Zagreb Zagrob (Vidi: Venecijanska obdukcija ipak je bila znak za obračun koji će uslijediti u Zagrobu, mjestu za posljednjim grobom iza Armagedona.), a BORG je GROB, onda se odatle, kao što omogućuje drug Supek s drugaricom Bolzanno, izravno piči u jednom smeru prema teoriji odraza drugova Pavlova i Lenjina, a u drugom prema drugu Wittgensteinu, koji je, kao što pokazuje rad dr. Kure, otišao u kurac: " I u svom posljednjem komentaru on upozorava na jedno novo kurološko tumačenje Wittgensteina.

Russell je, kako vidimo, svojom stalnom ostitičkom erekcijom izvršio poguban utjecaj na Wittgensteina.

Wittgensteinov nećak je pak tvorevina kasnijeg razdoblja piščeva stvaralaštva, a opisuje, baš kao što u podnaslovu naznačuje, jedno specifično prijateljstvo, prisan odnos koji je Bernhard održavao s nećakom slavnog filozofa Paula Wittgensteina, uz mnoštvo opservacija o stvarnosti tadašnjeg Beča i Austrije.

Slučajno sam kao brucoš otkrio u züriškoj biblioteci da je Lenjin, tražeći argumente protiv Machova pozitivizma, nabasao na Boltzmannove »Popularne spise« pa preuzeo odatle teoriju odraza, jedan od dvaju nogostupa dijalektičkog materijalizma; poslije također objavih da je on formirao i ishodište mladog Ludwiga Wittgensteina: iskazi kao slike stanja stvari.